To što je Der Spiegel nedavno objavio o projektu koji je progutao već sedam milijardi eura, Berlincima već godinama više nije vijest. A objavio je da će, prema internim podacima do kojih su novinari došli, novi berlinski aerodrom Berlin Brandenburg "Willy Brandt" biti otvoren tek 2020. godine. Nekoliko tjedana ranije Der Tagesspiegel je objavio da nadzorna agencija Tüv računa da bi aerodrom mogao s radom početi tek 2021.
Razlog zašto se odjednom pojavila 2020. jest to što voditelji projekta računaju s tim da naprosto zanemare to što jedan terminal još neće biti gotov, te da sve ostalo što bi moglo kasniti, u rad puste "industrijski dovršeno". Priča s apsolutno najgorim projektom za jedan aerodrom u Europi javni je skandal postala u lipnju 2012. kada je Angela Merkel s cjelokupnom političkom i industrijskom svitom ostala uskraćena za spektakularno otvaranje i pokazivanje još jednog čuda jedne od vodećih svjetskih ekonomija.
Kad je kancelarka to uspjela preživjeti... Uglavnom, Lufthansa je na otvorenje planirala poslati jedan svoj nov novcati krilati div A380s sa 525 putničkih mjesta. Organizatori su tjednima pripremali zadatke za više od 1000 volontera na svečanosti. Ukupno 10.000 Berlinaca koji su se dobrovoljno javljali na javni poziv, odazvalo se kako bi se aerodrom testirao koliko je spreman za rad pod punim kapacitetom.
Proslava otvorenja trebala je početi već 24. svibnja 2012., trebala je koštati dva milijuna eura i narednih dana na njoj se trebalo pojaviti ukupno 40.000 gostiju. Odjednom, sve je to otkazano jer su organizatori bili prisiljeni javno priznati da protupožarni sustav, koji je dim trebao pumpati prema dolje, umjesto prema gore, ne funkcionira kako treba. Kad Angela Merkel tada nije nikome zavrnula vratom, vjerojatno neće nikad. Odjednom su počeli ispadati sve jedan za drugim kosturi iz ormara.
Ispalo je da su dizala prekratka, da se električne instalacije pregrijavaju u tom megakompleksnom aerodromskom divu koji je trebao postati glavno europsko središte za zračni promet. Slijedilo je otkriće da čak ni građevine statički nisu u redu i na kraju da je projekt koji je požderao milijarde bio korupcijski sveti gral na raznim privatnim industrijskim i političkim razinama.
Sa sve novim odgađanjima puštanja aerodroma u rad mnoge kooperantske tvrtke su bankrotirale i mnoge gorke suze prolivene su zbog projekta koji je trebao biti logičan nastavak uspješnog političkog ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke, Zapadnog i Istočnog Berlina. Nakon pada Berlinskog zida doista je bila činjenica da će grad vrlo brzo, već u 90-ima, trebati novi aerodrom.
Berlin-Staaken bio je zatvoren još od 1948., Berlin-Johannisthal od 1952., Berlin-Gatow od 1994., teška srca Berlin je 2008. prežalio i legendarni aerodrom Tempelhof, mjesto otpora zapadne enklave usred DDR-a i neko vrijeme jedina prometna linija koja je povezivala Zapadni Berlin s ostatkom svijeta. Grad je ostao samo na Tegelu i Schönefeldu, izgrađenima neposredno nakon rata. Pa kad se gradi, rekle su državne vlasti, neka se radi kako spada, za kakvih 35 milijuna putnika godišnje i na površini od 1470 hektara.
Cijena? Prava sitnica, rekli su dalje – 1,112 milijardi DEM-a, odnosno oko 774 milijuna eura. Ostalo je povijest. Već 2002. shvatili su da su se malo preračunali, pa su troškove povisili na 1,7 milijardi eura. S radovima su počeli 2006., da bi se manje od jedne godine poslije suočili s gorkom istinom da će cijena aerodroma biti nešto više od dvije milijarde eura. A nisu bili ni svjesni što ih još čeka. 2008. računali su da će potrošiti 2,4 milijardi eura, još godinu poslije 2,83 milijarde.
2010. pomirili su se s prvim odlaganjem otvorenja; umjesto 30. listopada 2011. odredili su onaj zlosretni nikad dostignuti trenutak trijumfa 3. lipnja 2012. Ispalo je da je bankrotirao inženjerski biro koji je radio na projektu, da su voditeljima projekta za vrat sjeli i iz EU-a zbog sigurnosnih problema. Još je najmanji problem bilo to što je cijena skočila za još nešto više od 100 milijuna eura. A onda se dogodila 2012.
Plan je bio da u noći sa 2. na 3. lipnja 600 kamiona preveze tešku, skupu, tehnološki vrhunsku i apsolutno nužnu opremu s Tegela na novi aerodrom. Kao i to da još 2500 kamiona preveze opremu iz ureda, arhive i svu silu vrhunskog jela i pića za proslavu. Ništa od toga nije se dogodilo.
A kako je te godine na površinu isplivao sav kaos koji se godinama gomilao na ovom gradilištu, naprosto nevjerojatan za jednu Njemačku, procjena troškova vinula se na 4,5 milijardi eura. 2014. to je naraslo na pet milijardi, uskoro i na skoro šest milijardi eura, danas neki zloguki proroci katastrofično računaju da bi konačni ceh tog nevjerojatno sfušanog megaaerodroma mogao ići još i puno više od sadašnjih sedam milijardi. Korupcijske afere prerasle su u pravosudne procese.
Kašnjenje i troškovi doveli su do političkih sukoba između dvije federalne države koje sudjeluju u projektu. Jedini avioni koji su ikada sletjeli na ovaj aerodrom bilo je onih 24 u kolovozu 2014. kada je policija morala evakuirati dio Tegela kako bi stručnjaci deaktivirali otkrivenu bombu iz Drugog svjetskog rata. A i tada su avioni koristili samo sletne piste aerodroma Brandenburg "Willy Brandt". O kakvom je ogromnom gradilištu riječ svjedoči već i popis žrtava među radnicima.
Do kraja 2012. poginula su četiri radnika, 46 ih je teško ozlijeđeno, 197 lakše. Od datuma kad je aerodrom trebao biti otvoren, prošlo je već 2000 dana. Već neko vrijeme savršeno je jasno da je već danas prošlost predviđeni rok postavljen za 31. kolovoza 2018. godine. Danas u Berlinu više nitko od nadležnih nije tako glup da se zafrkava s utvrđivanjem datuma, nego se govori o proljeću ili jeseni 2020. A iz interne komunikacije, kako prenose tamošnji mediji, iščitavaju se i scenariji po kojima bi glavni berlinski aerodrom mogao kasniti skoro cijelo jedno desetljeće.
