Zahvaljujući velikom Alfredu Fischeru i trudu Siniše Bjedova, Hrvatska je dobila dragocjeno štivo, dostojno u najmanju ruku školske lektire
Možda je bilo prikladnije ovu knjigu nasloviti “Još koji dan”, “Još danas”, “Još jedan dan života”. Ovakav kakav jest naslov se, naime, doima kao predah u čekanju da prođe nevrijeme, hunjavica, neudobno, a neizbježno putovanje. Međutim, kad se pozornije razmotri, kad se knjiga pročita, njen sadržaj i jest predah, očekivanje da se konačno nekako prebrodi zlo ili da se barem čovjek uvuče u neko bezvremeno sklonište pred zlovremenom. Vrijeme čovjeka okružena ne smrću, jer u tom okruženju živimo svi otkako smo rođeni, nego zločinačkim okončanjima života, vječita je sadašnjost eventualno olakšana bjegovima u sjećanje, budućnost, razmatranja o životu, ljudskoj egzistenciji, društvenim i ekonomskim problemima.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
