Koliko puta ste dobili primamljivi mail u kojem piše:"Zarađujte od kuće. Sve što vam je potrebno su kompjutor i Internet. Sami odredite svoje radno vrijeme, nema šefa koji vas pita zašto kasnite na posao? Odgovarate na pitanja iz ankete, a svaki vaš odgovor se plaća!" Novinar New York Timesa Andy Newman, pokušao je zaraditi na takvom poslu.
Prionuo je i počeo odgovarati na pitanja, a onda je sve više počeo istraživati kakve se sve zamke kriju iza naizgled čistog posla, a rezultat je ovaj tekst. Andy Newman radio je na najvećoj i najjačoj platfrmi za plaćeno anketiranje, koja se zove MechanicalTurk i u vlasništvu je još moćnijeg Amazona.
Evo priče o iskustvu Andy Newmana koji je u prvoj anketi dobio fotografiju na kojoj je desetak ljudi sjedilo oko stola pa ga je sve podsjetilo, kako piše, na sastanak školskog odbora.
Moj zadatak je bio da ocjenama od 1 do 5 ocijenim 23 karaktera ljudi koji su bili na fotografiji. Od 'domoljubnog', do 'elitističkog', 'uvjerljivog' i tako dalje.
Ženi sa slušalicama na ušima dao sam ocjenu 5 za 'kompetentnciju' i ocjenu jedan za opis - 'prijeteća'. A onda sam ocijenio još pet žena koje su sjedile oko nasmijanog muškarca u plavoj vjetrovci.
Kompletirao sam i poslao svoje odgovore. Pogledao sam na sat – za ovaj posao trebale su mi tri minute. Upravo sam zaradio 5 centi na digitalnom tržištu rada kojeg vodi Amazon pod nazivom MechanicalTurk.
Barem sam mislio da jesam. Tjednima kasnije, još uvijek nisam siguran.
Na ovom svijetu nudi vam se puno načina da zaradite doista malo.
Amazonov MechanicalTurk koji je od 2005. godine procvjetao, nudi neizvjestan, mističan i često lud način da zaradite vrlo, vrlo malo novca.
Na MehancalTurku stvari funkcioniraju ovako: Zarađujete novac obavljajući poslove koje računala još uvijek ne mogu obavljati. Poslodavci, poznati podnositelji zahtjeva, na web-lokaciji MechanicalTurk postavljaju pakete tzv. zadataka poznatih pod nazivom HIT - Human Intelligence Tasks, odnosno zadaci za ljudsku inteligenciju.
Zadatak može biti prepisivanje računa, ili sudjelovanje u studiji ili označavanje fotografija radi uvježbavanja programa umjetne inteligencije.
Povremeno fotografije mogu prikazivati i nešto uznemirujuće – poput odrubljivanja glave.
Većina zadataka, kako piše Andy Newman, plaća se tek nekoliko centi – odnosno nekoliko desetaka lipa ako preračunamo u hrvatsku valutu, a na dnevnoj bazi susrest ćete se i s onima koji plaćaju tek pet-šest lipa.
No, uglavnom američki radnici -pristat će i na takvu mizeriju iz različitih razloga.
Neki zato da bi uštedjeli za motor, drugi za inzulin, treći da otplate neki dug, četvrti da zarade nešto novaca dok za radnog vremena obavljaju neki dosadni posao.
Neki to rade jer je premalo pristojnih poslova koji se mogu raditi kad vam paše. Ljudi koji su zatvoreni u svoje domove zbog invaliditeta ili socijalne isključenosti, ili koji žive tamo gdje ima malo poslova to rade jer se, unatoč lošim plaćama, ovakav način zarade čini kao najbolja opcija.
U anketi istraživačkog centra Pew iz 2016. godine koji su ispitali 3000 američkih turkera, četvrtina ih je rekla kako su na platformi ostvarili većinu ili cijeli svoj mjesečni prihod. Više od polovice anketiranih turkera izjavilo je da zarađuje ispod 5 dolara na sat.
Koliko god se čini da Turk plaća onoliko koliko piše, u praksi se često plaća manje, jer je MTurk, kao što je poznato, nereguliran i otvoren svima.
Turkeri provode i dobar dio svog vremena boreći se s onima koji postavljaju ankete zbog neisplata zarada.
Jer često troše svoje vrijeme popunjavanjem kružića na neispravnim upitnicima koji se ne mogu poslati. Pa tako na anketu, za koju piše da vam treba 10 minuta, ponekad možete potrošiti i pola sata.
Nerijetko turkeri pišu o svojim lošim iskustvima i ostavljaju svoje poruke s upozorenjima, da bi ih i drugi mogli pročitati.
Koliko turkeri doista zarađuju predmet je velikih znanstvenih rasprava ali jedan tekst objavljen prošle godine analizirao je milijune zadataka koje su odradili tisuće turkera.
Iako su vjerojatno precijenili početnike kao što sam ja, koji obavljaju najmanje plaćene zadatke, autori dokumenta zaključili su da ako računate vrijeme provedeno na traženje zadataka i rad na zadacima kojima nisu postigli ništa, srednja satnica plaće turkera iznosila je 1,77 dolara – oko 11,5 kuna.
Samo je 4 posto turkera, ustanovili su istraživači, zaradilo više od američke minimalne plaće - 7,25 dolara na sat – ili oko 47 kuna.
Amazon se obično ne petlja u problem turkera koji se žale da im posao nije plaćen, pa čak i onda kad se oni koji postavljaju ankete skrivaju iza pseudonima kako im se ne bi moglo ući u trag.
Također, Amazon je zanemario molbe turkera da se povećaju naknade, ali i da smanje svoj postotak koji se kreće u rasponu od 17 do čak 50 posto. Podnositelj koji stavlja anketu na Amazonovu platformu MechanicalTurk, nerijetko plaća jedan peni vama koji odgovarate na pitanja, a jedan peni Amazonu za korištenje platforme.
Dok Amazon svim svojim američkim zaposlenicima plaća najmanje 15 dolara na sat i favorizira povećanje minimalne plaće, tvrtka je odbila brojne zahtjeve da komentiraju politiku plaća turkerima ili bilo što drugo vezano uz Mechanical Turk.
Zakoni o minimalnoj plaći uglavnom se ne primjenjuju na poslove koji se rade na platformama poput Turka.
Mechanical Turk danas je jedan od nekolicine velikih igrača na terenu poznatih kao crowdwork ili microwork. Prolific, koju koriste akademski istraživači, daje minimalnu plaću od 6,50 USD na sat.
Zagovornici crowdworka vide blistavu budućnost - tržište rada bez granica, na kojem se kreator zadataka i zadaci koje obavljaju ljudi, sastaju na raskrižju ponude i potražnje.
Njegovi kritičari vide pak to kao povratak na Dickensa, gdje nedostatak propisa i odgovornosti drže radnike u mraku nepravde.
MehanicalTurk, posebno, kombinira nedosljednost i nesigurnost rada s pričom o Big Techu kako bi izbjegli odgovornost za neke doista odvratne stvari koje se događaju na platformi
"Ovo je sjajan mali mikrokozmos onoga što se dogodi kad ukinete bilo kakva pravila, a plaće padnu na dno", rekla je Kristy Milland, bivša turkerica i aktivistkinja koja je bila jedan od autora istraživanja koje je analiziralo zaradu turkera.
Dno je ono što sam radio za svog kratkog pokusa da radim kao turker.
Označavao sam mutne fotografije s nadzornih kamera koje su snimale građevinske radnike na radnom mjestu prema tome nose li zaštitne kacige i pojaseve. Plaća – jedan cent po fotografiji.
Pomogao sam u procjeni hipotetičkog zahtjeva za odštetu zbog ozljede na radu – zadatak je glasio: "pretrpio sam tešku ozljedu jer je kvar moje kosilice uzrokovao njezino nenamjerno pokretanje". Ali za svoje odgovore nisam zaradio ništa jer se okvir 'pošalji odgovore', nikad nije pojavio na ekranu.
Glumio sam "aktivnog investitora" i ocijenio da bi mogao uložiti u Kickstarter za uređaj koji će vjerojatno proizvesti mlijeko od oraha.
Tijekom nekoliko tjedana u rujnu, odgovorio sam na 221 HIT i za to mi je trebalo nešto više od osam sati posvećenog turkinga, a zaradio sam ukupno 7,83 USD. To znači da sam zarađivao prosječno 97 centi na sat.
Ali plaće po satu nisu sve. Jane Lamont, 30-godišnja radnica pozivnog centra u Louisvilleu, napustila je svoj posao s plaćom od 7,25 po satu u McDonaldsu da bi turkala.
Ona radi od 7 do 11 radnim danom i pet ili šest sati dnevno vikendom, a obično zarađuje 5 dolara dnevno.
Iako je plaća mizerna, rekla je da je to cijena koju rado plaća da bi imala svoju slobodu i da ne mora svaki dan odijevati uniformu i ići na posao.
Draže joj je njezino slobodno vrijeme koje provodi kod kuće s majkom i između rješavanja anketa gleda videoclipove.
"Volim da mi se plaća i da nemam stresa. Novac mogu potrošiti na ono što mi se sviđa – pa sam tako prošle godine bila dva puta u New Yorku", kaže ona.
Katie Boehm iz Pittsburgha počela je turkati 2017. godinu nakon što je njen suprug, koji ima dijabetes, izgubio posao i zdravstveno osiguranje. Njezini zdravstveni problemi onemogućavaju joj posao izvan kuće, a turkanje je za nju doista spas.
Ona radi najmanje 50 sati tjedno, postavlja si minimalni cilj 20 dolara dnevno i obično zarađuje od 30 do 50 dolara.
Inzulin za supruga košta 1.500 dolara mjesečno.
"MTurk pokriva oko polovine onoga što mu treba za preživljavanje. Glupi inzulin", rekla je ova 40-godišnjakinja.
Amazon tvrdi da je ukupno oko 500.000 turkera, ali neovisni istraživaču da je broj aktivnih daleko manji.
Panos Ipeirotis, znanstvenik s New York Universityja koji proučava MechanicalTurk procjenjuje da postoji od 100 000 do 200 000 turkera i da u svakom trenutku nekoliko tisuća radi zadatke. Vjeruje se da se velika većina turkera nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama - barem tri četvrtine, kažu istraživači - s Indijom daleko na drugom mjestu.
MechanicalTurk stvoren je da rješava interne probleme. U 2001. godini, tražeći pomoć da bi uklonili dupliciranje popisa proizvoda, Amazon je podnio zahtjev za patent nazvan "hibridni stroj / kompjutor koji uključuje ljude da pomognu računalu u rješavanju određenih zadataka."
Ime MechanicalTurk dobio je prema izumu iz 18. stoljeća poznat i kao Automatski šahovski igrač, bio je lažni stroj za šah koji je konstruiran krajem 18. stoljeća. Izum je dizajnirao mađarski inženjer i izumitelj barun Wolfgang von Kempelen 1769. Stroj je predstavljen kao automat za šah koji može pobijediti čak i najjače izazivače. Poteze je zapravo izvodio čovjek koji upravlja magnetom, skriven ispod ploče.
MehanicalTurk počeo je s radom 2005. godine s velikom pompom.
"Tržišni zakoni će odrediti koliko će ovo biti učinkovito za one koji postavljaju ankete, a koliko za radnike", rekao je tada izvršni direktor Amazona Peter Cohen.
Ryan Schefke smatrao je MTurk vrlo učinkovitim. Osnivač teksaške tvrtke pod nazivom 'Lead Liaison', koristio je turkere za prepisivanje posjetnica koje prodavači sakupljaju na događanjima. Kontakti dolaze u bazu podataka i tako sakupljaju potencijalne kupce.
Više turkera prepisuje iste kartice kako bi se postigla 99 posto točnost, a za skeniranje jedne karitce potrebno je 10 do 12 minuta, rekao je gospodin Schefke. Turkerima se plaća 3 centa po kartici.
"U osnovi je to sjajno", kaže Schefke.
Spomenuo sam da mi je za jedan zadatak prepisivanje kartice pokriven rukopisom, trebalo 84 sekunde, što znači da bi mi satnica bila samo 1,29 dolara, i pitao ga što misli o tome?
Mnoge velike korporacije koristile su MehanicalTurk. Tvrtka New York Times koristi turkere za najmanje tri podatkovna projekta.
MTurk također obožavaju u društvenim znanostima. Više od 50 000 akademskih studija provodi se pomoću MTurka svake godine, prema Leib Litman, osnivač CloudResearch-a, tvrtke koja pomaže istraživačima da koriste ovu platformu.
Turking nije uvijek slabo plaćen. Najiskusniji turkeni zarađuju 12 dolara po satu, koristeći računalne skripte i besplatne alate poput HIT Catcher-a i HIT Forkera, kako bi pobijedili svoje kolege turkere i došli do najunosnijih HIT-ova i skupili posebne kvalifikacije koje otvaraju vrata većoj plaći.
Doktor Litman rekao je da malobrojni kadar super-turkera zapravo obavlja većinu zadataka na MTurku te je procijenio da prosječna plaća za turkere koji sudjeluju u studijama radi s CloudResearchom i dobiva po 6,50 dolara na sat.
Amber Smoot je iskusna turkerica. Ona sjedi na trijemu svoje kuće u Middleburgu na Floridi, i koristi HIT Forker dok promatra kako se njezini psi igraju u vrtu.
Kad uhvati zadatak koji se plaća dolar ili više, njezino računalo joj daje zvučni signal i ona zgrabi HIT i spremi ga dok ne prikupi nekoliko njih, a onda ih rješava sve redom.
Amber Smoot – 32-godišnjakinja, ne ovisi o MTurku da bi preživjela, ali ona zna da to mnogi rade. Provodi puno vremena na oglasnim pločama koje nude savjete novim turkerima.
"Obožavam MTurk i volim mogućnosti koje pruža ljudima - super je za ono što jest - sporedna zarada. Ali Amerike je takva da se ljudi okreću nečemu što ne bi trebalo biti pravi posao i tako pokušavaju zaraditi za život."
Većina je turkera relativno mlada - većina koja je odgovorila na istraživanje Pewa imala je manje od 32 godine - ali neki su i stariji.
Jeff Archacki iz Corvallis-a, iz Oregona ima 60 godina i bivši je IT djelatnik, koji je imao računalnu trgovinu. Od 2014. godine prima invalidninu zbog ozljede ruke i pušenja.
On sjedi za računalom od 2 ujutro do podne, čekajući dobre HIT-ove, a obično zarađuje oko 40 dolara dnevno.
"Ne živim raskošno, ali ni ne idem u socijalnu kuhinju" rekao je.
Gospođa Milland, zagovornica turka, rekla je da je najveći problem MTurka to što podnositelji zahtjeva mogu odbiti platiti turkere tako što će "odbiti" njihove prijave, no unatoč svemu i dalje će turkati
Turkeri se malo slabo snalaze u odnosima sa tajnim 'poslodavcima'.
Često nemaju pojma za koga rade. Mnogi podnositelji zahtjeva rade pod generičkim imenima pa im se ne može ući u trag, a nazivaju se "Events" ili "Panel" ili "David" ili "Josh."
Zadatak u kojem sam ocijenjivao fotografiju s početka priče, postavila je trgovina odjećom Vision. Ocjenjivao sam osam setova za Vision. Po 5 centi za set odogovra i trebao sam zaraditi 40 centi. Ali Vision mi je promijenio cijenu i dobio sam 15 centi.
Kliknuo sam "Podnositelj zahtjeva" i dva puta zamolio Vision da mi pošalje e-poštu. Nikad se nisu oglasili.
Što sam trebao učiniti? Prema stranici za pomoć koju nudi MechanicalTurk - to nije bio Amazonov problem.
"Ako imate pitanja o uputama u određenom HIT-u, popunjavanju HIT-a ili zašto je vaš HIT odbijen, obratite se podnositelju zahtjeva. Imajte na umu da podnositelji zahtjeva određuju kada se odobre vaši HIT-ovi.", piše na stranici za 'pomoć'.
Za drugog tražitelja prepisao sam rukom ispisane nalaze o invalidnosti. Jedan je sadržavao pacijentovo ime, opisujući ga kao "potpuno onesposobljenog" i "nesposoban sjediti / stajati više od 90 minuta bez boli".
Zašto su ove, vjerovatno, povjerljive informacije o pacijentu objavljene na MechanicalTurk, platformi otvorenoj svima koji imaju pristup adresi e-pošte?
Podnositelj zahtjeva bila je web stranica p9r, ali nije odgovorila na moj upit "Kontaktiraj tražitelja".
Pretražujući podatke o izravnim kontaktima na web stranici p9r, našao sam samo fizičku adresu javne srednje škole u Portlandu, Ore, gdje su recepcionisti i poslovni učitelji rekli da ne znaju ništa o p9r. Tjednima kasnije, p9r je uzvratio, ali kad sam rekao da sam reporter, opet su nestali.
Amazon je nedavno počeo raditi na transparentnosti. Od srpnja je propisao što sve treba za odobrenja tražitelja – a to su dragocjene informacije za turkere kad se odlučuju hoće li prihvatiti zadatak.
"Morate probaviti sadržaj slika kako biste došli do ključnih riječi. Riječi poput "narandžasti kombinezon", "zatvorenik u kavezu", "zatvorenik u vatri", "kleči na eksplozivu", "košara puna glava".
Posao joj je plaćen 10 centi po fotografiji.
Prije nekoliko mjeseci, turker s korisničkim imenom spreles123 odradio je HIT za tvrtku za pravne usluge koja koristi turkere kao lažnu porotu. Anketa je opisala žrtvu automobilske nesreće s višestrukim amputacijama i teškim opekotinama.
"Slučaj je imao puno slika, pa čak nisam završio ni HIT. Još uvijek razmišljam o tome i volio bih da ga nisam otvorio", napisao je spreles 123.
Takvi HIT-ovi su rijetki i obično dolaze s upozorenjima, a turker uvijek ima mogućnost da ga ne dovrši, no turkeri najčešće završavaju ankete na koje su počeli odgovarati.
Profesor Ipeirotis s NYU-a rekao je da je njegovo istraživanje pokazalo da je sam Amazon jedan od najvećih 'poslodavaca' na MTurku i da postavlja zadatke pod mnogim pseudonimima. Amazon je odbio to potvrditi.
U Amazonovoj ukupnoj vrijednosti od 200 milijardi dolara, Mechanical Turk je tek mali dio. Ipak, profesor Ipeirotis rekao je da vjeruje da se na Mehaničkom Turku godišnje obavi posao vrijedan više od 100 milijuna dolara, od čega Amazonu pripadne više desetaka milijuna dolara.
Moja zadnja zadaća za MechanicalTurk bila je da gledam stare slike i opišem ih u deset riječi: „portret“, „žena“, „duga kosa“, „luk“. Posao je plaćao 1 cent po slici.
Podnositelj zahtjeva bio je austrijski prodavač tiska, Meisterdrucke, koji je poslao desetke tisuća umjetničkih djela. Rekao sam glavnom operativnom direktoru Meisterdruckea, Georgu Petritschu, da mi je trebalo devet minuta i 15 sekundi da napravim 10 njegovih HIT-ova, uz satnicu od 65 centi, i pitao ga ne smeta li ga da tako bijedno plaća ljude.
"Lagao bih kad bih rekao da to smatram fer, ali upravo sam jučer gledao dokumentarac o otoku smeća na Maldivima, gdje ljudi zarađuju spaljujući smeće, riskirajući zdravlje i život, a mjesečno zarade jedva 200 dolara. Pretpostavljam da je to reći da to smatramo fer. Ali upravo sam jučer gledao dokumentarac o 'otoku smeća' na Maldivima, gdje ljudi rade na spaljivanju smeća, riskirajući zdravlje i život, a mjesečno dobivaju jedva 200 dolara. Pretpostavljam da je ova platforma baš zato tu", odgovorio je Petritsch nudeći sirotinji opciju.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site