Čak i u lipnju i rujnu, procijenjeni mjesečni prihod od turizma tek je malo manji od robnog izvoza. Međutim, kroz ostale mjesece, a njih je više osam, prednost turizma se gubi. Na godišnjoj razini, prihod od turizma daje znatno manje od prihoda od robnog izvoza. Kada se gleda medijska zastupljenost, turizam (slično kao i poljoprivreda) dominira u našoj tradicionalnoj kulturi. To vjerojatno pothranjuje neke stare i djelomično pogrešne obrasce poimanja svijeta i društva u kojem živimo.
Nedavna rasprava o ovoj temi na društvenim mrežama pomogla je kristaliziranju mogućih objašnjenja. Ona izlaze izvan okvira ekonomske analize i klišeja o dominaciji naučenih obrazaca razmišljanja. Vjerojatno najzanimljivije hipoteze odnose se na hipotezu granularnosti turizma i njegova identitetskog značaja. Što se prvoga tiče, turističko noćenje je granularna jedinica mjere koja omogućava elegantno i fino brojanje razmjerno velike vrijednosti, nešto nalik gramima kod vaganja zlata.
Prema ovoj hipotezi, noćenje je idealna jedinica mjere za praćenje; mnogo je zanimljivija i lakše pojmljiva od, primjerice, milijarda tableta što ih Pliva, Belupo i ostali farmaceuti izvezu preko granice. Uostalom, mnogo je prikladnije brojiti do oko 100 milijuna (noćenja) da biste objasnili oko 10 milijardi eura prihoda nego da morate brojiti oko 10 milijardi (komada tableta) da biste objasnili samo oko 1 milijardu eura prihoda od njihove prodaje.
Osim toga, robni izvoz je jako heterogen, prostire se od kožne galanterije preko tableta do brodova, pa je teško o tome ispričati neku jednostavnu priču, pronaći magično jednostavnu kvantitativnu mjernu jedinicu. Drugo objašnjenje polazi od toga da je turizam za razliku od robnog izvoza široko zasnovana identitetska priča. Ljudima se teško poistovjetiti s nekim širim značajem izvoza ljubičastih ampulica. To je bitno samo za mali broj ljudi koji na tome rade i od toga imaju koristi.
Nasuprot tome, stranci koji mile našim gradovima, cestama, selima i plažama vidljivi su svima, i onima među nama koji od njih nemaju neposredne koristi, a ujedno su znak da ovdje ima nešto što te ljude zanima, da smo im važni. Važna im je naša kamena povijest, crkve i mostovi, i to je potvrda da smo uistinu nešto posebno. U tom smislu, naracija o turizmu se ne razlikuje od precijenjene naracije o nogometu i sportašima kao “ambasadorima” zemlje.
Naposljetku, možda je sve skupa tek posljedica činjenice da je u turizmu lakše homogenizirati interese i fokusirano lobirati, jer su interesi prerađivačke industrije veoma heterogeni, a problemi s kojima se susreću proizvođači različitih veličina u različitim sektorima veoma različiti, dok je u turizmu problem sličan za sve. U svakom slučaju, niti je turizam renta koju se ubire tri mjeseca dok se ostalo vrijeme planduje, niti je turistička usluga sve što prodajemo strancima, bez čega bi propali.
