Kad bi postojala nekakva alternativna književna enciklopedija koja bi se isključivo bavila književnim marginalijama, pod nekakvom hipotetskom natuknicom "bizarna književna samoubojstva", vjerojatno bi se izdvojila dva imena: japanskog književnika Yukio Mishime, koji se ritualno ubio 1970. godine, i Arthura Koestlera, mađarsko-britanskog autora židovskog podrijetla, koji je izvršio samoubojstvo prije točno četrdeset godina, u ožujku 1983. Samoubojstvo Yukija Mishime i okolnosti pod kojima se ono dogodilo gotovo su u potpunosti zasjenile djelo ovoga pisca, koji se smatra jednim od najutjecajnijih japanskih pisaca 20. stoljeća, koji je bio čak tri puta nominiran za Nobelovu nagradu. U bivšoj državi Mishima je bio iznimno prevođen autor, možda čak i najprevođeniji japanski pisac. Jesu li na to utjecale bizarne okolnosti oko njegova samoubojstva ili su prevagnuli književni argumenti? Ovo pitanje prvenstveno je važno kao indikator jedne književne epohe koju smo iz današnje perspektive skloni pomalo idealizirati, stavljajući u prvi plan književne argumente. Najpoznatiji je po svom romanu "Ispovijest maske", koji je napisao u dobi od 24 godine, koji predstavlja neku vrstu autobiografske ispovijesti. Iako je bio gotovo bolesno opsjednut japanskom tradicijom, "Ispovijest maske" nastala je pod znatnim utjecajem europske književnosti, koju je Mishima jako dobro poznavao.
451
prikaza
Arthur Koestler - Saga o pomračenju uma
1/2
'Pomračenje u podne' je prvo književno djelo u kojemu se otvoreno piše o zločinima Staljinova režima. Radi se o preteči književnog žanra koji je u mnogome obilježio europsku književnost druge polovice 20. stoljeća
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
