Kraljica krimića, Agatha Christie, drži Guinnessov svjetski rekord kao najuspješniji romanopisac svih vremena. Naime, više od njezinih djela prodane su jedino Biblija i Shakespearova djela (iako je ona prevedena na više jezika od navedenog barda), a njezina predstava 'Mišolovka' najdulje je prikazivana na svijetu.
Uz to, stvorila je ne jednog, nego dvoje najpoznatijih fikcijskih detektiva, Poirota i Miss Marple. Osvojila je brojna priznanja i nagrade, te njezine knjige obožavaju milijuni čitatelja svih generacija diljem svijeta.
Mnogi su pokušali proniknuti u tajnu njezina uspjeha (i kopirati je), dok je ona samu sebe smatrala popularnom spisateljicom, te je objavila da je svjesna da ne piše velika djela s dubokim pogledom u ljudsku psihu.
Ona nije planirala šokirati svoje čitatelje bezrazložnim nasiljem, unatoč brojnim leševima na stranicama njezinih knjiga. Reakcija koju su oni trebali izazvati bila je znatiželja i osmijeh pri nailasku na potencijalne tragove.
Christie je bila pripovjedačica, zabavljačica i žena koja je odgovarala na zagonetke koje na prvi pogled nisu imale nikakvo rješenje.
Ono što mnogi ne znaju jest da je Christie iskorištavala svoje detaljno opasnih lijekova i otrova kako bi 'začinila' svoje priče. U većini knjiga je koristila otrove, i to u daleko većoj mjeri od svojih suvremenika, i to s velikom preciznošću i točnosti, iako nije očekivala da će njezini čitatelji biti zdravstveni stručnjaci.
Tako je simptome i dostupnost otrova opisivala jednostavnim, svima lakorazumljivim jezikom. A shvaćanje znanosti iza otrova Christie je koristila samo kako bi pružila bolje razumijevanje svoje pameti i kreativnosti pri stvaranju zavjere u romanima.
Njezino poznavanje otrova bilo je u najmanju ruku nevjerojatno, jer tek nekolicina drugih pisaca može se pohvaliti činjenicom da su ih patolozi spominjali kao referentni materijal u stvarnim slučajevima otrovanja.
Nemali broj ljudi znao se stoga pitati: 'Kako je znala sve to?', a odgovor je da je njezino znanje potjecalo izravno iz iskustva s trovanjem i vječnim zanimanjem za to područje, iako ne u zločinačkom smislu.
Iskustvo iz prve ruke
Tijekom Prvog svjetskog rata Christie je volontirala kao medicinska sestra u lokalnoj bolnici u Torquayju. Uživala je na poslu, a kad se u bolnici otvorila nova ambulanta, preporučeno joj je da se prebaci u nju. Nova uloga zahtijevala je učenje i polaganje ispita kako bi se kvalificirala kao asistentica ljekarnika ili dozatorica, što je i učinila 1917. godine.
A kako bi se pripremila za svijet farmacije, morala je steći puno praktičnog, ali i teorijskog znanja, te naučiti kemijske i farmaceutske strane posla. Dok ju je privatno podučavao komercijalni farmaceut u Torquayju, kao dio zadatka morala je naučiti izrađivati čepiće, što je dosta kompliciran posao koji zahtijeva dosta spretnosti.
On je rastopio kokosovo ulje i dodao lijek unutra, te joj je pokazao točan trenutak kad treba čepiće izvaditi iz kalupa, staviti u kutiju i profesionalno ih etiketirati, kao jedna u stotinu. Christie je bila uvjerena da je on pogriješio i dodao dozu jedna u deset, što je bila deset puta jača doza i potencijalno jako opasan lijek.
Još jednom je sve pregledala i shvatila da je on zaista pogriješio, no bilo ju je strah sukoba s njim, koliko i posljedica odašiljanja opasnog lijeka u ljekarne. Na kraju se dosjetila i odglumila da se poskliznula i slomila bočice s lijekom, te se ispričala i počistila nered. Ubrzo je napravljen novi lijek, u ispravnoj dozi.
Do 1917. godine, Christie je napisala ponešto pjesama i kratkih priča, od kojih je nekoliko bilo prevedeno. Ali tek nakon što je pročitala knjigu Gastona Lerouxa, pomislila je kako bi mogla i sama pokušati napisati detektivsku priču, što je rekla i sestri Madge.
No Madge, koja je u to vrijeme bila uspješnija spisateljica od Agathe, rekla joj je da će to biti težak posao i željela se kladiti da Agatha neće uspjeti u svojoj zamisli. A tek je to dodatno potaknulo Agathu da se užurbano baci na posao.
Radeći u ambulanti počela je smišljati priču i oblikovati likove, a budući da je bila okružena bočicama otrova, odlučila je da će njezino oružje u romanu svakako morati biti otrov.
I tako je nastao 'Zagonetni događaj u Stylesu', Agathin prvi kriminalistički roman, u kojem ona predstavlja Herculea Poirota, Arthura Hastingsa i inspektora Jappa.
Ostatak pročitajte u Daily Beastu.
