A onda je došlo Bijelo dugme i pokupilo sve pare. Tako glasi ključna rečenica iz knjige Aleksandra Žikića "Fatalni ringišpil (Hronika beogradskog rokenrola 1959-1979)". Mukotrpno razdoblje hvatanja priključka sa svijetom, krpanja opreme, posuđivanja instrumenata i sviranja na sklepanim pozornicama okončano je munjevitim prodorom prvih domaćih rock’n’roll biznismena iz tvrtke Bijelo dugme.
U neviđenom naletu srušili su prvi rokerski diskografski rekord koji je držala YU grupa s 30.000 prodanih ploča i ugrabili čak peterostruko veću tiražu debitantskog albuma. Intrigantna priča o najvećem jugoslavenskom bendu poslije je dobila vrlo različite interpretacije. Prema onoj navijačkoj, ukoričenoj u nekoliko knjiga, Dugmemanija je podigla standarde, unaprijedila rokersku infrastrukturu i pripremila teren za plejadu novovalnih sastava koji bi u nepovoljnijim okolnostima zapeli već na porti Jugotona.
Prema radikalno drugačijem tumačenju istog fenomena iz perspektive gradskih rokerskih subkultura, neumjereno poigravanje s narodnim melosom i bekrijskim doskočicama na platinastim i dijamantnim pločama ranog Dugmeta imalo je uglavnom katastrofalne posljedice.
Novokomponovana narodna muzika, dotad raspršena po seoskim i prigradskim birtijama, preselila se u najveće sportske dvorane i isfurala vlastiti novi val, koji je 1980-ih potopio znatan dio rock scene, a Bijelo dugme je ostalo u igri i složno zapjevalo s pobjedničkom narodnjačkom ekipom. Najzagriženiji fanovi i najljući protivnici obično su se mogli složiti samo u jednoj procjeni, da se takav bend ne može ponovno roditi.
Međutim, Dubioza kolektiv je nakon posljednjeg domaćeg albuma "Apsurdistan" iskočila kao Bijelo dugme 2.0. i zahvatila najšire mase na istom području. Prije ovog skoka DK je gradio dobro promišljenu i precizno usklađenu dvostruku karijeru. Lokalnim i regionalnim cestama vozio se kao najtraženiji poslijeratni ex-Yu alter bend, poznat po furioznim koncertima, fenomenalnoj komunikaciji s publikom i širokom repertoaru angažiranih pjesama.
Udarni refren "Vratiće se Walter" je na nekim ljevičarskim i antifašističkim skupovima odjeknuo jače od svih političkih parola. Istodobno su se zaredale europske turneje i nastupi na najprestižnijim ljetnim festivalima, a suradnja s utjecajnom kalifornijskom izdavačkom kućom Koolarrow Records donijela je i pozive za atraktivna prekooceanska gostovanja.
Zavidno visoka pozicija na plakatu za ovogodišnji njemački Summer Jam, najveći reggae festival na kontinentu, potvrđuje kako je Dubioza kolektiv nakon zapaženog albuma "Happy Machine" u globalnim okvirima preuzeo ulogu koju je prije igrao londonski Asian Dub Foundation. Svjetonazorski su dosta bliski, a podudaraju se i u načinu dizajniranja osebujnog zvučnog kolorita. ADF je to odradio s jakim indijskim začinima, a DK jednako uspješno s balkanskom mješavinom.
Sve veći promet na svjetskim pozornicama i pozamašni honorari zarađeni u pečalbi mogli su itekako pomoći u izbjegavanju neželjenih kompromisa na domaćem terenu, ali Dubioza kolektiv je ipak ušla u proces "dugmetizacije". Dok se iz aktualnih singlova "Himna generacije" i "Treba mi zraka" još ne može zaključiti kako će se to reflektirati na sljedeći domaći album, videonajave za predstojeće koncerte u Sarajevu i Zagrebu momentalno otkrivaju novu sliku najpopularnijeg balkanskog benda.
Zagrebačku škvadru pozvali su u Dom sportova prigodno kostimiranom tamburaškom obradom "Lepe ti je Zagorje zelene", a sarajevsku raju u Skenderiju s glazbenom podlogom iz "Bolje biti pijan nego star". Raja je oduševljena, škvadra još i više, pa je zagrebački koncert izmješten iz ranije osvojenog i sasvim očekivano opet rasprodanog Doma sportova u duplo veću Arenu.
Dvorana na Laništu opasno je preglomazna za svaki bend s alternativnim predznakom, a to što će na koncertu Dubioze biti ispunjena do posljednjeg mjesta podrazumijeva da će razliku pokriti publika koja će dogodine s jednakim entuzijazmom dočekati Merlina ili Halida.
U takvoj konstelaciji autorski i performerski superiorniji Dubioza kolektiv doista može zvučati kao zamjena za neprežaljeno Bijelo dugme, ali to nažalost nije sve. U transfer iz Doma sportova u Arenu uključen je i definitivan oproštaj od beskompromisnih alternativaca i buntovnika koji se ovim manevrom prešaltavaju u profitabilniju kategoriju "veselih Bosanaca". Možda će se i Brega jednog dana vratiti u Sarajevo, ali Walter neće nikad!
