Nagrađivana ste, cijenjena i prevođena autorica. Što mislite o uspjehu u književnosti? Stvara li vam on nelagodu i utječe li na vaše pisanje?
Ne znam što je točno uspjeh. To je relativan pojam kad su u pitanju književnici i umjetnici općenito. Idealno bi bilo da vas i čitaju i cijene i nagrađuju i prevode, ali nisam sigurna da se to baš tako događa u svijetu literature. Za mene uspjeh nisu toliko nagrade i prijevodi, već prije to kad mi izdavač kaže da se prodalo prvo, drugo, treće izdanje knjige. Čitatelji su ustvari uspjeh pisaca. I to mi ne stvara apsolutno nikakvu nelagodu, naprotiv, taj vid uspjeha za mene je najveća radost. Nagrade, prijevodi, nastupi otvaraju svakako put knjigama, ali ja ipak vjerujem da je knjiga kao takva ključna za sve. Marketing može držati neku knjigu visoko neko vrijeme, ali ne čitavu vječnost, a ja vjerujem samo u dugovječnost i vječnost književnosti. Uspjeh je za mene kad mi u američkoj knjižari na predstavljanju novog romana dođu ljudi s mojim pjesničkim knjigama davno prevedenim, i daju mi raspadnutu knjigu za autogram. Uspjeh je kad me u Skoplju, u dućanu obuće, čovjek koji isprobava cipele ugleda u ogledalu, okrene se i kaže mi da sam njegova omiljena spisateljica. Uspjeh je kad grupa mladih američkih pjesnika izabere svoje pjesme inspirirane mojom poezijom, objavi knjižicu "Poems for Lidija" i pokloni mi je. Sve drugo je prolazno, a ovo su trenuci koje nikada ne mogu zaboraviti. Na moje pisanje može utjecati samo ta radost, sve je drugo čudo za tri dana.
Možete li kratko prokomentirati recepciju makedonske i hrvatske književnosti u Sloveniji? Postoji li zanimanje za knjige koje se pišu na prostoru bivše Jugoslavije ili su slovenske kolege književnici i književni kritičari primarno, kako je to u Hrvatskoj slučaj, usmjereni na domaću književnu produkciju?
Upravo u ovom trenutku, odnosno od 1. do 30. listopada, ljubljanska gradska biblioteka provodi jedan zanimljiv projekt u svim svojim knjižnicama – "Suvremeni slavenski romani: od Triglava do Vardara". Svatko tko izabere bar dva romana s liste koju knjižnice u Ljubljani nude te odgovori na pitanja u vezi s njima, može sudjelovati u nagradnoj igri (nagrade su knjige). Na listi je 25 romana autora i autorica iz bivših jugoslavenskih republika, među njima najviše hrvatskih: Dubravka Ugrešić, Slavenka Drakulić, Kristijan Novak, Ivana Sajko, Miljenko Jergović i drugi. Pored mene tu su i moji makedonski autori Ermis Lafazanovski i Petre M. Andreevski. Evo, bar knjižnice, a tako i čitatelji koji posuđuju knjige u knjižnicama, pokazuju interes. No pitanje je kakva je recepcija u književnim krugovima, kakvi su interesi izdavača da objavljuju knjige s prostora bivše Jugoslavije. Generacije čitatelja svakako su se promijenile u Sloveniji, kao i u čitavoj bivšoj Jugoslaviji. Ipak, ne mogu zaboraviti divan odziv Slovenaca kad je nagrada Vilenica dodijeljena Dubravki Ugrešić. Mislim da nijedan drugi laureat nije imao takav medijski odaziv. Na književnoj večeri Slavenke Drakulić u Ljubljani nije se moglo naći prazno mjesto u publici, a takvo nešto doživjela je prije nekoliko godina i Daša Drndić.
Što mislite o promjeni naziva Makedonija u "Republika Sjeverna Makedonija"? Da imate mogućnost zemlju sami imenovati, kako biste je nazvali? Razmišljate li o Makedoniji više kao pjesnikinja ili kao romanopisac?
I kao pjesnikinja i kao romanopisac! Znate, 2013. godine kad sam u Briselu dobila nagradu Europske unije za književnost, za roman "Rezervni život", na glavnoj probi prije ceremonije dodjeljivanja gospođa iz protokola učila nas je kako da se ponašamo, što da uradimo i tako dalje. Kad je došao red na mene, jednostavno je viknula: FYROM! Ni Lidija, ni Dimkovska, ni Makedonija, već samo FYROM! To me tako razljutilo da sam joj rekla da ako to kaže i na dodjeli nagrade, ja jednostavno neću izaći na scenu. Na bini je, kada je bio moj red, bilo napisano Former Yugoslav Republic of Macedonia. One gospođe nije bilo. U meni je kuhalo. Izašla sam na scenu i umjesto da kažem par kurtoaznih riječi u znak zahvale, ja sam održala politički govor o imenu Makedonije. Bila je tišina u sali, tamo su sjedili svi ljudi iz Brisela koje obično vidimo samo na TV ekranima. Bila sam stavljena u situaciju da govorim o politici, a ne da se radujem nagradi za svoje djelo. Pljesak je na kraju bio veća nagrada nego nagrada za književnost, iako nije promijenio ništa. Ne, nikad više neću da budem iz FYROM-a. Ime FYROM je najveći apsurd u europskoj toponomastici. Čak ni mi pisci ne možemo smisliti takvo bizarno ime po državi koja ne postoji već više od trideset godina i koja je prestala postojati na krvav način. Zašto bi Makedonija, koja uopće nije sudjelovala u jugoslavenskim ratovima, morala nositi njeno breme? Neka bude Sjeverna, Južna, Gornja, Vardarska itd., samo ne Bivša Jugoslovenska. Da se već jednom završi ta farsa s imenom Makedonije. Potpuno je jasno da bolji kompromis od Sjeverne Makedonije zemlja neće dobiti i da će bez toga i narednih godina ostati status quo. Generacije se mijenjaju, problem ostaje. No odjednom kao da su svi zavoljeli ime FYROM, što je apsurd apsurda. Ja sigurno, ako me netko pita, neću reći da sam iz Sjeverne Makedonije, kao što ni Irac ne kaže da je iz Sjeverne Irske, nego samo iz Irske. A prijedlog Sjeverna Makedonija, iako nije idealan i zadovoljavajući, jedini je u posljednjih nekoliko godina koji čuva barem ono što je meni najvažnije - jezik na kojem pišem, makedonski.
