U centru Kopenhagena, gomila se počela okupljati oko ulaza u restoran. Već je 22:30 i kuhinja se uskoro zatvara, ali njih ne zanimaju uobičajene narudžbe. Oni su došli kako bi kupili hranu koju gosti restorana ne žele. Restoran se zove Dalle Valle i jeda je od stotina restorana povezanih preko aplikacije Too Good To Go gdje možete tražiti hranu koju bi restorani inače bacili, a često su cijene znatno povoljnije.
To je tek jedan u nizu primjera društvenih inicijativa pokrenutih posljednjih nekoliko godina kako bi se smanjila količina odbačene hrane. Danska je svjetski predvodnik u tom polju.
Hrvatska baca 100 tona hrane
Kao i mnoge druge države, Danska ima problema s odbačenom hranom, piše BBC. Procjene prije nekoliko godina su govorile da svako kućanstvo baci u smeće oko 105 kilograma hrane svake godine. Vrijednost se procjenjuje na oko 3.000 kuna, što u Danskoj predstavlja više od mjesec dana namirnica za veliku većinu obitelji. Trgovine bacaju hranu s minornim deformacijama izgleda, a često je vidjeti pekare kako bacaju kruh koji je ispao premali li krivog oblika.
Diljem Europe 100 milijuna tona hrane završi na otpadu, a u Hrvatskoj oko 100 tona hrane svakog mjeseca završi u spalionicama. Dok se ista ta hrana raspada, proizvede oko 227 tona ugljikovog dioksida, što je ekvivalentno ispušnim plinovima prilikom spaljivanja fosilnih goriva čitave Španjolske.
Ali nije bacanje hrana problem samo u bogatim zemljama. Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda procjenjuje da gotovo identične količine hrane završavaju u smeću bilo da je riječ o industrijaliziranim zemljama ili da je riječ o zemljama u razvoju. Kad bi se gledala ukupna svjetska proizvodnja hrane u svijetu, gotovo trećina sve hrane završi u smeću.
Danska sada predvodi napore u smanjenju otpada hrane, a u posljednjih pet godina su za 25% srezali količinu hrane koja završi na smetlištu. Oni sami taj uspjeh pripisuju promjenama navika potrošača. Uzmimo za primjer samo prošlu godinu kada su otvorena dva nova supermarketa lanca WeFood u Kopenhagenu. WeFood prodaje samo hranu kojoj je istekao rok trajanja.
Jedna osoba je odgovorna
Velika većina danskih napora počela je upornim radom jedne osobe. Selina Juul ruska je grafička dizajnerica koja se bori za smanjenje bacanja hrane. "U devedesetima sam došla iz Moskve gdje je nestašica hrane bila povremeno normalna pojava", ali dok je radila uz studij vidjela je koliko hrane Danci bacaju u smeće. 2008. godine pokrenula je stranicu na Facebooku kako bi osvijestila Dance i natjerala ih da bacaju manje hrane. Uskoro su je kontaktirali i veliki trgovački lanci kako bi im pomogla u smanjenju otpada. REMA 1000, veliki lanac supermarketa, smanjio je veličine popularnih namirnica poput kruha (istovremeno je i cijena pala) zato što su istraživanja pokazala da su porcije jednostavno prevelike.
Druge zemlje slijede Danski primjer. Francuska i Italija nedavno su uvele zakonske promjene kojima žele olakšati kompanijama davanje hrane dobrotvornim organizacijama.
Ipak, čak i taj model rješavanja problema otpada sada ima svoje probleme. Nedostaje im odbačene hrane. Juul kaže da WeFood ima problema s punjenjem polica zato što kompanije koje šalju hranu shvaćaju da jednostavno imaju sve manje viškova.
