Ovogodišnji Mediteran Film Festival (MFF), 20. po redu festival dokumentarnog filma u Širokom Brijegu, u svom ovoljetnom izdanju prije nekoliko tjedana, uz Sarajevo Film Festival (SFF) etablirao se kao najvažnija filmska smotra u BiH, zemlji u kojoj slični festivali niču kao gljive poslije kiše. Ali i šire. Uz ZagrebDox, MFF je nesumnjivo najvažnija smotra dokumentarnog filma u regiji.
Za razliku od SFF-a, koji je otišao u svojevrsnu estradizaciju, barem kad je riječ o medijskoj percepciji, na MFF-u su u prvom planu isključivo filmovi. Ovdje treba imati u vidu kako važnost dokumentarnih filmova iz godine u godinu raste, pogotovo kad je riječ o ovim prostorima.
Dobar primjer je prošlogodišnja pobjednica MFF-a i ZagrebDoxa Mila Turajlić, koja je sa svojim filmom "Druga strana svega" poharala svjetske festivale dokumentarnog filma, uključujući i onu najvažniju - amsterdamski IDFA (International Documentary Film Festival Amsterdam).
Također, film o kojemu se možda najviše pisalo protekle godine u Hrvatskoj je dokumentarac - "Srbenka" Nebojše Slijepčevića. A ne treba smetnuti s uma ni dokumentarni film "Gazda" Darija Juričana, koji je bio i svojevrsna uvertira u konačni pad poslovnog carstva Ivice Todorića. Zbog čega je to tako, zbog čega raste značaj i prepoznatljivost dokumentarnih filmova, dok igrani film pomalo gubi na značaju?
Je li u pitanju kvaliteta ili nešto drugo? Više je razloga, a kao najvažniji mi se čini da se istraživačko novinarstvo polako seli upravo u medij dokumentarnog filma. Tu je još i tehnička razina današnjih dokumentarnih filmova, gdje se pomalo gube granice između igranog i dokumentarnog filma, a uz to se stvorila i mnogo šira autorska baza zbog neusporedivo niže cijene produkcije.
Od Sirije do SP 2014. u Brazilu
Na 20. MFF-u prikazano je dvadeset filmova u konkurenciji (kratki i dugometražni filmovi). Kroz osam različitih programa, na festivalu je prikazano 45 filmova, uz nekoliko svjetskih i festivalskih premijera. Festival je završio ceremonijom dodjele nagrada, nakon koje je zatvoren projekcijom Tarantinova filma "Bilo jednom u Hollywoodu".
Ovogodišnji pobjednik u kratkometražnoj konkurenciji (MFF Best Short) je film "Groblje" španjolskog redatelja Pabla Adiega Almudevara. Radi se o izvrsno snimljenom i produciranom poetskom dokumentarcu bez ikakvih dijaloga. Govori o starcu, jedinom stanovniku zaboravljenog planinskog mjesta, koji živi sa psom, dvije mačke i desetak ovaca.
Starac održava staro, zaraslo groblje. Film je prepun sugestivnih, lirskih kadrova. Radi se o izvrsno ispričanoj i nepretencioznoj priči o smrti, umiranju, odnosno zatvaranju jednog životnog kruga. Najbolji film po glasovima publike je "Dani trešnje" sirijskih redatelja Mohamada i Ahmada Malasa.
Radnja filma događa se u ratnom ozračju Alepa u vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu iz 2014. Govori o skupini mladića koji, unatoč svemu, nastoje živjeti normalnim životom. Radi se o jednom toplom, empatičnom filmu, koji ne stavlja u prvi plan rat i ratna stradanja, nego ljudske nade i strahove, što je publika prepoznala i dodijelila mu najvišu ocjenu.
Glavnu nagradu, Grand Prix 20. Mediteran Film Festivala, dobio je francuski film "Slobodan" redatelja Michaela Toesca. Film govori o migrantima koji pokušavaju prijeći talijansko-francusku granicu u potrazi za boljim životom. Glavni lik filma je francuski poljoprivrednik Cedric Herrou koji prihvaća migrante na svojem imanju, omogućujući im tako ulazak na francusko tlo i mogućnost da u toj zemlji zatraže azil.
Herrou tim činom dolazi u sukob s francuskom imigracijskom politikom. Film je sniman dvije godine. Ipak, najzanimljiviji film dugometražnog natjecateljskog programa, po meni, francuski je film "Strani volonteri u paklu Al-Rake", koji su režirali Pedro Brito da Fonseca i Paul Moreira, a koji je upravo na MFF-u imao svjetsku premijeru.
Govori o jednom nepoznatom fenomenu rata u Siriji, o stranim "volonterima" iz zapadnih zemalja, SAD-a, Finske, Italije, Francuske, Njemačke, Velike Britanije, koji sudjeluju u borbama oko sirijskog grada Al-Rake na strani kurdskih milicija. Ono što je u svemu tome najzanimljivije je činjenica da se radi o normalnim, obiteljskim ljudima, idealistima, nadahnutima mitologijom međunarodnih dobrovoljačkih brigada iz vremena Španjolskog građanskog rata.
Film ih prati do trenutka oslobađanja Al-Rake, a zatim prati neke od njih nakon što se vrate kućama, zauvijek promijenjene iskustvom rata. U "Off programu" prikazano je nekoliko filmova domaćih autora. Pored "Radio Gange" Zdenka Jurilja, koji je otvorio festival, a o kojemu sam pisao ranije, premijerno je prikazan i dokumentarac "Bure Bareta Vol. 1" Roberta Bubala, Marija Vukadina i Renata Tonkovića.
Igrom slučaja, film je istodobno prikazan na MFF-u u Širokom Brijegu i na DORF-u, festivalu dokumentarnog rock-filma, koji se održava u Vinkovcima. Za razliku od prethodnog dokumentarnog filma ovih autora, "Izgubljeno dugme", koji govori o bubnjaru Bijelog dugmeta Goranu Ipi Ivandiću, a koji je sniman oko pet godina, film "Bure Bareta Vol. 1" snimljen je za 82 minute.
Kao dijete preživio Vinkovce
Radi se, zapravo, o intervjuu u koji su montirani videoisječci iz različitih faza karijere Gorana Bareta. Intervju je rađen za jedan drugi projekt, dokumentarni serijal o Jugotonu, ali se autorima, s pravom, učinio toliko zanimljivim da su "iskrojili" od njega jedan potpuno funkcionalan dokumentarni film.
Zaboravite sve Baretove intervjue koje ste gledali ili slušali, ovaj je nešto posebno i mogli bismo ga nazvati Baretovim životnim intervjuom, koji može čak promijeniti nečiju percepciju ovoga glazbenika. Upoznajemo jednog potpuno drugačijeg Bareta, ležernog i opuštenog, koji to objašnjava na svoj način - da se za potrebe ovoga filma, kako bi bio opušteniji, malo više "urokao" tabletama.
U filmu Goran Bare govori o svim etapama svoje karijere, o odrastanju u Vinkovcima, o nasilju kojemu je bio izložen u to vrijeme, zbog čega je i napustio taj grad. Na jednome mjestu kaže: "Ja sam isto osjećao da počinjem polako gubiti kontrolu nad sobom, tako da je bolje što sam otišao jer bih vjerojatno ubio nekoga".
Zatim govori o najvažnijim glazbenim utjecajima, gdje posebno izdvaja dvije ploče: drugi studijski album Stoogesa "Fun House" i "Rock ‘n’ Roll Animal", koncertni album Loua Reeda iz 1974. Posebno je zanimljiv i pomalo bizaran način na koji je Bare došao do tih ploča.
Bare otvoreno i bez kalkulacija govori o politici, Aleksandru Vučiću, Trumpu, Hrvatskom proljeću, i to iz perspektive šestogodišnjeg dječaka, kad ga je majka vodila na skupove na kojima su govorili Savka Dabčević-Kučar i Mika Tripalo.
"Ne volim da me zovu rokerom, to je za mene uvreda. Zato što sam panker. Nisam roker. A drugo, u Vinkovcima su rokeri bili ljudi koji voze motore. Volim više da mi kažu da sam narodnjak nego roker. Narodnjaci su puno iskreniji ljudi nego rokeri", kaže Bare na jednome mjestu u filmu, a od rock scene u bivšoj Jugoslaviji izdvaja jedino slovenske Pankrte, kao svojevrsne uzore, kao bend zbog kojeg je postao ljevičarom, bend koji je po njemu nalikovao na The Clash u Velikoj Britaniji, "pravu ljevicu".
U filmu postaje jasno, a što je pravim ljubiteljima rock glazbe to postalo poodavno, kako je Bare jedan od rijetkih glazbenika s ovih prostora koji se iz projekta u projekt mijenjao, a da je istodobno rastao, o čemu na najbolji način govori njegov posljednji album, fenomenalne "Nuspojave" iz 2018., u kojemu vidimo prepoznatljivog, ali na neki način novog, stišanog Bareta, kao i u ovom filmu.
Jedan od redatelja filma, Robert Bubalo, rekao mi je kako mu je Bora Čorba u intervjuu koji su radili s njim u sklopu serijala o Jugotonu naveo Bareta kao jedinog rock autora s ovih prostora koji se iz projekta u projekt mijenjao i pritom konstantno rastao.
"Nuspojave" su, logičnim slijedom, na neki način i njegov vrhunac. Film koji svakako treba pogledati, film koji će vas rastužiti, nasmijati, a istodobno baciti jedno novo svjetlo na jedan višedesetljetni fenomen.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Bare, you are full of shit baby. Nemas vise sta da kazes, ispuhao si davno i sad glumis nekog proroka pa si se sjetio da se gadjas sokantnim izjavama ovog tipa ne bi li skrenuo paznju na sebe. A sve ... prikaži još! jer znas da ti je muzika shit i da za koju godinu nikog nece interesovati tvoja junky poza sa stomacicem. A penzije niodakle. Patetican si lik. Kao i ove tvoje obozavatelje tipa 'govnara smrti'...
Bare je bog, to je covjek od kojeg ja nikad nisam cula neku glupu izjavu. I drogira i sve, mislim to je njegova stvar, i uvijek ima nesto pametno za reci