Frontman Richard Ashcroft iz benda 'Verve' 22 godine se sudio zbog nekoliko sekundi melodije koju je iskoristio u njihovom megahitu iz 1997. godine 'Bitter Sweet Symphony'.
Kad je primao nagradu za iznimni doprinos britanskoj glazbi Ashcroft je ironično rekao da zahvaljuje na 'ljubaznoj i velikodušnoj gesti' Micku Jaggeru i Keithu Richardsu što su mu prepustili svoja autorska prava. Zapravo je 'The Verve' dobio tužbu zato jer su uzeli sample iz pjesme 'The Last Time' koju su originalno svirali Rolling Stonesi 60-ih godina.
No u to vrijeme bilo je popularno da producenti s orkestrima prerađuju rock hitove, pa je to učinio tih godina i Andrew Oldham, čovjek koji je u to vrijeme bio i menadžer 'Rolling Stonesa'. 'The Verve' su tražili i dobili prava na sample od Decca Recordsa koji su objavili Oldhamov LP, i objavili 'Bitter Sweet Symphony' 1997. godine.
Ali nisu zatražili dopuštenje od producentske tvrtke ABKCO, koja je imala prava na sve pjesme Rolling Stonesa koje su snimljene do 1971. , pa tako i na orkestralnu izvedbu pjesme 'The Last Time'. Evo kako zvuči sporna dionica u prvoj i drugoj pjesmi:
Allen Klein, vlasnik ABKCO na kraju se nagodio s Ashcroftom da mogu objaviti album, ali da će Jaggeru i Richardsu pripasti naknada za kompoziciju iako 'Bitter Sweet Simphony' uopće ne zvuči kao njihovo djelo. Naime, čak je i taj sample u originalnoj orkestralnoj verziji dva puta brže odsviran nego li u poznatom hitu 'The Vervea'.
Slučaj pjesme 'Blurred Lines' bio je neobičan, jer obitelj pokojnog Marvina Gayea nije optužila Robina Thickea da je izravno kopirao tekst ili glazbu od pokojnog glazbenika. Obitelj je tvrdila tek da njihova pjesma stilom i atmosferom podsjeća na disco hit Marvina Gayea iz 1977. 'Got to Give Up'. Usporedba ove dvije pjesme objedinjena je u ovom spotu:
Glazbena industrija pažljivo je pratila ovu sudsku sagu jer bi presuda protiv Thickea pomaknula granice parničenja na području autorskih prava. Čak i prije nego što je izrečena nepravomoćna presuda 2015., taj je slučaj imao odjek.
Prenio se na slučaj pjesme 'Stay With Me' Sama Smitha iz 2014. i starog hita Toma Pettyja ''I Won't Back Down'. Smithov glasnogovornik rekao je da je bilo kakva sličnost s Pettyjevom pjesmom "Neću se vratiti" bila "potpuna slučajnost". Uostalom, procijenite sami:
Williams je na sudu rekao da je u procesu koautorstva "kanalizirao ... taj osjećaj kasnih 70-ih", dok je Thicke svjedočio da je vrlo malo sudjelovao u stvaranju hita. Slučaj je dovršen 2018. tako da je morao obitelji Marvina Gayea uplatiti pet milijuna dolara i platiti 50 posto tantijema.
Odluka je ipak potaknula veliku raspravu među sucima pa je jedan od njih rekao da je obitelji Gaye uspjelo ono što nikom nikad prije nije – da dokažu kopiranje glazbenog stila.
Budući da su granice vrlo nejasne, neke zvijezde su unaprijed spriječile bilo kakvu mogućnost tužbi onih čiji je rad utjecao na njihove pjesme. Taylor Swift slučaj zamagljenih linija, čini se da je više zvijezda unaprijed spriječilo bilo kakve sporove kreditiranjem ljudi čiji je rad možda utjecao na njihove pjesme.
Taylor Swift jednostavno je uključila 'Right Said Fred' i podijelila s njima zaradu od pjesme 'Look What You Made Me Do' iz 2017. jer njezina pjesma doista podsjeća na njihov hit 'I'm too Sexy' iz 1991.
Ed Sheeran je učinio isto s autoricama pjesme 'No Scrubs' koju su izvodile cure okupljene u TLC 1999. Nakon što su fanovi uočili sličnosti njegovog hita 'Shape of You' iz 2017. odlučio je podijeliti novac s Kandi Burruss i Tiny Harris.
Jedan od najčudnijih slučajeva u glazbi je svakako slučaj Johna Fogertyja iz benda Creedence. Nakon što se bend raspao 1972. godine njegova stara izdavačka kuća Fantasy Inc. tužila je Fogertyja da je 1984. godine kao solo pjevač u pjesmi 'The Old Man Down the Road' plagirao vlastitu pjesmu 'Run Through the Jungle' koju su izvodili Creedence desetak godina ranije.
Fogerty je na kraju dobio sudsku bitku. Uzeo je gitaru i odsvirao obje pjesme i dokazao da obje pripadaju glazbenom stilu 'swamp-rock' i da različite skladbe mogu biti slične, ali su to ipak dvije različite melodije.
U siječnju 2018. to je tvrdila pjevačica Lana Del Rey koju je tužio bend 'Radiohead' zbog sličnosti između njihove pjesme 'Creep' iz 1992. i njezinog hita 'Get Free' iz 2017. Na kraju su se nagodili tako da su tražili naknadu za sve autore pjesme 'Creep'. Na nkoncertu u Brazilu 2018. Lana Del Rey je rekla publici da je spor gotov i da konačno može pjesmu pjevati kad god poželi.
No, i sami Radioheadovci bili su optuženi da su pjesmom 'Creep' kopirali pjesmu benda 'The Hollies' iz 1974. godine koja se zove 'The Air that I Breathe'. Bend je morao podijeliti autorska prava s Albertom Hammondom i Mikeom Hazlewoodom koji su 70-ih napisali hit za ' The Hollies'. Ovdje su izmiksane usporedbe sve tri pjesme:
Suradnja između Queen-a i Davida Bowieja 1981. godine izgledala je kao savršeni spoj za stvaranje megahita. Otpjevali su zajedno 'Under Pressure'. No kad je Vanilla Ice objavio singl 'Ice Ice Baby' 1990. pjesma je imala istu prepoznatljivu bas dionicu koju je svirao basist 'Queenovaca' John Deacon. Mnogi su mislili da je riječ o obradi iste pjesme, ali ne. Vanilla Ice nije namjeravao platiti starijim i slavnijim kolegama ništa.
Ice je tužen za krađu autorskih prava ali su se izvansudski nagodili, pa su i Bowie i Queenovci dobili još uvijek nepoznato svotu kao autori glazbe i teksta. Ipak bubnjar Roger Taylor iz 'Queena' rekao je da mu se ne sviđa ni Vanilla Ice, ni njegova pjesma – jer, kako je rekao – Ice je samo bijeli reper s Floride sa smiješnom frizurom.
Glazbeni producent Brian Burton poznatiji kao Danger Mouse napravio je umjetnički projekt pod nazivom 'The Grey Album' tako da je izmiksao pjesme Jay-Z-a s njegovog 'Black Album' s instrumentalima koje su odsvirali 'The Beatles' na njihovom slavnom 'White Album'.
Danger Mouse otisnuo je samo 3000 kopija i htio ih podijeliti prijateljima koji prate njegov rad, bez ikakve maloprodajne distribucije. Kako je rekao, nije htio kršiti autorska prava, nego samo pokazati da se mogu napraviti i tako radikalne stvari i spojiti naizgled nespojivo. Zanimljivo, njegov 'Grey Album' nikad ne bi bio poznat da ga nije tužila kuća EMI i pokušala zaustaviti distribuciju.
U znak protesta aktivisti iz glazbene industrije organizirali su 24. veljače 2004. tzv. 'Sivi utorak' i omogućili putem mnogih web stranica downloadanje albuma, a danas ga se bez problema može pronaći na društvenim mrežama.
Slučaj koji uključuje repera Biz Markieja i njegovu pjesmu 'Alone Again' imao je mnogo dalekosežnije posljedice za hip-hopera. Uzeo je neautorizirani uzorak klavirskog rifa Gilberta O'Sullivana iz njegove pjesme 'Alone Again (Naturally)'.
Iako je Warner Bros pokušao naknadno tražiti odobrenje od autora O'Sullivana, ovaj na to nije pristao. Unatoč svemu Biz Markie je objavio pjesmu, pa ga je O'Sullivan tužio 1991. i presuda je bila drakonska.
Biz je morao platiti O'Sullivanu 250.000 dolara odštete, a Warner Brosu je zabranjena daljnja distribucija Biz Markievog singla ili albuma s tom pjesmom i da ubuduće za svako korištenje bilo kojih uzoraka Warner Bros moraju unaprijed ishodovati autorska prava i privolu autora.
Biz je odgovorio nekoliko godina kasnije tako da je album nazvao 'All Samples Cleared' a na omotu se fotografirao s jedne strane kao sudac, a s druge kao osuđenik.
Na vrhuncu popularnosti grupe, 2 Live Crew bili su poznati po tome što su bili često na sudu. Najprije su reperi imali lošu reputaciju zbog eksplicitnih sdržaja njihovih pjesama, a njihov album iz 1989. godine nazvan "Nasty As They Wanna Be", postao je prvi album u povijesti koji je dobio etiketu 'opsceno' prema sudskoj odluci iz 1990. iako je kasnije u žalbenom postupku ta etiketa ipak skinuta.
Međutim, autorska prava dovela su ih čak do Vrhovnog suda, nakon što su izdali album 'As Clean As They Wanna Be', uz vidljivu napomenu 'na albumu nema eksplicitnog sadržaja'. Album je doista bio čedan osim u jednoj pjesmi. Uzeli su hit Roya Orbisona iz 1964. godine – 'Pretty Woman' i masakrirali tekst ljubavne pjesme, pa je 'lijepa žena' postala debela dlakava žena koja istovremeno zavodi dvojicu muškaraca.
Sud je kaznio bend zbog zloporabe tuđeg autorskog djela i tako dao misliti budućim glazbenicima koji namjeravaju parodirati tuđu umjetnost.
No, šest sekundi bubnjarske solo dionice u pjesmi 'Amen Brother' benda 'The Winstons' iz 1969. godine ujedno je najutjecajnijih šest sekundi u popularnoj glazbi. Navodno je dionica korištena više od 3.000 puta, a koristili su je svi, od 'The Prodigyja', preko Davida Bowieja, do Amy Winehouse i 'Oasisa'.
Segment je bio temelj glazbe 90-ih - 'junglea', ali bez njega ne bi bilo ni drum'n'bass pravca. Unatoč svemu ni bubnjar, ni kompozitor nikad nisu dobili nikakvu autorsku naknadu zbog zastare. Naime, za kršenje autorksi prava u SAD-u rok je samo tri godine. Iako se isplati odslušati cijelu melodiju, bubnjarsko umijeće počinje na 1:26.
Nakon što se povukao iz glazbene industrije 1971., član 'Winstona' Richard L Spencer sam je otkrio koliko je ta bubnjarska dionica puta iskorištena, a ispričao je to gostujući na BBC-u 2011. godine, kad ga je britanska izdavačka kuća zamolila da joj ustupi mastere. Spencer je priznao da je silno frustriran što nikad nisu mogli dobiti bilo kakav novac od korištenja njihove bubnjarske dionice koja je stvorila dva glazbena pravca.
"Osjećao sam se kao da je moja privatnost uzeta zdravo za gotovo", rekao je. "Dečko koji je odsvirao ovu dionicu na bubnjevima zvao se Gregory Coleman i umro je u Atlanti kao beskućnik, financijski potpuno slomljen", dodao je Spencer.
Zahvaljujući britanskim DJ-ima koji su slušali ovaj intervju Spencer je ipak dobio simboličnu naknadu. Dečki su pokrenuli akciju prikupljanja novca donacijama i tako su Spenceru isplatili oko 250.000 kuna.
Daleko je to od novca koji bi dobio da je imao pravo na tužbu. Jer morala bi mu platiti gotovo cijela glazbena industrija. Ipak, bila je to tek simbolična gesta zahvale onih koji su shvatili važnost ove svirke za povijest suvremene glazbe.
