Nisam najsretniji što je kao najveći dioničar mojih Čakovečkih mlinova osvanula firma za koju nikad nisam čuo - Mlin i pekare. Otkrivši Čakovečke kao novu nekretninsku kompaniju, u mom portfelju nasljednicu Turisthotela, nadajući se da će, kao i kod Turisthotela, prije ili poslije netko doći po nju, očekivao sam kakvog velikog igrača koji je po regiji već preuzimao svima poznate lance, ili lanac, a ono eto tvrtke iz Siska čija je web stranica dizajnirana valjda sredinom ili krajem devedesetih.
Dakle, prema podacima s mojedionice.com, novi najveći pojedinačni dioničar ima 24,78 posto Čakovečkih mlinova (iz top 10 je ispala Ružica Varga, dok je Stjepan Varga zadržao nešto sitno; bračni je par nekoć zajedno držao 26,5 posto). Mlin i pekare, pa još jedna firma za koju prvi put čujem, Plodinec, čiji je lanjski prihod, jao!, nešto manji od 3,5 milijuna eura, te mnoštvo fondova koji bi, da ih sve ispišem, potrošili pola teksta, zajedno imaju 64,5 posto Čakovečkih mlinova i zajedno će, ako Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja odobri, dati ponudu za preuzimanje.
Nakon što fondovi, a fondovi vole dividendu više nego se kruha najesti, uoči skupštine dioničara nisu (is)forsirali isplatu dividende, laički sam, jer drukčije ne mogu, zaključio da se tu možda kuha neko preuzimanje. Naime, ako si naumio prodati firmu, nije po bontonu isplatiti dividendu. Možda nije ni po zakonu. Jedna od kuloarskih i forumaških teza bila je i da će budući vlasnik Čakovečkih mlinova isplatiti Varge, to jest kupiti taman toliko dionica da ne mora dati ponudu za preuzimanje, pa smo se mi mali ulagači nadali da bi to bio prvi od dva koraka konačnog rješenja pitanja Čakovečkih. U drugom bi taj igrač i fondovi prodali firmu krajnjem kupcu.
Za razliku od mene, koji sam se uhvatio silnih kvadrata stotina dućana, Milan Horvat iz Fime ne smatra Čakovečke mlinove ulaganjem u nekretnine. Procjenjuje da se tu može razviti poslovanje, da je najveći potencijal upravo u "brašnu", to jest kruhu, pecivima i slasticama.
Savjet ne tražim niti bih ga dao, radije bih da su Varge i fondovi kompaniju odmah prodali krajnjem kupcu. Volim obiteljske firme i kompanije u kojima većinu dionica drži grupica zaposlenika, menadžera koji radeći za firmu, to jest sebe, rade i za mene. Kako god, nema mi druge nego prvo vidjeti hoće li ponude za preuzimanje uopće biti, to jest bude li je, koliko će ponuditi po dionici.
