Uskoro je Električni orgazam u postavi imao basisticu Marinu Vulić, Laboratorija zvuka pjevačicu Dinu Vranešević i klavijaturisticu Veru Lajko, a riječki Paraf je nakon povlačenja frontmena Valtera Kocijančića u prvi plan postavio Pavicu Mijatović, koja je uzela umjetničko ime Vim Kola i prometnula se u jednu od najprepoznatljivijih faca domaće punk scene.
Popis se širio sa sve mlađim curama pa dolazak 17-godišnje klavijaturistice Jasmine Mitrušić u novosadsku Lunu nije predstavljao nikakvu senzaciju jer je vrbovečka power pop grupa Stidljiva ljubičica snimala prvu ploču "Osvrni se na mene" s 15-godišnjom bubnjarkom Elvirom Happ, danas profesoricom udaraljki u Glazbenoj školi "Vatroslav Lisinski". Domaći novi val u prvom naletu ipak nije imao svoje Šigele, Lutke i Sanjalice.
Novosadski punkersko-feministički sastav Boye debitirao je 1981., ali je tek nakon sedam godina dočekao prvi LP "Dosta, dosta, dosta" u Kojinoj produkciji. Znatno brže napredovale su cure iz riječkoga benda Cacadou Look osnovanog 1983. Isprva su bile dočekane kao ženska frakcija već afirmirane riječke grupe Fit, ali kad se zbroje hitovi i tiraže, ispada da su cure napravile više nego njihovi dečki, od kojih su naučile početne akorde.
Zahvaljujući hitoidnim demo snimkama "Kao pjesma" i "Sama", za debi album "Tko mari za čari" okupile su top ekipu, Ploču su producirali Husein Hasanefendić i Tomo In Der Muhlen, a malo je pomogao i Vlada Divljan. Drugi album "Uspavanka za Zoroa" bio je postavljen još ambicioznije s engleskim producentom Tedom Haytonom, koji je u to doba radio za The Art of Noise i The Stranglers. Hayton ih nije uspio plasirati na britansko tržište, ali je isproducirao poveliki domaći hit "Baum Bam Bam".
Najintrigantnija ženska pjesma '80-ih također je nastala u Rijeci, makar je imala muškog autora Roberta Funčića. Na nastupnom singlu njegove grupe Xenia s pjevačicom Vesnom Vrandečić našla se "Moja prijateljica", prva domaća pjesma koja je dotaknula lezbijsku tematiku.
Poslije rata sve je izgledalo drugačije, pa i raspored ženskih uloga na hrvatskoj pop rock sceni. Cure su brzo zauzele mjesta u novim bendovima, Yaya u Jinxima, Ivanka Mazurkijevič u Stampedu, Ljubica Gurdulić u Svadbasima, ali opet je nedostajalo autorica, i to u doba kad je cijeli svijet brujao o novom ženskom pismu s kojim je Alanis Morissette dobacila do planetarnog bestselera "Jagged Little Pill". Nagađalo se kako bi kreativni impuls mogao brže iskočiti iz hip-hop produkcije, ali to je kod nas postigla jedino Remi na albumima Elementala.
Dalekosežniji pomak dogodio se na manje vidljivim rubovima alternativne scene, a prethodnica je stigla s neskriveno amaterskim trash punk bendom Schizoid Wiklers iz stare Močvare. One nisu znale svirati, ali su itekako znale pokazati ženski stav kakvog prije nije bilo na hrvatskim klupskim pozornicama. S malim zakašnjenjem dobili smo pravu Riot Grrrl ekipu.
Nakon što se su se Wiklersice razišle, vrijedna ženska pojačanja počela su stizati s više strana, iz zagrebačkog synth-popa preko Lollobrigide, iz slavonskog punka preko The Rock Flocka i Punčki, iz riječkog electro-gothica preko Larvi i Leiferta, pa onda iz šireg i trajnijeg kantautorskog vala, koji se protegnuo od Nine Romić do Sare Renar, Ivane Picek i Lovely Quinces. Postalo je normalno, a onda i uobičajeno da neke nove cure potpisuju ponajbolje domaće albume.
Posljednje su se priključile ženske indie rock grupe iz queer subkulture, ali njih se nije ni moglo očekivati prije potpunog ukidanja izvanrednog stanja oko zagrebačke Povorke ponosa. Sve bolji bend U pol 9 kod Sabe, njihova solistica Ana Banana i kvartet Žen danas kroz svoju glazbu strpljivo odrađuju rušenje tabua koji su u liberalnijim zemljama poput Kanade pali još prije tridesetak godina pred naletom K. D. Lang ili najkasnije prije dvadesetak godina pred tandemom Tegan and Sara.
Novi hrvatski ženski bendovi, kantautorice i reperice morat će se i dalje nositi s mizoginim tipovima poput Ladislava Ilčića, ali barem će na drugoj strani dobiti jednu početnu prednost o kojoj Šigele i Lutke prije pedesetak godina nisu mogle ni sanjati. Svjetska glazbena scena, osim postojano mačističkog heavy metala, stigla je do skoro ravnomjerne zastupljenosti žena u gotovo svakom segmentu kreativnog procesa. Možda je sad pravo vrijeme i za neku novu Josipu.
