Ekonomix
1369 prikaza

"Ovršni zakon naprosto nije konačno rješenje"

Konferencija Blokirani
Goran Stanzl/PIXSELL
Ugledni ekonomist pojašnjava zašto je iluzorno očekivati da vjerovnici i dužnici sami riješe svoj problem

Problem ovrha, odnosno blokada računa građana, prisutan je godinama. Svaka se nova politička garnitura nađe pod pritiskom da učini nešto. Za to postoje dobri razlozi. Oko 320.000 građana s blokiranim računima enorman je broj, gotovo 10 posto od ukupnog broja punoljetnih građana. Slabu utjehu pruža to što se broj blokiranih zadnjih godina smanjuje. Od sredine 2016. ukupan broj građana s blokiranim računima smanjio se za oko 9000. Broj bi ovim tempom pao ispod 100.000 za oko 25 godina. Problem se dodatno zaoštrava jer ukupan iznos ovrha građana stalno raste. Prema zadnjim podacima Fine, prelazi 42 milijarde kuna. To naizgled nema logike: ekonomija raste, broj ovršenih građana se (blago) smanjuje, a zašto se onda ukupan iznos ovrha građana povećava?

Tragovi izlaska iz krize ipak se vide u podacima o kratkotrajnim blokadama računa građana do godine dana. Na vrhuncu krize sredinom 2014. broj kratkotrajno blokiranih građana prešao je 90.000. Danas se kreće oko 50.000 i trend je u padu. To pokazuje da je izlazak iz krize pomogao dijelu ljudi. I prosječni iznos kratkotrajnog duga se smanjuje. 

Međutim, kronični karakter problema ostaje. Malo više od 95 posto duga i 80 posto dužnika blokirano je dulje od godinu dana. Zbog toga se nitko ne može pouzdati da će se problem riješiti sam od sebe. Razvoj je krivudav put, a ekonomija podložna ciklusima. Stoga, ma koliko problem već sad bio težak, nema jamstva da jednog dana neće eskalirati. 

Ako se dogodi poremećaj, recimo zbogom i štednji

Ako se ovo malo mirnije vrijeme ne iskoristi za usavršavanje svih aspekata politike (socijalne, pravosudne, financijske) u cilju rješavanja problema ovrha građana, socijalne bi napetosti mogle postati nepodnošljive u nekoj sljedećoj krizi.
 
Rješavanju ovog problema ne bi se smjelo prići iz perspektive krajnjih rješenja. S jedne strane može se reći da se “svaki dug mora vratiti”. Jer tko bi inače dobrovoljno vraćao dug ako bi unaprijed mogao računati s nekom rupom u sistemu za koju zna da će je većina drugih ljudi iskoristiti? Ni moralni među nama nisu ovce. Ako se dogodi takav poremećaj, možemo reći zbogom i štednji, i financijskom sustavu, i kreditima uz prihvatljive kamatne stope, i gospodarskom rastu. Društvena odgovornost postoji i prema većini građana koji na vrijeme plaćaju svoje obaveze, brojni među njima i uz ozbiljne napore.

1/21

S druge strane, treba uvažiti činjenicu da su okolnosti u životu često takve da se svaki dug ne može vratiti. Gubitak posla, bolesti i nesreće nisu baš rijetke pojave. I odgovoran se građanin može naći u situaciji da ne može vratiti dug. Stoga je jasno da se načelo čvrste financijske discipline mora uravnotežiti s načelom društvene solidarnosti. I to treba učiniti na način koji će reafirmirati obje vrednote. Izgleda da u Hrvatskoj još nije pronađen odgovor na pitanje kako.

Ovršni zakon, o kojemu se ovih dana ponovno počelo raspravljati (radna skupina od koje se prijedlozi očekuju tijekom 2018. već je osnovana), uređuje mnogo uže pravno područje od cjeline politika koje su bitne za rješavanje prezaduženosti građana. Ovršni zakon naprosto nije konačno rješenje koje može uravnotežiti disciplinu i solidarnost. To se može postići tek širim sklopom usklađenih politika. 

Nemamo dobar ovršni postupak

To ne znači da Ovršni zakon nije važan. Dobar ovršni postupak, a u ovom trenutku ga nemamo, treba isključiti sve one probleme na koje ljudi nailaze, a koji mirišu na nepravdu ili nepotrebnu administrativnu komplikaciju.

Često se događa da ljudi uopće ne znaju da se protiv njih vodi ovršni postupak. Događa se da se kamate kumuliraju iznad svake razumne mjere jer su postupci nepodnošljivo dugi. Dogodi se i to da osoba koja želi platiti dug to ne može učiniti jer ovrhovoditelj u tom trenutku ne zna točan iznos stvarnog duga s uključenim kamatama. Efikasan Ovršni zakon koji rješava takve probleme koristio bi i dužnicima i vjerovnicima. No problem je, rekli smo, mnogo širi. Do sada se nisu dovoljno sagledavali njegovi različiti aspekti, pa su se uvodila parcijalna rješenja, koja u konačnici nisu riješila problem. Socijalni kriteriji su primijenjeni 2015. pri otpisu starih dugova do 30.000 kuna. 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.