Dvoranu ispunjava zvuk klavira i čuje se pucketanje zglobova, stezanje ruke na drvenoj šipki i povlačenje stopala po podu. Pedesetak plesača i plesačica zagrijava se u baletnoj dvorani HNK u Zagrebu. Ansambl Baleta zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta priprema se za "Labuđe jezero" koje se u toj kazališnoj kući priprema po 11. put. Publika će tako 17. ožujka prvi put vidjeti kako Čajkovskog doživljava Vladimir Malahov, slavni ruski baletan i koreograf. Vrlo je angažiran na probi, obilazi balerine i baletane te ispravlja njihove položaje ruku, stopala i leđa.
Figure koje na sceni izgledaju savršeno u ovoj se dvorani uvježbavaju uz bolne grimase, posrtanje, drhtave mišiće i škljocanje zglobova. Sjajne haljinice, raskošne kostime posute šarenim šljokicama i satenske špice ovdje zamjenjuju obični trikoi i trenirke, široke pamučne majice i tajice, vrećaste hlače i papučice u boji kože obučene na čarapice. Poneka balerina oko bokova je svezala maramu koja ni ne pokušava glumiti široku baletnu suknjicu tutu.
Prvih dvadesetak minuta neki plesači i plesačice na nogama imaju pamučne, masivne papuče koje podjećaju na zimske "buce" ili uggsice, vjerojatno kako bi spriječili ozljede zbog nezagrijanih zglobova. Nakon nekog vremena ih skidaju i svi ostaju u "običnim" baletnim papučicama, uglavnom boje kože ili crnima.
"Prije smo izrađivali i špice, ali to se više ne radi. Preskupo je i predugo traje, sad se one rade mehanički. Ali radimo im papučice i obuću za predstave", kaže nam Ivan Drobnjak, koji vodi postolarsku radionicu na katu iznad baletne dvorane. Za jedan par baletnih cipela za "Labuđe jezero" treba im osam sati rada. U radionici ih je nekad bilo osmero, no danas ih je tek troje, a cipele izrađuju za sve predstave HNK, uključujući Operu i Dramu.
Malahov zadaje figure koje se izvode uz prečke, odnosno barre, prvo jednostavnije, a zatim sve brže i kompleksnije. "Plie, demi plie, double side, un, deux, trois, balance, balance! It’s called discipline, discipline, ok?", govori na engleskom i povremeno ubaci nešto francuskog. U baletnom ansamblu HNK plešu Rumunji, Rusi, Japanci i Portugalci, a ima i Hrvata te Hrvatica. Iako ih je u dvorani više od pedeset, Malahov vidi svaku pogrešku, svaka krivo izvijena leđa, svako stopalo koje ne stoji onako kako bi trebalo i svaki prst koji je okrenut u krivom smjeru.
Osim što ih ispravlja, glasno negoduje, okreće glavom u nevjerici i ponekad dijeli nezadovoljstvo nekom figurom s Leonardom Jakovinom, ravnateljem Baleta HNK. Malahov i Jakovina znaju se iz Berlina, gdje je Jakovina bio vodeći solist, a Malahov direktor Državnog baleta. Nakon što je punih 12 godina vodio berlinski Balet, Malahov je otišao, a ubrzo zatim i Leonard Jakovina, koji je 2014. postao direktor Baleta u HNK.
Već tad je rekao Malahovu: "Razmisli hoćeš li raditi ‘Labuđe jezero’". Gotovo tri godine poslije "plesač stoljeća", kako su Malahova mnogi nazivali, došao je u Zagreb. Inače je ovaj Ukrajinac poznat po svojoj savršenoj tehnici i liričnom stilu plesa, a po načinu rada s plesačima jasno je da kod njega ne postoje "popusti". Sve mora biti savršeno, ali Malahov ne izgleda kao tiranin.
Smiješak mu je gotovo stalno na licu i vidi se da pokušava pomoći plesačima kako bi dosegnuli perfekciju, a ne kazniti ih jer su u prvom pokušaju pogriješili. Plesači i plesačice prate svaki njegov pokret, slušaju ga i trude se ponoviti figuru. Nakon 40 minuta zagrijavanja kratka je pauza, plesači i plesačice uklanjaju prečke sa sredine dvorane i nakon pet minuta počinje drugi dio zagrijavanja, u kojemu se izvode osnovne i kompleksnije plesne figure.
Svaku zadaje Malahov i opet počinje s onim najjednostavnijim. Vježbe se uglavnom sastoje od pet do deset figura koje se izvode kroz pokret, u grupi od pet plesača i plesačica. Piruete, entrechat, cabriole, allegro i druge figure izgledaju tako jednostavno kad ih izvode balerine i baletani. Ali ubrzo postaje jasno da i oni griješe, i njima treba vježbe, i oni ponekad ne mogu iz prvog pokušaja izvesti deset kompleksnijih zadanih pokreta.
Pogotovo neke iznimno zahtjevne, uglavnom jako brze, s čestim izmjenama na kojima Malahov inzistira. Nakon ukupno sat i pol vježbe te obaveznog istezanja dvoranom se prolomi glasan pljesak. Mokrih majica i trikoa izlaze na 20-ak minuta pauze, nakon koje slijedi vježbanje koreografije za "Labuđe jezero". Vježbati po deset sati na dan za ove je ljude normalno. Neki se istežu i opuštaju na podu dvorane u pozama koje izgledaju poput napredne joge.
Svakako, nije riječ o pozama u kojima se "obični" ljudi opuštaju. U maloj dvorani pored za svoj se redoviti trening spremaju veterani i veteranke baleta, njih nekoliko koji više nisu u punoj tjelesnoj spremi. "Kad odem u mirovinu, šetat ću po planinama u prevelikim gojzericama", kroz smijeh govori baletan senior, koji se ne želi predstaviti. Nakon karijere koju je proveo u malenim papučama, kaže, sve što želi je imati udobne cipele koje ga ne stišću.
Karijera baletana i balerina traje kratko. Ako imaju sreće, plesat će do 40., a fizičke posljedice ne mogu se izbjeći. No nitko o tome previše ne razmišlja dok pokušava postići savršenu tehniku. Uostalom, nitko ne bi trpio toliku bol da ne voli to što radi, a takvi se duboki osjećaju daju iščitati s lica svake balerine i svakog baletana. Ne samo bol, nego i zadovoljstvo. Većina njih baletom se počela baviti u ranom djetinjstvu. Balet nije samo profesija, to su životi posvećeni umjetnosti.
A ako je san svake djevojčice postati balerina, san svake balerine je postati Odetta i Odilia. Dvostruka glavna uloga u "Labuđem jezeru" smatra se vrhuncem karijere svake balerine i svaka je želi dobiti. U novom "Labuđem jezeru" gracioznu i krhku Odette te zločestu Odiliju, ili laički rečeno bijelu i crnu labudicu, utjelovit će pet balerina iz zagrebačkog ansambla", Miruna Miciu, Natalia Horsnell, Catarina Meneses, Rieka Suzuki i Iva Vitić Gameiro.
"To je maksimalna razina koju balerina može dosegnuti. Za ‘Labuđe jezero’ pritisak je velik jer je riječ o čistom, klasičnom baletu i plesačica mora imati savršenu tehniku, svaki pokret mora biti kontroliran i svaki detalj besprijekoran. Od nožnih prstiju do prstiju na ruci, svakim pokretom moram pjevati", rekla nam je Miruna Miciu, kojoj je ovo prvi put da pleše ulogu Odette i Odilije.
Inače rođena u Rumunjskoj, u zagrebačkom ansamblu je od 2010. godine, a prvu glavnu ulogu imala je prošle godine u "Romeu i Juliji". No ovo je neusporedivo. Pritisak je golem, ali ne toliko izvana, naglašava. "Jako je teško. Pokušavam ostati optimistična i snažna, ali nije lako. Želim dati najviše od sebe i važno mi je da polako vježbam za ulogu", rekla je Miruna. "Labuđe jezero" je posebno ne samo zbog tehničkih perfekcionističkih uvjeta, nego i zato što je postalo sinonim za klasični balet.
Baš kao što je holivudski hit "Crni labud" postao sinonim za život balerina. Miruna ga je gledala i, naravno, misli da je pretjeran. "Ali ima neke istine u njemu. Za plesačice i plesače jako je teško ostati mentalno snažan. Svaki dan se boriš sam sa sobom i s onim oko tebe. Svi smo perfekcionisti i zato nam nije lako održavati ravnotežu između psihičkog zdravlja i ludila. Ako si previše u tome, vrlo je lako pasti pod utjecaj stalnog stresa, depresije i općenito psihičke nestabilnosti", iskrena je Miruna.
Balerina i baletan moraju paziti na to jesu li preumorni da nastave s vježbanjem ili je vrijeme da guraju dalje i probijaju svoje granice. Uloga Odette i Odilije je kompleksna jer je uobičajeno da jedna balerina pleše obje uloge. "U drugom i četvrtom činu sam Odette, graciozna, osjetljiva i krhka labudica, dok sam u trećem činu Odile, koja je vrlo sofisticirana i zla. Na svakoj probi otkrijem neki novi detalj na kojem mogu raditi", kaže Miruna, koja je oduševljena što radi s Malahovom jer mu se divi otkad je bila djevojčica.
"Predivan je, stvarno zna kako raditi s nama i kako izvući maksimum iz plesača. Jako je važno imati nekoga strpljivog. Kad sam ga prvi put vidjela ovdje na audiciji za ‘Labuđe jezero’, počela sam se tresti od uzbuđenja. Nisam mogla vjerovati da smo u istoj sobi", rekla je Miruna dodajući kako joj je iznimno važno i to što je ravnatelj Baleta Leonard Jakovina vjerovao u nju i dao joj puno prilika, za što mu je zahvalna.
Nakon kratkog razgovora Miruna se vraća na drugi dio probe na kojem se vježba koreografija za predstavu. Balerine sad imaju špice, neke od njih imaju duže suknje od tila, a baletani su u tajicama.
Vladimir Malahov pažljivo objašnjava plesačima i plesačicama gdje trebaju stajati, kako, namješta ih i pazi da svatko napravi ono što im je zadao. Diže balerine na ramena kako bi im pokazao položaj koji je zamislio. Nakon sat i pol vježbanja ponovno aplauz ansambla. Vrijeme je za odmor i ručak, a poslijepodne ponovno nekoliko sati vježbanja. Do premijere svaki skok i svaka pirueta moraju biti besprijekorni i svaka špica savršena.
