Povodom desetog izdanja Pozitivnog koncerta porazgovarali smo s Dubravkom Ivanišem, frontmenom grupe Pips, Chips & Videoclips.
Nekad prokleti kralj Zapruđa i Utrina, poznat kao autor najbolje nogometne himne na Balkanu, danas je brižni otac i povučeni obiteljski čovjek, koji se u javnosti pojavljuje rijetko.
Za Express 49-godišnji glazbenik progovorio je o svojoj dugogodišnjoj karijeri, ali i o mnogim aktualnim temama koje okupiraju naslovnice novina i udarne “Dnevnike”, poput uhićenja Zdravka Mamića, izbjegličke krize i tragičnih događaja u Parizu.
Express: Često vas zovu ‘rock-filozofom’. Je li Pozitivan koncert, svojom borbom za oboljele od HIV-a, dio te rock-filozofije?
Jako je bitno, presudno, da se ne furaš na sebe samoga. Nije bitno ono što drugi o tebi misle, nego ono što jesi, a najvažnije je ono čemu stremiš, što ćeš tek postati. Ono što ćeš tek saznati, naučiti. Moj je posao otvaranje, manje je važno zovemo li to rockom ili nekako drugačije. Što se same Pozitivne manifestacijice tiče, bojim se da rijetki promišljaju njezinu poruku i zato je plemenito barem na trenutak skrenuti pažnju na njezinu bit.
Express: Charlie Sheen progovorio je o svojoj borbi s bolešću, a to je izazvalo golem odjek u javnosti. Kako bi se, po Vama, provela osoba s hrvatske estrade kad bi priznala nešto takvo?
Ništa specijalno. Kao i sve drugo, čerečili bi ga mediji nekoliko dana, osoba bi bila izložena medijskoj pornografiji, postala bi subjektom tisuće sućutno prokazivačkih statusa na ‘fejsu’ i onda bi taj spectacolo za dan-dva zamijenilo nešto treće – nečija smrt, sise, porno, plitka politika ili mačkice, papagaji, peseki... Svi smo tako usamljeni, prestrašeni i prokleti.
Express: Nedavno ste, uoči predsjedničkih izbora, izjavili kako ćete izaći na izbore samo kako biste na listiću napisali ‘Sve vas volim’. Što ste napisali na listiću netom održanih parlamentarnih izbora? Jeste li očekivali ovakav ishod izbora?
Izvorište većine problema globalne demokracije, dakle ne samo kod nas, jest postojeći izborni sustav, s time da su kod nas izborne jedinice iskrojene tako da primjena D’Hondtova načela neminovno rezultira tzv. duopolom. Duopol je namještena utakmica, farsa, manipulacija masama i ishodište ekstremizama. Već danas u teoriji postoje drugačiji izborni modeli koji, logično, nisu zaživjeli u praksi jer onemogućuju duopolsku tiraniju. Aktualna situacija kod nas u svakom je slučaju šansa za napredak, naglašavam, riječ je tek o šansi. Rezultati izbora ne govore nam o osviještenosti nego o kaosu. Kaos je neizbježnost i često polučuje i pozitivne nuspojave.
Express: Niste nikad pjevali nekoj od političkih stranaka u kampanji. Što bi se moralo dogoditi da vas ipak pridobiju i kako bi to izgledalo?
Morali bi biti iskreni i priznati si da svi mi svakodnevno, htjeli to ili ne, makar i nesvjesno, makar i nečinjenjem, svi mi pasivno sudjelujemo u političkoj areni. Što je neizbježno, već samom borbom za egzistenciju. Pritom se uopće ne moramo baviti politikom, ona se ionako stalno bavi nama. Nemoguće je ostati izoliran, nemoguće je ostati intaktan u ovom bordelu. Sudjelovanje ili nesudjelovanje u izbornim kampanjama samo je vrh ledene sante, odnosno procesa koji se na mnogim levelima odvijaju svakodnevno. Pipsi, nasreću, nisu interesantni recentnim političkim protagonistima niti će to biti ubuduće.
Express: Mladima ste svojedobno poručili da odu iz Hrvatske. Čini se kako vas je mnogo ljudi poslušalo. Kako biste reagirali da jednog dana i vaša kći Lucija posluša taj savjet?
Ako stanje stvari ostane više-manje nalik na današnje, savjestan roditelj mora učiniti sve da djetetu omogući realizaciju potencijala, a to može jedino ako živi u struktuiranom vrijednosnom sustavu. Takav sustav ne stanuje ovdje. Ne podliježem robovanju bajci o krvi i tlu, čovjek mora tamo gdje će se realizirati kao ljudsko biće, gdje može ostvariti svoje poslanje.
Od Rippera do Daddyja
Express: Nekad ste bili Ripper, a danas ste Daddy. Koliko ti nadimci održavaju Vaše razvojne faze? Odakle, uopće, ta dva nadimka?
Svakako je riječ o različitim životnim fazama, poglavito onoj dječje egocentričnoj i ovoj roditeljskoj. Nadimci mi nisu važni, ionako me bliski ljudi zovu Dudo.
Express: Mnogi tekstovi vaših pjesama, pogotovo s prva tri albuma, govore o drogi, porocima, protituciji, mafiji i likovima s društvenog dna. Nakon izlaska ‘Boga’ 1999. tekstovi postaju mnogo vedriji i optimističniji. Ima li to veze sa situacijom u državi? Opišite malo proces u kojem nastaju vaše pjesme.
Onaj koji piše pjesme i onaj koji vam sad govori dva su različita čovjeka, gotovo da se ni ne poznaju. Njih dvojica nemaju potrebe zastupati jedan drugoga niti objašnjavati. Pjesme su većinom iracionalni procesi, o njima se nema što pričati ni pisati.
Express: Autor ste teksta jedne od, prema mnogim navijačima, najbolje nogometne himne ‘Dinamo ja volim’. Je li točan podatak koji je kritičar Ante Perković iznio u biografiji benda ‘Dugi vikend u zemlji čudesa’ da je izvorno himna trebala biti spjevana na glazbu Madonnine pjesme ‘Justify my love’?
Niste to baš točno zapamtili, ali nema veze. Riječ je bila o pjesmi KC and the Sunshine Banda “That’s The Way I Like It”. Ali ta je ideja tada trajala valjda tri dana, prilično nebitno s današnje točke gledišta.
Express: Kao vatreni navijač, kako gledate na uhićenje dugogodišnjeg izvršnog predsjednika Zdravka Mamića? Slažete li se s tvrdnjom bivšeg ministra Željka Jovanovića kako je nogomet u Hrvatskoj postao ‘močvara koju treba isušiti’?
Ne možemo pričati o pravdi jer pravde nema niti će je biti jer je, iskreno, nitko ni ne treba. Stabilan konstrukt zahtijeva prekopavanje temelja društva, traži odricanje i žrtvu. Žrtva je nama komformistima najgora kletva. Ja sam poklonik konkretnog napretka, a ne proklamacije licemjerne pravde. Močvara se naplavljuje kroz korumpiranu izvršnu i sudsku vlast, blesavo je komentirati devijacije kad su one samo posljedica bolesnog sustava vrijednosti. Ako želimo pričati o ideji nogometa kao igre, morat ćemo razgovarati o haklu ispred zgrade ili na školskom igralištu.
Express: U svijetu nogometa, baš kao i u svijetu glazbe, velik dio priče vrti se oko novca, a važne uloge imaju nerijetko sumnjivi menadžeri. Postoji li u glazbenom svijetu mafija?
Nisam iz glazbenog svijeta, ja sam iz nekog svojeg svijeta. U Hrvatskoj, uostalom, ne postoji ozbiljan šoubiznis, sve je to neka zajebancija jer je riječ o premalom formatu. Ne zamaram se talogom, zanima me kontra, snaga afirmacije.
Moguće je da smo sudionici začetka doba promjene
Express: Živimo u vrlo nesigurnim vremenima. U Parizu žrtve terorističkih napada bili su fanovi rock grupe Eagles of death metal. Rock je oduvijek sinonim za otpor i borbe za slobodu. Kako gledate na događaje 13. studenoga? Što je, po vama, uzrok tih događaja?
Baš sam maločas pogledao najavu intervjua s EODM i istinski sam sjeban, nema drugog izraza. Ljudski rod od prvog dana živi u nesigurnim vremenima. Naša vremena nisu ništa nesigurnija od nekih prošlih, dapače, ne romansirajmo situaciju. No moguće je da smo sudionici začetka doba promjene, generalne promjene paradigme homo sapiensa. Riječ je o promjeni koja u budućnostima sljednika homo sapiensa (tzv. ‘Superior’) dislocira s matičnog planeta što mijenja pravila igre. Ovo su tek povoji tih događanja. Karakteristika je takvih perioda da se velikoj većini suvremenika čine besmislenima i kaotičnima. Kad je onomad tip rekao da Zemlja nije ravna ploča, to nije bilo zato što je većina tako mislila, većina je, naravno, bila zatupljena i u kurcu. Pa ipak, mišljenje tog frajera danas uzimamo kao generalnu promjenu diskursa za čitav ljudski rod, zar ne? Zapadni civilizacijski krug nastoji zaštititi svoj interese, svoje elementarne zasade. Jedan pametan svat rekao je da je u žarištu problema obrana upravo one tekovine koju mi zapadnjaci zovemo ‘joy of life’.
Express: Istodobno, Hrvatska je jedna od važnih zemalja na ruti izbjegličkog vala s Bliskog istoka. Koliko to utječe na nas?
Odgajamo se, okolnosti nas odgajaju. Laprdamo iz svojih fotelja, borimo se sa svojim frustracijama i fobijama, trudimo se dokučiti smisao, buka je i kaos. Pokušavamo zadržati svoje pozicije u mentalnim kavezima, što dulje, za svoje guzičice i interese. Sve u svemu, postoji jedan mali postotak neznanih heroja koji pomažu, koji su ljudi prema ljudima. Da, ne biste vjerovali, postoje neki od nas čiji je interes opće dobro, no oni su marginalizirani.
Express: Posljednji album ‘Walt’ izazvao je pozitivne reakcije kritike i publike zbog povratka na prepoznatljivi sound s prvih albuma? Kako će izgledati novi album? Kad ćete ponovno u studio?
Uvijek sam u studiju. Ne znam odgovoriti na pitanje kako ćemo zvučati. Volio bih da pjesme zvuče bezvremenski. Volio bih da govore bezvremenski. Volio bih da nemaju predumišljaj niti da su zaražene influencom društva. Volio bih..., ali to je prilično nemoguće. Rob sam istodobno i racionalnog i romantičnog (umjetničkog) principa, pjesme su, takve kakve su, rezultat te unutarnje borbe.
Express: Mnogi fanovi nikad nisu prežalili odlazak gitarista Alena Kraljića Kralje iz grupe. Zbog čega ste se razišli s njim? Ima li šanse da ponovno surađujete?
Ljudi se sastaju i rastaju. Lijepo smo radili, napravili mnoge dobre pjesme. Sad se obojica trudimo biti što bolji u onome što radimo. Znam popričati s njim, poštujem ga i želim mu svako dobro. Nas dvojica, nas petorica iz onoga vremana, nas dvadesetorica iz svih perioda Pipsa mi smo generatori građanskog i kao takvi mi smo zauvijek ‘brothers in arms’, ma gdje bili i ma što radili.
