Potraga za zlatom kao što je bila i ranije i danas je mnogima put u bolju budućnost zbog kojeg su spremni otići u udaljene regije, a u slučaju regije Tchibarakaten, u Nigeru, i jako opasne. Tijekom protekle dvije godine u ovu regiju zlatna groznica dovela je više od 35.000 istraživača, tj. onih koji tragaju za zlatom.
Tamo se naime nalazi najveći funkcionalni zanatski rudnik zlata u Nigeru, zemlji u zapadnoj Africi koja graniči s Alžirom i Libijom. Siromašna je to nacija koja se može pohvaliti visokim brojem rođene djece, ali i nažalost visom smrtnošću djece do četvrte godine. Zemlja je to koja je i postala jako dobar saveznik Zapadu u borbi protiv terorizma i pokušaju smanjivanja broja migranata.
Istraživači i rudari tamo su doputovati na magarcima, motorima a mnogi od njih i pješke. Posljednju fazu putovanja odradit će u kamionima i uz pratnju vojske. Na taj način oni su ovaj zapušteni dio pustinje pretvorili u pravi metropolis. Trgovine tako prodaju sve što bi im moglo trebati, od kolača, konzervi tuna do dinamita. Iz ničega su izniknuli brojni restorani, klinike i barovi kako bi olakšali život onima koji zlato traže, ali i zaradili nešto sami, piše The Wall Street Journal.
Rudnik je pravi magnet za sve one koji se pokušavaju izvući iz ralja siromaštva ili koji pokušavaju zaraditi dovoljno novaca za odlazak iz Afrike. No put je to popularan i kod krijumčara svega, pa tako i ljudi, a njihove takse porasle su od kada je vlada Nigera uhitila stotine ljudi u sklopu sporazuma sa EU i pokušaju zaustavljanja prolaska ljudi iz Sahare prema Mediteranu. Taj oštri nadzor krijumčarsku rutu preselio je u neposrednu blizinu Tchibarakatena.
Ovaj rudnik i oni koji u njega dolaze zapravo prate sve prisutniji trend koji je zavladao Afrikom, potragu za plemenitim metalima koja je potpuno pomutila um svima. Broj ljudi uključenih i zaposlenih u ovoj industriji porastao je u proteklih pet godina i skočio na broj od 47 milijuna onih koji rade neke poslove vezane uz rudarenje u 57 zemalja.
Zlatna groznica u Nigeru krenula je 2014. godine, nakon građanskih ratova u Maliju i Libiji, napada džihadističkih grupa i Boko Harama. 20 milijuna stanovnika potragu za boljim životom pokušavaju pronaći na sve moguće načine. Popularnost ovog rudnika posebno je narasla nakon zatvaranja kompleksa Djado u blizini libijske granice, koji je zatvoren zbog oružanih sukoba u borbi za kontrolom.
Svakog dana u ovom dijelu rudari se spuštaju na dubinu od 122 metra kako bi kopali po stijenama. Ostaju unutra do zalaska sunca u zemlji u kojoj je, po procjeni Svjetske banke, prosječna dnevna zarada oko 2,71 dolara. Oni koji upravljaju i izvode eksplozije dinamitima plaćeni su oko 9,25 dolara po eksploziji, a prosječno dnevno izvedu njih pet. Eksplozija stijena i kamenja tako ovim radnicima mjesečno omogući prihod oko 462 dolara u zemlji u kojoj profesor sa sveučilišnom diplomom prosječno zarađuje samo 277 dolara.
Većina te zarade ostaje u rukama vlasnika parcela, no mnogi poput mladih Ibrahima i Abdoulaye ovdje su došli zaraditi novac s kojim bi mogli otputovati u Europu.
"Nadam se da ću zaraditi dovoljno novca kako bi sigurno mogao otputovati u Francusku i tamo pronaći posao", rekao je 23-godišnji Ibrahim koji radi kao drobitelj stijena.
"Jako je teško svakog dana, no bolje je nego kod kuće", dodaje Abdoulaye dok pokazuje svoje prste prepune žuljeva.
Većina ovih rudara su muškarci u njihovim 20-im koji nisu profesionalni rudari, već samo ljudi koji sanjaju o boljoj budućnosti.
"Prvi put kada sam se spustio u rudnik bio sam jako uplašen. Drugi put bilo je ok. Nitko od nas ne želi umrijeti", rekao je 25-godišnji Salissou.
Jedan od najmlađih među njima, 16-godišnji Hamidan priča o teškim danima.
"Svaki dan je težak, no kada dođemo do zlata sva ta patnja nestaje", naglašava.
32-godišnji Seidou svaki dan drobi velike stijene, skuplja prah i bori se sa nepresušnim valom prašine. Njegova zarada dnevno može iznositi oko 31 dolara.
"Ja samo želim zaraditi velike količine novca i postati bogat", rekao je 28-godišnji Saley.
Među rudarima ima i onih koji se ovim poslom bave 30 godina, a među njima je i 51-godišnji Usman.
"Bavim se ovim poslom 30 godina, znam kakav je taj strah kada ste ovdje gore, na površini", rekao je.
Unatoč teškom i opasnom poslu, kojeg su svjesni i sami, oni ne odustaju i iz dana u dan ulaze u rudnike pod konstantnom opasnosti.
"Nije teško dok jednog dana ne postane. Neka kamenja i stijene su mekane a neke su jako čvrste. Unatoč tome moramo nastaviti", rekao je 22-godišnji Tanimou.
Rudnici su pod posebnim nadzorom vlasti zbog mogućnosti krijumčarenja ljudi.
"Ove rudnike koriste krijumčari kako bi mreže migranata mogli ovim putem prevesti bez da ih se otkrije", rekao je Mathieu Pellerin iz Francuskog instituta za međunarodne odnose.
Položaj ovog gradića na ruti krijumčarenja izazvao je i niz diplomatskih tenzija. Alžirska vlast posebno se s ovim problemom bavi od 2016. godine kada su pokušali barijerama u tlu spriječiti krijumčarenje migranata kamionima. Od travnja prošle godine uhvatili su oko 11.000 migranata i ostavili ih u pustinji. Natjerali su ih da se pješke vraćaju nazad. Veliki broj njih je spašen, no mnogi taj put nisu preživjeli.
Vlasti kažu kako migrante iz zapadne Afrike protjeruju legalno i u skladu sa međunarodnim konvencijama.
"To je postao veliki problem. Zabrinuti smo jer ne želimo dodatno pogoršati stanje i razljutiti krijumčare ljudi i oružja", rekao je Hassan Salissou, direktor nigerskih rudnika i kamenoloma.
Zlato iz ovih rudnika, nekoliko desetaka kilograma zlata, preko različitih načina transporta i kurira završi na golemom tržištu zlata u Dubaiju. To bogatstvo kreiralo je novu klasu "zlatnih baruna", od kojih su neki povezani i sa krijumčarenjem droge, ali i sa nekim visoko pozicioniranim državnim dužnosnicima.
Tražitelji zlata potragu su provodili diljem Afrike Tchibarakaten je postao posebno popularan jer su u njegovoj blizini otkrili venu kvarca, kamenja koje se najčešće nalazi u blizini zlata. I tako su došli do mjesta u kojem su pronašli velike zalihe žutog vrijednog metala. Bilo je to potpuno pustinjsko područje, bez telefonske mreže, goriva i sa vodom koja se prodavala po cijeni od 140 dolara za 200 litara. No sve je to palo u zaborav kada je zasjalo zlato.
"Ni jedan mjesec nije prošao a da niste izvukli kilograme zlata", rekao je Issaka Ary, jedan od najraniji tragača za zlatom koji sada upravlja nekolicinom rudnika sa svojim bratom.
A tamo gdje ima zlata, pa i onih koji ga traže, ima i ostalih industrija, koje proizvode ono što im je potrebno na tom putu. Zlatna groznica stvorila je sve dublje otvore i sve većih planine izvučenog kamenja i zemlje. Neki rudnici tako se protežu i na dubini više od 120 metara.
Braća Ary sada imaju više od 200 zaposlenika, zdravstvenu kliniku, nebrojene spremnike vode i generatore veličine obiteljskih kuća. Posao im jako dobro ide, a gotovo svakog dana nastaju novi otvori, rupe i rudnici. Iako posla ima za sve, konkurencija je postala oštra. Neki rudari opskrbili su se oružjem s obzirom kako je do njega lako doći, a ostali bodežima od lokalaca.
"Imamo svoj šator ovdje, no ne možemo kontrolirati tako puno ljudi", reći će šef lokalne policije Mohammed Aghali.
Postao je to opasan i podmukao posao u kojem pogiba najmanje jedna osoba mjesečno.
"Najriskantniji su novi rudnici, no zapravo je opasan svaki. Stalno smo zauzeti", rekla je Abdouraman Mohammed, glavna sestra u klinici.
No unatoč opasnosti i teškim uvjetima, prašini i izolaciji, svaki dan dolaze i novi tragači za metalom koji im može promijeniti život, bez obzira na oružje, konkurenciju i krijumčare. Tako i Tchibarakaten postaje sve veći.
"To je prava zlatna groznica i tek počinje", rekao je direktor rudnika Salissou.
