Da nije uspio upisati Akademiju, danas bi bio možda pravnik, defektolog ili profesor tjelesnog odgoja. Ipak, presudio je njegov talent, koji je otkrio u trećem razredu srednje škole. Prvu ulogu Bogdan Diklić odigrao je u bjelovarskom amaterskom kazalištu i shvatio što bi želio biti. Nakon mature prijavio se na nekoliko fakulteta, ali i na dvije akademije – zagrebačku i beogradsku. U Beogradu je položio i onda se otputio u Zagreb. Kad je došao na ispit, kako je jednom rekao, uhvatila ga je panika od neuspjeha i jednostavno je pobjegao prije no što su ga prozvali. To mu je odredilo i buduću adresu. Odmah nakon diplome dobio je angažman u Narodnom pozorištu, a na filmu je debitirao u TV-seriji "Grlom u jagode", a kako kaže, nakon toga je neko vrijeme bio osuđen na tipske uloge. No, ovih dana u sitcomu "Lažni svjedok" koji se prikazivao na Novoj TV, Diklić se pojavio u sasvim novom svjetlu – u ulozi šarmantnog zavodnika.
On je odvjetnik Zijad Hadžić i, ako nije u sudnici ili u obližnjoj birtiji Lažni svjedok, onda je u zagrljaju tajanstvenih žena.Ako gledanost ovog sitcoma bude dobra, tijekom ljeta nastavljamo snimanje novih epizodakaže Bogdan Diklić (63), uz kojega glavne uloge igraju Žarko Radić (66) i sarajevski glumac Aleksandar Seksan (48). Na pitanje kako to da su redatelji tek sad uočili njegov šarm i osvajačke talente, Diklić se nasmijao:Za ovu ulogu angažirao me Elmir Jukić, koji je režirao i seriju 'Lud, zbunjen, normalan'. Doduše, nije to bilo baš tako službeno, jer sam se s Elmirom sprijateljio još na setu filma 'Gori vatra' Pjera Žalice, ali nisam ulogu dobio ni preko veze. Poslao mi je scenarij pa su mi se i tekst i uloga svidjelikaže glumac.Na snimanju se i sami odlično zabavljamo jer se sitcom ni ne može raditi kad su glumci i ekipa neraspoloženi. Barem ja tako mislim.
U sitcomu je neophodna brza reakcija u igri, bez pretjeranih psihologiziranja i dramskih pauza, kao što je to slučaj u filmovima. Potreban je dobar refleks, a najviše nas veseli što su nam scenarist i redatelj dali slobodu za povremene improvizacije, pa ponekad jedni druge iznenadimo dosjetkamakaže glumac. Iako ga mnogi pamte po ulozi najmlađeg izdanka porodice Topalović u komediji "Maratonci trče počasni krug", Diklić je tijekom karijere odigrao mnogo maestralnih filmskih uloga, poput Pipe u "Raljama života", mljekara u "Balkan expressu", zatim Slobodana u "Kako je propao rock'n'roll", zatim Zaima u "Gori vatra" kao i Slavka u "Obrani i zaštiti", za koju je prije tri godine dobio i Zlatnu arena. Unatoč brojnim kazališnim i filmskim ulogama i nagradama, Diklića iritira kad mu se kaže da je zvijezda: Epitet zvijezde za mene ima samo negativne konotacije.
Lako je biti zvijezda, ali je jako teško ne biti zvijezda i kontinuirano opstati desetljećima u poslu. Ja radije kažem da sam, stjecajem okolnosti, ljudima prepoznatljiv. Termin 'zvijezda' izmislila je davnašnja pljesnjiva holivudska industrija da bi na tome zarađivala. Kaže da je to naučio još u djetinjstvu od svog uzora Hrvoja Horvata, svojedobno najboljeg rukometaša na svijetu koji je bio kapetan tadašnjeg bjelovarksog kluba Partizan, kao i kapetan reprezentacije Jugoslavije koja je na Olimpijadi u Munchenu 1972. godine osvojila zlato. "Hrvoja Horvata nedavno sam sreo u Beogradu, gdje su se okupili svi zlatni olimpijci iz Munchena. On i ja smo bili susjedi. Od mene je stariji sedam godina i bio nam je svima idol. Kad nije učio za ispite, igrao je s nama stolni tenis, košarku ili rukomet, ali bi prekidao sportske aktivnosti i uvijek kad bi susjedima trebala pomoć oko fizičkih poslova. Tako je i meni i mom ocu s ostalim klincima pomagao prenositi ugljen u podrum" prisjeća se Bogdan.
Nedavno je otkrio da je on trebao igrati ulogu šofera Miška u kultnom filmu 'Ko to tamo peva' redatelja Slobodana Šijana, ali kaže da ne žali za tom ulogom, kako se pisalo u novinama: "Činjenicu što nisam mogao igrati nisam doživio sudbinski. Drago bi mi bilo da sam mogao biti dio filmske ekipe, ali spletom okolnosti to se nije dogodilo. Nisam nikad o tome pričao sve dok to nije javno rekao sam Aleksandar Berček, koji je fenomenalno odigrao tu rolu. Ja sam ju morao odbiti jer sam u matičnoj kući dobio ulogu Pjera Bezuhova u 'Ratu i miru'. Redatelj je bio danas pokojni Petar Šarčević i on me htio pustiti, ali uprava mi je postavila ultimatum – ili uloga u kazalištu ili otkaz, pa sam ipak odustao od tog filma. U to vrijeme glumci su se okupljali u Klubu književnika. Bilo je to kultno mjesto jer sam tamo upoznao i Marcella Mastroiannia, i Jacka Nicholsona prije no što je postao slavan s filmom 'Let iznad kukavičjeg gnijezda'.
Sjećam se da su u klub dolazili i šahovski velemajstor Viktor Korčnoj, zatim Danilo Kiš, Brana Petrović, mnogi slikari... Tako sam tamo sreo i Berčeka, koji se baš bio vratio sa seta i koji mi je tad rekao: 'Lako tebi, ti odbijaš sve što ti se ne sviđa'", priča Diklić i dodaje: Naime, svi glumci su mislili da je film 'Ko to tamo peva' potpuni promašaj i skoro svi su požalili što su pristali igrati. Nitko nije imao pojma da rade antologijski film, prisjeća se Diklić i kaže: Da sam odigrao Miška u 'Ko to tamo peva', pretpostavljam da me Šijan kasnije ne bi uvrstio u 'Maratonce' Koliko cijeni Šijanov film u kojem nije igrao, pokazao je i desetljećima kasnije. Kao član žirija na Akademiji filmskih umjetnosti nedavno je sudjelovao u anonimnom glasanju za film stoljeća: Nisam kao političari koji na izborima daju glas sami sebi. Ja sam na tom izboru svoj glas ipak dao filmu 'Ko to tamo peva' i doista smatram da je to film stoljeća.
Nakon 20 godina provedenih u Narodnom pozorištu i još toliko u Jugoslovenskom dramskom, prije godinu i pol dana otišao je u zasluženu mirovinu: Konačno sam, kao penzioner, dočekao da igram 'poželjnog muškarca'. To nisam bio čak ni prije 30 godina kad sam imao tijelo Brada Pittakaže Diklić misleći pritom na ulogu Pipe, aseksualnog znanstvenika koji tvrdi da mu je "život uništila Schrödingerova jednadžba". Diklić se opet smije:Nije njemu život uništila Schrödingerova jednadžba nego dominantna majka. Pipo mi je jedan od dražih likova koje sam igrao na filmu, ali ako me pitate ima li između njega i mene sličnosti, ja vam kažem da nema jer ja ipak nikad nisam bio toliko razmažen.
Na pitanje kakve su sličnosti između Bogdana od prije 30 godina i danas, Diklić odgovara: "Sve je ostalo isto, samo danas imam 20 kilograma više, ali nije to salo, to vam je 20 kilograma iskustva." Beogradski glumac uskoro dolazi u Hrvatsku. Iz Zagreba će, po svojoj dobroj staroj navici, busom u Bjelovar: "Taj autobus emotivno za mene ima posebno važno mjesto. Podsjeća me na mladost kad bih nakon 6, 7 sati vožnje vlakom iz Beograda za Zagreb, sjeo na autobus za Bjelovar i tu se počeo veseliti povratku kući i susretu s roditeljima. Taj autobus bio je prvi doticaj s rodnim gradom, tu bih čuo pravi bjelovarski govor i narječje kakvim govore u obližnjim selima.
Kako nekoć, tako i sad već u autobusu se počinjem radovati ponovnom susretu s prijateljima." I ove godine će sa suradnicom i redateljicom Helenom Petković u Bjelovaru predavati na 10-dnevnoj glumačkoj radionici, pa onda možda produži i do Pule: "Novi film Snježane Tribuson 'Sve najbolje' uvršten je na Pulski filmski festival. Doduše, igrao sam još u dva filma, jednom crnogorskom i jednom srpskom, ali su još u postprodukciji i ne vjerujem da će biti spremni do srpnja. A ako zaživi 'Lažni svjedok', vjerojatno će mi ljeto biti radno."
