Posljednjeg dana 16. izdanja WHF-a (West Herzegowina Fest), koji se održao u Širokom Brijegu, u prelijepom ambijentu Borak uz rijeku Lišticu, od 26. do 28. srpnja, upitao sam Emira Imamovića Pirkea, s kojim sam bio u žiriju za kratku priču, koji je uz osnivače festivala Nikolu Galića i glumca Gorana Bogdana, te uz Zlatka Galla i Đelu Hadžiselimovića, postao svojevrsna maskota ovog festivala, hoće li i ove godine pisati za Express o festivalu.
"Neću", rekao mi je, "popeo sam se svima u Hrvatskoj i BiH na vrh glave s WHF-om". Tako da ću to ove godine učiniti ja, jer o jedinstvenom festivalu kakav je WHF uistinu treba pisati i "penjati se na vrh glave". A uz to, nekome iz BiH, poput mene, nakon tekstova o sumornoj društveno-političkoj stvarnosti zemlje u kojoj živi, pisati o WHF-u dođe kao svojevrsna terapija.
WHF je jedinstven festival u regiji, a vjerujem i šire, koji je i nakon 16. izdanja sačuvao izvorni motiv zbog kojeg je osnovan i koji iz godine u godinu pokazuje da idealističke, naivne i gotovo utopijske ideje katkad znaju zaživjeti. Pored toga, WHF je uz Mediteran Film Festival (MFF), sjajno organizirani festival dokumentarnog filma koji ove godine ima svoje 19. izdanje, najviše zaslužan za radikalno izmijenjenu percepciju Širokog Brijega, koji je u širim okvirima postao prepoznatljiv po svoja dva mala-velika festivala, čime je u drugi plan potisnut stereotip o zatucanoj, provincijskoj i desničarskoj nedođiji.
Na internetskim stranicama WHF-a o festivalu se među ostalim kaže sljedeće: "WHF je festival koji nastoji potaknuti mlade kreativce i autore da stvaraju, te prezentirajući svoja djela potiču i druge da to čine. Organizatori pritom samo osiguravaju infrastrukturu, dok program uglavnom oblikuju i upotpunjavaju upravo mladi kreativci svojim radovima". Iako bi se očekivalo od promotivnog teksta da pomalo preuveličava stvari, ovdje to nije slučaj. Ovo je uistinu objektivan tekst o festivalu.
Na festivalu se, naime, nagrađuju mladi stvaratelji, i to novčano, u tri kategorije: film, glazba i kratka priča. S tim da svakog dana trajanja festivala nastupi pokoje poznato regionalno glazbeno ime. Ove godine to su bili Nina Badrić, Vojko Vrućina, Vatra, Kries te Bajaga i Instruktori, koji su svojim nastupom zatvorili festival, dok su ranijih godina na WHF-u nastupali Zabranjeno pušenje, Urban, Majke, Jinx, Psihomodo pop, TBF, Edo Maajka, Hladno pivo, Letu štuke, Dubioza kolektiv, S.A.R.S., Elemental...
Posebna pozornost pridaje se izboru članova žirija. Primjerice, ovogodišnji članovi filmskog žirija, uz neizostavnog Đelu Hadžiselimovića, bili su filmski glumci Dragan Bjelogrlić, Nina Violić, Branislav Trifunović i Armin Omerović. Ovo je vrlo važno stoga što u sva tri segmenta broj prijava iz godine u godinu raste, a samim tim i kvaliteta, što je i rezultat povjerenja u objektivnost žirija. Primjerice, u segmentu kratke priče, ove godine je, po mnogima bila "najbolja berba" dosad, što je usporediva stvar, jer festival svake godine objavljuje fanzin s dvadeset do trideset priča koje uđu u širi izbor za nagrade.
Zanimljiva je i regionalna zastupljenost autora koji svoje priče šalju na WHF. Tako su ove godine bili zastupljeni autori iz Zagreba, Splita, Beograda, Novog Sada, Zenice, Stoca, Banje Luke, Sarajeva, Smedereva... Ne poznajem nijedan književni natječaj koji s takvom lakoćom prelazi granice. Isto se događa i s glazbenim i filmskim dijelom festivala, što je, čini mi se, rezultat gotovo kultnog statusa festivala kod mladih stvaratelja u regiji.
Ove godine su organizatori festivala u segmentu kratke priče uveli jednu iznimno korisnu novinu, prije svega za mlade autore. Naime, organizator se potrudio dovesti petnaestak mladih autora koji su ušli u uži izbor, gdje su mogli neformalno razgovarali s članovima žirija o pričama, svojima ili onim nagrađenim, svejedno, pa i o književnim temama nevezanim za WHF-ov natječaj.
Pored ovoga, dan prije je širokobriješkoj publici književna kritičarka Expressa Magdalena Blažević predstavila nagrađivanu hrvatsku književnicu Tanju Mravak, što je također novina. A onda, malo prije ponoći, posljednjeg dana festivala, uoči nastupa Bajage i Instruktora kojim se zatvarao festival, uslijedila je nesvakidašnja drama, po uzoru na filmove koji se rade po "istinitim događajima".
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
e nemre to tak. kaj bu rekla partija ako ne ostanemo na njenom putu :-)
A je se navalilo na Bajagu da je to stašno...ak se nešto pjevalo u ratu, ok pjevalo se i bio je rat. Naravno - "ako". Toliko je godina prošlo, daj pustite mlađe generacije da uživaju u čemu žele i da slušaju što žele.