Dorothy Day: Anarhizam nije pokret, nego ‘emocionalno stanje uma’

Autobiografija “Duga usamljenost” američke katoličke aktivistkinje Dorothy Day izvorno je objavljena 1952. godine u New Yorku i trebalo je proći gotovo sedamdeset godina da doživi hrvatski prijevod. To nešto govori, prije svega to da se radi o fascinantnoj biografiji koja je zanimljiva i danas. Knjigu je objavio nakladnik Edicije Božičević u prijevodu Ivane Krencer. Dorothy Day je rođena u New Yorku 1897., a umrla je u istom gradu 1980. godine. Bila je novinarka i spisateljica. Autobiografija “Duga usamljenost” njezino je najpoznatije djelo. Odmah na početku, u uvodnom dijelu, Dorothy Day daje osnovne smjernice za čitanje svoje autobiografije. Ona svoj tekst vidi kao ispovijed: “Kad netko piše priču o svom životu i djelovanju, to je na neki način i ispovijedanje. Kad sam prije dvanaest godina napisala pripovijest o svom obraćenju, izostavila sam svoje grijehe i pisala o svim stvarima koje su me dovele Bogu”. To je, po njoj, težak proces, jer se autor na taj način “razdaje”. Unatoč tome, Dorothy Day piše svoju životnu priču bez uljepšavanja i naknadne pameti. Govoreći o svojoj obitelji i podrijetlu, autorica spominje važnost tradicije, važnost priča koje slušamo u djetinjstvu, koje se prenose s koljena na koljeno. “Tradicija! Kako je bogata ova riječ. Za dijete koje razmišlja ona puno znači. Djeca vole slušati priče o tome kako je bilo kad su njihovi roditelji bili mladi i o njihovim roditeljima koji su živjeli prije njih. To djetetu daje osjećaj kontinuiteta.” U tom smislu citira G. K. Chestertona koji je tradiciju nazvao “demokracijom mrtvih”. Dorothy Day, koja se u zrelim godinama konvertirala na katoličanstvo, uspjela je svojom jedinstvenom pojavnošću pomiriti u sebi tu svoju tradiciju i katolički aktivizam.