Tako smo došli do jedne od stvari koju smo ga svakako htjeli pitati, o atipičnoj religioznosti u mnogim njegovim pjesmama Partibrejkersa, čak i benda Škrtice s kojim je, paralelno s Partibrejkersima, počeo raditi prije četiri godine. Primjerice, u pjesmi “Hit”: “... ljudi ne žele istinu da čuju, zbog nje razapinju i čuju...”.
“Je l’ ti se sviđaju Škrtice? Da samo čuješ kako to uživo zvuči! Nijedan bend ne zvuči tako. To zvuči kao neka mašina, nekakav gusjeničar, tenk, nešto što nam je tako potrebno u dobu kad nas stalno pokušavaju kastrirati, kad nas stalno drže na nekoj obdukciji, kad licitiraju s nama na aukcijama, prodaju nas za potrebe svoje, jebote, bez da nas išta pitaju. To s Bogom, to je bilo uvijek prisutno. Samo što se u 90-ima pojavio taj jedan trenutak kad sam to konačno imenovao.
Imaš u pjesmi ‘1000 godina’ stih: ‘... ceo bi mi život stao u jedan dan’. To je u suštini Druga poslanica apostola Petra. Uvijek si bio na strani slabih, uvijek si u stvari i sam bio slab, iako si se svojom arogancijom kočoperio i od svojeg neznanja i od okoline. Branio si se onim stvarima koje su ti nanosile bol, a onda si ti bol nanosio nekom drugom.
Znaš, Bog je naš otac, stalno i iznova nas rađa, on nam sve prašta. A čovjek čovjeku ne prašta... Praštanje su ljubav, sloboda, originalnost i autentičnost. Vjera u vertikalu, u nebesa, to je paljenje svjetla. Svakodnevni život sa svojim razočaranjima pomalo te gasi, pa su naši životi zapravo stalne igre svjetla i sjene.”
Život te gasi
Što se tiče Škrtica, za taj bend od prvog trenutka kritika je zaključila da je sve ono što bi trebali biti i Partibrejkersi. Za njih je Cane pričao da su se okupili praktično slučajno, usput, da su tako i nastavili svirati, vježbajući poput Ekatarine Velike nekoć, u dugačkim sessionima iz kojih se spontano oblikuje pjesma.
Gotovo istodobno, i Anton je okupio svoj paralelni bend, pa i snimio album. Nakon prvog šoka od straha da bi se Partibrejkersi mogli ugasiti, vremenom je postalo jasno da su paralelni projekti obojici bili potrebni kao sredstvo pročišćenja i da se takvi potom vrate Partibrejkersima.
Pričao je Cane čak i to da bi autorski umro da mu se nisu dogodile Škrtice. Kao i to da je taj bend prvo prošao u Hrvatskoj, tek potom u Srbiji.
“Ma, jeste. To je samo podsjetnik da se možemo vratiti na početak svojeg bavljenja muzikom, bez posebne namjere, da budeš nov, da se okrijepiš, reanimiraš. S Brejkersima smo do sada obradili sve te ključne teme koje zanimaju čovjeka. A ovo je vrijeme poput oseke, kad se more povuče, pa na obali ostavi smeće. Ovo je danas oseka čovjeka, ljudskosti. Pa da, ovo je ledeno doba. I kako ćemo onda mi da se punimo? Čime ćemo se puniti? Onim lošim!? Sretan čovjek ne pjeva, on pjevuši i uživa. A ja želim da mu taj trenutak što dulje traje”, kaže Cane.
Nahranimo gladne
Pričajući dalje o Škrticama, odjednom je u pola rečenice zapitao: “E, je l’ imaš ti djecu? Mi tu djecu odgajamo tako što im prenosimo strah, frustracije, poluprerađena loša iskustva. Čovjek u strahu nestaje, on se pretvara u običan hodajući strah koji se obnavlja, njime hrani, putuje za njim. Nekad se nerado budim i to me ubija. A moram se probuditi jer netko postoji i oko nas. To su naša djeca, a na kraju i ta publika koja želi nešto čuti. Nahranimo gladne, jer i nas će netko nahraniti kad budemo gladni. Nahranimo te duše koje iščekuju neku riječ koja će im dati snagu, ohrabrenje, snage za radost”.
Uslijedila je kratka tišina. A onda smo potegnuli Brijačnicu 19. siječnja u Boćarskom domu u Zagrebu. Popis ide, osim Partibrejkersa, M.O.R.T., Artan Lili, She Loves Pablo i The Miceks, pa Vlatko Stefanovski Trio, Kawasaki 3P, Antenat, Intergalactic Lovers, Slow Motion Suicide i Rizol. Zanimalo nas je da li mu je možda poznat M.O.R.T., zbog jedne posebne oštrice u mnogim njihovim pjesmama koju na ovim prostorima, osim Partibrejkersa, posjeduje još malo tko.
“Ne znam, prvi put čujem za njih. A i ja nisam neki tip koji bi istraživao u stilu, kao, novi bendovi i tako dalje. Šta kažeš, kakvi su? Kad sebe pogledam, imam dojam kao da živim u ilegali, kao da živim u rezervatu, pa onda još i u ilegali. A kakav je taj bend, o čemu se radi? Baš me zanima da ih čujem u Zagrebu.” Tad je situacija s vodoinstalaterom koji je strpljivo čekao čuti gdje to curi pa da navali na posao postala ozbiljna. Iz pozadine se čulo da netko doziva Caneta.
"Ej, Ferdinande, nemoj nas ugnjetavat"
“E, druže, sad moram da idem. Jesmo li uradili sve?”, pitao je. Skoro sve. Preskočili smo priupitati za ovogodišnje otkriće o njegovoj rodbinskoj povezanosti s Gavrilom Principom, o čemu je pričao za Nedeljnik. “Majka Gavrila Principa i moj pradjed su rođeni brat i sestra. Mi smo porodično partibrejkeri. Svašta se pisalo o Gavrilu. Najgore to da je njegov metak ubio trudnu ženu. Nije istina. Sofija Hotek nije bila trudna. Ona je dva mjeseca prije imala pobačaj.
Suština je da je to bila borba za slobodu. Nije on mogao napisati molbu: ‘Ej, Ferdinande, nemoj nas ugnjetavati’. Gavrilo nije bio sam. Tu su bili i Hrvati, muslimani. Mehmedbašić je imao namazan nož otrovom i htio je cara ubosti u sarajevskoj vijećnici. Čabrinović je bacio bombu. A cara su htjeli ubiti i Tin Ujević i ekipa”, ispričao je ljetos.
Zanimalo nas je kako tumači da je, možda ne u tolikoj mjeri u Sloveniji, ali dalje sve do Makedonije prisutan sindrom da milijuni građana govore o skupini ljudi iz elite u njihovoj zemlji - političke ili ekonomske - za koje smatraju da ih potkradaju i uništavaju.
“Takvi ljudi (iz elita) svugdje su isti i odlično se sporazumijevaju. Čovjek je prepustio svoju sudbinu u ruke ljudi kojima nije stalo do njih. A stvar nije samo toliko lokalna. Mi imamo posla s ljudima koji se predstavljaju kao kreatori naših života imamo posla s dehumaniziranim ljudima koji svaku emociju proglašavaju za slabost. Nitko nije valjano objasnio odakle potreba za nadmoći nad drugim čovjekom, a ta potreba tako je prisutna da se na njoj ustraje jednom baš luđačkom žestinom. Kao, ako imam veća i snažnija kola, onda sam iznad onoga koji ima slabija i manja”, rekao je Cane.
I prije nego što smo se pozdravili baš je inzistirao da prenesemo i ovo: “Želim da pozdravim sve koji će ovo pročitati i koji će da se snalaze u ovim povezano-nepovezanim mislima”.
