A gdje onda leži moć kolektiva ili moć pojedinca, ako ćemo o političkom potencijalu individualnog i kolektivnog, pitam je. "Grupa ljudi na sceni može biti jako moćna, ali može djelovati i zastrašujuće. Uvijek ovisi o tome što radiš, kako se gradi to zajedništvo koje je djeljivo - koliko svačije, toliko i ničije. To zajedništvo koje kreiram treba biti nešto na što se može referirati, nešto što se zrcali prema gledatelju, koji je onda opet pozvan na vlastito putovanje, stvaranje osobnih dojmova i vlastitih iskustava.
![Isabele Schad | Author: Laurent Goldring](/media/img/b9/16/fbb8ad721bdfbfaf83c3.jpeg)
Posljednjih nekoliko godina bavim se odnosom 'jastva' prema svijetu - ali ne kroz psihološku prizmu, nego kroz fiziološku. Kroz odnos koji se gradi na zajedništvu tijela-duha-uma", odgovara Isabelle te mi pada na pamet da joj je tijelo jako bitno. Ne samo zbog činjenice da joj je ono sredstvo za rad i cilj rada, nego i taj društveno-umjetnički potencijal koji tjelesnost u sebi sadrži. Objašnjava mi da svi imamo tijelo, svi se s njim nosimo na neki način, ali to tijelo često u svakodnevnom životu nije percipirano kao jedno ili kao važno, kao nositelj nas samih i svih naših intelektualnih, emocionalnih i duhovnih aspekata.
"Jednom kad sam se odlučila pozabaviti tijelom u svakom smislu, bilo mi je jasno da ujedno i pokazujem nešto s tim tijelom - nešto o sebi i drugima, o stvarnosti koja uključuje sociološke i političke probleme ili pak one filozofske. Često mi je tijelo poznato i nepoznato istodobno, ali uvijek ono koje otkriva potencijal povezivanja s drugačijim, koje ima vlastite snage, energije i učinke", objasnila mi je njemačka plesačica i dodala kako se uvijek bavi tjelesnim procesima na unutarnjoj razini, onim kako stanični procesi postaju strukture i forme.
To bi umnogome objasnilo minucioznost tjelesnih pokreta koji su na sceni često jedva primjetni, ali je u njih uloženo puno plesačke snage i truda. U tome joj pomaže vrsno poznavanje zen-shiatsu, zen-aikida i za-zena. Te metode guraju je uvijek prema teoriji pet elemenata, tj. prema suživotu elemenata kroz različite cikluse dana, godina ili godišnjih doba. Ujedno je to povezuje i s društvom i svijetom. Obožava Foucaulta i Deleuzea, koje povezuje s poznavanjem zena.
"Zen zahtijeva svakodnevnu prisutnost i koncentraciju. Postane fascinantno kad ti vježbe diktiraju raspored u svakodnevnom životu, a prema tome je dug put. Iako, jako je toga vrijedno. Mijenja čovjekovu perspektivu na stvari, na one koje su važne."
![Isabele Schad | Author: Laurent Goldring](/media/img/e1/3a/69bd90ddd338e60029ee.jpeg)
"Dvostruki portret", koji je izvela sa Sašom Božićem na festivalu plesa Dance Inn, zapravo se bazira na aspektima slike Francisa Bacona. Ta plesna izvedba, solo za dvije osobe, postavlja pitanja o nasilju i senzualnosti, protoku vremena, odnosu sebe prema drugome, a zatim i prema cijelom svijetu.
"Svaki od nas plesača pronalazi tijelo, pokrete i osobne ritmove u produžetku onoga drugoga. U toj ovisnosti koja se stalno izmjenjuje, taj prostor koji dijelimo, definira i mene i drugog plesača - govori o intimnosti i brizi, o nasilju.... Stvara se mreža povezanosti", objašnjava Isabelle, a čini mi se da je već dosta toga rekla što je teško pojmljivo ako se predstava ne pogleda osobno. Ali koliko god ples često bio neprohodan, u radovima kao što su oni Isabelle Schad mogu se osjetiti i iskusiti strast, umijeće i ljepota plesnog pokreta.