Možeš li izdvojiti neka izdanja koja ste objavili prošle godine?
Prošle godine smo objavili jedan prijevod, zbornik razgovora i transkripte predavanja Abela Paza, koji je kao mladi anarhist sudjelovao u Španjolskom građanskom ratu i revoluciji koja je tad pokrenuta. Knjigu je preveo Dubravko Grbešić. Riječ je o važnom svjedočanstvu i životu posvećenom anarhističkim idealima. Abel Paz se borio u brigadi Durruti (nazvanoj prema anarhistu ubijenom u prvim mjesecima rata) i sudjelovao u kolektivizaciji, koja je u to vrijeme bila temelj ekonomije u slobodnim dijelovima Španjolske. Njegovo iskustvo je važno jer govori iz prve ruke o jedinoj anarhističkoj revoluciji koja je bila uspješna. Naravno, na kraju je ovaj društveni eksperiment doživio vojni poraz i rat je izgubljen, a prema Pazovim riječima, revolucija time nije slomljena, samo je odgođena.
A kakvi su planovi za 2019., najavite neke naslove koji su u pripremi?
Planiramo objaviti naslov koji se bavi antiratnim i antimilitarističkim anarhističkim inicijativama u Hrvatskoj tijekom devedesetih godina, zatim prijevod biografske knjige o Mariji Nikifirovoj, anarhistikinji koja je tijekom revolucije u Rusiji i kasnije u građanskom ratu vodila anarhističku družinu koja je pružala otpor stranoj intervenciji, 'bijelima', ali i boljševicima. Planiramo i nekoliko manjih izdanja na engleskom.
U Hrvatskoj osim "Što čitaš?" još jedino DAF Zorana Sente objavljuje knjige sličnog profila, postoji li kakva suradnja, koordinacija među vama?
Naravno, postoji bliska suradnja i koordinacija po pitanju naslova koje ćemo objaviti jer stvarno nema smisla rasipati energiju i resurse na iste naslove. Osim toga, DAF-ove naslove uvijek imamo u knjižari i tu su uvijek u prvom planu, rame uz rame s ostalim sličnim izdanjima.
Koje bi bile temeljne razlike u programima "Što čitaš?" i "DAF-a"?
Najveća razlika je u tome da DAF, osim anarhističkih naslova, objavljuje i naslove iz suvremene umjetnosti, dok "Što čitaš?" nema takav fokus. U svemu ostalom se naše ideje oko toga što treba objaviti poklapaju i tu smo u stalnoj komunikaciji. Do te mjere da na Sentu moramo ponekad vršiti pritisak da neka od važnih izdanja opet otisne (poput 'Povijesti anarhizma') ili uopće objavi, poput novog prijevoda 'Jedini i njegovo vlasništvo' Maxa Stirnera. Kao što sam već rekao, iza nas je gotovo 150 godina anarhističkog teorijskog rada, tako da je puno toga što treba objaviti, a upravo je DAF sa svojim naslovima tu napravio puno, pogotovo po pitanju nekih od temeljnih djela anarhističke misli.
Koliko dugo već djeluje knjižara "Što čitaš?" u Zagrebu?
Knjižara je otvorena od veljače 2011. godine i, evo, upravo nam je promaklo obilježiti tih osam godina svečano. Obilježili smo ih radno.
Kakve knjige imate u ponudi knjižare (znatnim dijelom i antikvarijata), je li se tematski izbor knjiga mijenjao od početaka knjižare pa do danas, tj. jeste li se prilagođavali željama posjetitelja knjižare?
Često nam kažu ljudi da je izbor knjiga u knjižari poput neke velike kućne biblioteke. Svakako je to odraz naših interesa, ali i onoga što smo procijenili da bi ljudi koji svrate kod nas rado čitali. Tijekom ovih osam godina taj krug ljudi se značajno proširio, imamo jedan dio stalne publike, ali i puno onih koji tek svrate pogledati imamo li ovaj ili onaj naslov. Naravno, uvijek gledamo da knjige koje nabavljamo imaju i svoje kupce, bez toga jednostavno ne bismo mogli opstati sve ove godine, ali s obzirom na ograničenost malim prostorom i naše osobne interese, uvijek biramo ono što je nama najzanimljivije. A to je dosta širok izbor knjiga, jer svatko od nas ima neki svoj fokus, tako da imamo svega, baš kao što bi to svaka dobra kućna biblioteka trebala imati. Jedina razlika je da se kod nas knjige na policama mogu i kupiti, iako se od nekih naslova teško odvojimo. To je jedno od važnih zadovoljstava rada u antikarijatu (a mi smo većim dijelom antikvarijat), kroz ruke ti prođe tisuće zanimljivih naslova.
Jeste li imali kakve uzore u drugim knjižarama, bilo kod nas, bilo vani?
Dosta je toga što je utjecalo na koncepciju knjižare. Prvenstveno primjeri anarhističkih knjižara drugdje u svijetu, od kojih neke, poput londonske knjižare Freedom, imaju tradiciju postojanja dulju od jednog stoljeća. Naravno, mi nismo samo anarhistička knjižara, nego smo i antikvarijat, a tu je u svijetu mnogo primjera koji su inspirativni. Osim toga, zagrebački antikvarijati, mnogi kojih više nema, sjajan su primjer kako prostor u kojemu se prodaju knjige ne mora knjigu tretirati kao tek robu koja se prodaje. Ovdje moram reći i to da je na razini Zagreba za mene važnu ulogu u svoje vrijeme imala i vaša knjižara Moderna vremena. Upravo su takvi nezavisni poduhvati ono što kulturu nekoga grada čine bogatijom.
Kako knjižara posluje? Koji su najveći problemi s kojima se morate nositi, pretpostavljam sve ove godine otkad je i otvorena?
Kad smo krenuli, nekoliko kolega i kolegica antikvara i knjižara govorili su nam da smo ludi, da je prodaja knjiga od 2008. godine pala za 70%, da je nemoguće opstati itd. Pa ipak, odlučili smo se upustiti u sve to i, evo, tu smo već osam godina. Teško da bismo opstali da smo bili motivirani isključivo prodajom, no nekako smo dogurali do toga da pokrivamo troškove. I time smo zadovoljni. Ipak, muči nas to da iznajmljujemo mali neadekvatan prostor po tržišnim uvjetima, potražnja za knjigama je definitivno na niskim granama, a kultura čitanja je postala iznimka, a ne pravilo.
