Frederic Chopin umro je prije 168 godina, 1849. u dobi od 39, i unatoč tome što je kao uzrok smrti tada navedena tuberkuloza, o tome su se liječnici i znanstvenici sporili više od stoljeća i pol. Sve do sada. Skupina od devet znanstvenika objavila je članak u časopisu The American journal of medicine u kojem objašnjava da je slavni kompozitor umro od perikarditisa, kao rijetke komplikacije koja se inače pojavljuje kod oboljelih od tuberkuloze. A on od tuberkuloze definitivno jest bolovao.
Ovakvo razjašnjenje uzroka njegove smrti danas ne bi bilo moguće da nije bilo njegovog – straha da ga sahrane živog, što je u njegovo vrijeme bio čest slučaj i o čemu se često raspravljalo. U viktorijansko doba čak su zbog toga počeli raditi lijesove koji su se mogli otvoriti iznutra. O tome je Chopin često govorio svojim prijateljima, tako i sestri Ludwiki. "Zakunite se da ćete me razrezati i otvoriti kada umrem kako me ne bi sahranili živog", kazao je dok je umirao u Parizu.
Tako je i bilo. Prije nego što će ga sahraniti na groblju Père Lachaise, otvorili su mu grudni koš i izvadili mu srce. A njegova sestra je to srce potom u staklenci s konjakom prokrijumčarila u njegovu domovinu Poljsku, unatoč kontrolama ruskih vlasti pod kojom je tada Poljska bila.
Njegovo srce u staklenci provelo je skoro cijelo stoljeće pohranjeno u Crkvi Svetog križa u Varšavi, da bi ga, kratko prije nego što će crkva stradati u razaranju grada 1944., jedan visoki SS-ovac srce odnio sa sobom, predstavljajući se da je veliki Chopinov obožavatelj. Odnio ga je u Berlin, u zapovjedništvo, a nove njemačke vlasti, tada DDR-a, vratile su srce praktično kao relikviju nacionalnog junaka, velikana umjetnosti, odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Narednih desetljeća špekuliralo se da je Chopin umro od cistične fibroze, od deficijencija alfa 1 antitripsina, od mitralne stenoze, čak i od ciroze jetre. Deficijencija alfa 1 antitripsina je rijetki genetski poremećaj koji nositelja gena čini osjetljivim na plućne infekcije. Pritom se očuvano Chopinovo srce iz niza razloga nije analiziralo nikad još od 1945.
Sad je skupina znanstvenika konačno dobila jedinstvenu priliku da srce prouči izbliza. Dragocjeni ostatak kompozitora smjeli su samo promatrati bez otvaranja staklenke i odmah su uočili da je srce prekriveni tankim slojem fibroznog tkiva. Ubrzo su uočili i mala oštećenja za koja je bilo jasno da su mogla nastati uslijed ozbiljnih komplikacija od tuberkuloze.
Konačna dijagnoza je perikarditis do kojega ga je dovelo višegodišnje mučenje s tuberkulozom. Koliko god je stvar sa Chopinovom smrti sada sasvim jasna, jasno je i to da ovime ovo poglavlje neće biti sasvim zatvoreno tako dugo dok se znanstvenicima ne omogući da na uzorku tkiva iz srca provedu DNK analizu.
