Ekonomix
7887 prikaza

Rusi ne žele Todorića, naplatit će se od Vlade (svih nas)

German Gref
REUTERS
Otkrivamo alarmantnu pozadinu zahtjeva Sberbanke na zagrebačkom sudu

Mediji griješe. Ivica Todorić nije konačni cilj ruske tužbe protiv njega i protiv Agrokora. Puno je vjerojatnije da je Todorić samo prolazni cilj, dok je konačni cilj tužbe izvesti na čistac hrvatsku Vladu, stanje u Agrokoru i oko Agrokora od početka ove godine, otkad je rejting agencija Moody’s objavila negativno izvješće, a situacija u koncernu se počela spiralno pogoršavati. 

Iva Balent Klan Todorić Life Todorićeva mezimica: Na torbice je potrošila 280.000 kuna

S tim bi onda saznanjima bio pokrenut i proces u Washingtonu, na međunarodnom sudu za rješavanje investicijskih sporova (spekulira se da postoji mogućnost da se Sberbank odluči za još neki međunarodni sud, na primjer u Nizozemskoj, a uostalom, već su poduzete pravosudne aktivnosti u Srbiji i Sloveniji). 

German Gref | Author: REUTERS REUTERS
Sberbank bi se, možda s još nekim ulagačima u Agrokor, pokušala naplatiti na tim međunarodnim sudovima.

Više je argumenata tom zaključku. Prije svega, Sberbank, koja je podigla tužbu, plasirala je u Agrokor ukupno 1,1 milijardu eura. S obzirom na stanje u kompaniji, nerealno je očekivati da se iole naplati iz imovine Ivice Todorića.

Uostalom, za kredit koji je formalni predmet tužbe Sberbank je dobio u zalog dijelove Kulmerovih dvora koji pripadaju obiteljima Ivice Todorića i njegova sina Ante. 

Kredit je odobren 20. veljače, u jeku krize, a Sberbank Todorića i Agrokor tuži za davanje lažnih podataka.

Prema prezentaciji potpredsjednice Vlade Martine Dalić na sjednici Vlade, Todorić se Vladi prvi put obratio početkom ožujka.

Na suđenju i iz svjedočenja potpredsjednice Dalić te izvanrednog upravitelja Ramljaka moći će se ispitivati je li Vlada o situaciji u Agrokoru znala i prije. Uostalom, i sam Ante Ramljak je dao izjave u tom smislu.

Posljednji mjeseci prije aktiviranja “lex Agrokora” postali su odjednom predmet pojačanog interesa. U to se vrijeme održavao niz sastanaka između Todorića (Agrokora), Vlade i investitora. 

O nekima je javnost bila obaviještena (barem naknadno), a o nekima i nije. 

Tužbom i sudskim ispitivanjem zacijelo će se pokušati razotkriti je li netko nekome radio iza leđa, preciznije – da nije netko nekome radio iza leđa. 

Pouzdano je da ruska strana sumnja i želi razjasniti i tu mogućnost.

Goranko Fižulić je u briljantnom analitičkom članku na internetskoj stranici telegram. hr jednostavnim zaključivanjem pojačao sumnje. 

Iz intervjua Thomasa Wagnera (objavljenog 16. lipnja u Večernjem listu), suosnivača Knighthead Capital Managementa, američkog fonda koji očito diktira igru u Agrokoru, Fižulić je izdvojio tvrdnju da su odluku o ulaganjima temeljili na “mnogobrojnim susretima s gospodinom Ramljakom i njegovim timom” te da su se “susreli i s ključnim članovima Vlade što je dodatno osnažilo njihov pozitivan stav o Hrvatskoj u kojoj se strogo poštuje vladavina prava”. 

Tu Fižulić sjajno poentira: s obzirom na to da je neposredno nakon aktiviranja “lex Agrokora” ušao u privremeno vjerovničko vijeće, američki fond nije mogao, a da ne kupuje Agrokorove obveznice prije nego što je “lex Agrokor” aktiviran, a Ramljak postao izvaredni upravitelj.

Ivica Todorić | Author: Krunoslav Petric (PIXSELL) Krunoslav Petric (PIXSELL)
Kad se onda Wagner sastao “s Ramljakom i njegovim timom”? Prije nego što je Ramljak postao privremeni upravitelj? Kad se sastao s “ključnim članovima Vlade”?

Iz svega rečenog, jasno je da je tužba protiv Ivice Todorića i Agrokora u Zagrebu samo prolazna faza, prikupljanje materijala za daljnje velike procese na inozemnim sudovima.

U međuvremenu u javnost izlaze i drugi dosad nepoznati detalji o zbivanjima onih dramatičnih mjeseci prije aktiviranja zakona o Agrokoru.

Posebno intrigantan je intervju s kineskim investitorom Jiangxiong Huom, koji je već uložio u Hrvatskoj u Krapinske toplice. 

On tvrdi da je bio spreman uložiti 2,7 milijardi eura u Agrokor (što bi nesumnjivo spasilo kompaniju), no prvih 70 milijuna dolara nije moglo biti odobreno brzinom koja je trebala Ivici Todoriću.

U svojoj sam se karijeri već susreo sa sličnim situacijama, kad se u kompaniji pred kolapsom odjednom počnu pojavljivati spasitelji. 

Miroslav Kutle je prije dvadesetak godina čak doveo Ivanu Trump, s kojom je razgovarao o zajedničkim ulaganjima.

Slično je bilo i s Glumina bankom, čijem investitoru koji se pojavio na konferenciji za medije nismo uspjeli otkriti ni ime. 

Naravno, u Kineza Hua ne može se sumnjati, dao je intervju, njegov posrednik je Mario Rendulić, predsjednik CSEBA (Chinese Southeast European Business Associations).

No ipak bi bilo nevjerojatno da se investicija od 2,7 mlrd. eura realizira brzinom koja je Agrokoru bila potrebna ako se nije uspjelo ni sa 70 milijuna.

No dobro je da se takve vijesti pojavljuju. Dobro je da je objavljena i vijest da Sandor Csanyi, najbogatiji Mađar i Todorićev prijatelj, pokazuje zanimanje za kupnju kompanija u vlasništvu Agrokora, Belja i poliklinike Aviva. 

Ramljak je u jednom intervjuu izjavio da ima zainteresiranih, ali da je u ovoj fazi to “teško nazvati pregovorima”. 

Čak i prosci bez ozbiljne namjere dižu cijenu. A Agrokoru, čiji je ugled potonuo do dna, nužna je kakva takva revitalizacija vrijednosti. Kad bi bilo imovine, i sudski bi procesi lakše završili nagodbom.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.