Ne znam nijednu gay priču koja ima ovako lijep i sretan kraj, uz ovako strašnu ljubavnu epizodu. I nijednu porodičnu priču koja ima ovako sretan kraj, piše Miljenko Jergović u kritici "Bečkog romana" Dragana Velikića
Ovo bi mogla biti priča o priči, ispričanoj prema istinitoj priči. Dakle, u ona ionako tjeskobna doba epidemije koronavirusa, kada se još nije putovalo ni s priznanicama o cijepljenju, tojest nije se putovalo nikako, našem prijatelju, piscu i bivšem ambasadoru Srbije u Austriji, događa se nešto strašno. Njegova sina, liječnika i specijalizanta neuropsihijatrije u Beču, uhićuju pod sumnjom da je pokušao otrovati skupinicu svojih kolega. Oni su ga prijavili, ali njihove optužbe djeluju nestvarno. Pomalo kao optužbe što ih u doba epidemija kuge na račun neudatih mjesnih žena i djevojaka, budućih presuđenih vještica, izriču čuvari vjere. No, jednako tako, te optužbe djeluju i zastrašujuće opasno.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
