Kultura
748 prikaza

Edo Popović: 'Hrvatska je kretenizirani teritorij bezakonja'

Pisad Edo Popović na predstavljanju knjige
Marko Lukunić/PIXSELL
Ne pristajem biti dio većine koja ne mari i uvijek koristim pravo reći što mi ide na jetra, ističe Popović

Nazivaju ga enfant terribleom hrvatske književne scene, a Edo Popović, kako sam kaže, samo se koristi svojim pravom da kaže što mu ide na jetra. I to često, bez sustezanja. Posebno je aktivan u pokretima otpora civilnog društva. Danima je prosvjedovao u Varšavskoj protiv gradnje šoping centra Tomislava Horvatinčića 2010. godine, a tamo su ga i uhitili. Dolaskom HDZ-a i Domoljubne koalicije na vlast odmah se aktivirao u inicijativi Kulturnjaci 2016. Kultni status u hrvatskoj je književnosti stekao zbirkom priča “Ponoćni boogie” krajem 80-ih, a danas piše knjige o posljedicama nemilosrdnog kapitalizma na našu svakodnevicu. Nakon svega, napisao je i kriminalistički roman u kojem oštro kritizira političku situaciju u Hrvatskoj - tajkuni, desničari i korupcija na sve strane polazišne su točke. 

Express: Upravo vam je izašla nova knjiga u sklopu Balkan Noira. Je li ‘Poglavnikov pudl’ kriminalistički roman, triler ili nešto treće? 

To je krimić. Ali ne klasični krimić, nego bastardni žanr koji bih nazvao hrvatskim krimićem. Naime, krimić kao ozbiljan žanr moguć je u funkcionalnim društvima, društvima gdje su pravosuđe i policija neovisni, gdje postoji društveni konsenzus oko toga što su nezakoniti, kriminalni poslovi, a što ne. U hrvatskom društvu taj konsenzus ne postoji. Ovdje sve kao da dubi na glavi. Zlo je dobro, a dobro je zlo, i mi smo kao društvo pristali na to izvrtanje vrijednosti. Zato je moguće da danas u Saboru sjedi osuđeni ratni zločinac, a da nam stupove društva čine ljudi koji su stekli imetak na, najblaže rečeno, sumnjiv način i protiv kojih se vode ozbiljni sudski procesi zbog korupcije, poreznih utaja i drugog kriminala. Ukratko, živimo farsu, pa se zato i ‘Poglavnikov pudl’ kreće u području farse. Pišući, samo sam poštovao ovdašnje društvene običaje.

Express: O čemu se radi u knjizi i što vas je inspiriralo?

Nije uobičajeno otkrivati radnju krimića, pa neću ni ja. Mogu reći da se radi o ubojstvu. U parku psihijatrijske bolnice pronađeno je tijelo predsjednika mladeži jedne stranke s ekstremne desnice. Istragu vode inspektor Rakitić i njegov partner inspektor Ančić. A što me je inspiriralo? Već sam odgovorio na to pitanje, ali vrijedi ponoviti – inspirirala me naša vrla, nova, uvrnuta stvarnost u kojoj su izbrisane granice između moralnog i amoralnog, zakonitog i nezakonitog. Jedini je problem što je ta stvarnost fantastičnija od najmaštovitije fikcije. Pisci nemaju nikakve šanse u natjecanju s kreatorima stvarnosti, političkim i financijskim moćnicima. Možda živimo kraj fikcije. A s obzirom na to koliko se u nas izdvaja za književnost, kraj ne mora biti vrlo daleko.

Express: U ‘Lomljenju vjetra’ i ‘Mjesečevu meridijanu’ pisali ste o antiutopijskim društvima i mračnoj budućnosti koja nas čeka. Što vas je inspiriralo za to?

Oba romana su smještena u sadašnjost. Živimo u svijetu koji sam tematizirao u spomenutim romanima. Naime, izmicanje perspektive u ‘Lomljenju vjetra’, gdje se dio radnje događa 2020. godine, napravljeno je samo zato da se dodatno istakne ono o čemu je riječ. A to je država koju su preuzele korporacije i banke, gdje su poželjni samo oni koji zarađuju mnogo i troše, dok su ostali teret, višak, otpad. Betonske i žičane ograde koje u romanu dijele ta dva svijeta već niču i u stvarnosti. U ‘Mjesečevu meridijanu’ govorim o svijetu gdje ljudi žive u zatrovanom krajoliku, jedu umjetno uzgojenu hranu zasićenu herbicidima i pesticidima, gdje su ljudi pokusni kunići farmaceutskih i agrokorporacija. Sve to prepoznajem u sadašnjosti. 

Express: Napisali ste i dvije knjige o planinarenju. Kako ste se i zašto počeli baviti planinarenjem? Što za vas to znači? 

Radije bih umjesto planinarenja koristio termin hodanje. Obje knjige govore o hodanju i usporavanju. U njima iznosim neka svoja iskustva kojima je zajednički nazivnik odustajanje od sulude trke za materijalnim dobrima i potrošačkog ludila koje nas je zahvatilo te o pridobivanju vlastitog vremena. Čini mi se da smo kao vrsta previdjeli jednu sasvim jednostavnu činjenicu, a to je da nam većina stvari za kojima žudimo i koje posjedujemo uopće ne treba, a da ono što nam doista treba jest naše vrijeme. Vrijeme koje ćemo provoditi s obitelji, prijateljima, u kojem ćemo se posvetiti našim hobijima, odmoru, dokolici... A takvog vremena imamo sve manje, ako ga uopće imamo. Planini sam se okrenuo prije nekih deset godina, nakon plućne bolesti koja me je otrijeznila. U planini sam mnogo naučio o važnosti vremena. I o tome koliko nam malo treba da bismo bili zadovoljni. 

Express: Osim pisanja o društvenim problemima, aktivirali ste se u civilnom društvu. U kojim područjima i zašto? 

Trenutačno sam aktivan u inicijativi Kulturnjaci 2016. Takav angažman, volonterski, bez kalkulacija i skrivenih namjera, naprosto ima smisla. Budalasto vjerujem kako je to što radimo za opću dobrobit. S druge strane, vidimo da je Sabor pun profesionalaca koji se angažiraju tobože za opću dobrobit, a zapravo im je stalo samo do sitnog, vlastitog, materijalnog interesa. Od tuda i njihova nevoljkost da si smanje plaće, bezobrazno visoke u odnosu na prosječnu radničku plaću, i sve povlastice koje uz to idu. Da ne spominjem krupnije stvari. 

Express: U kakvom je stanju, po vašem mišljenju, hrvatsko civilno društvo? 

Koliko vidim, s dijela te scene, onog lijevog, dolazi jedini pravi otpor korupciji, kriminalu, fašizaciji i općoj kretenizaciji društva. Problem je što ih oni čije interese štite baš i ne shvaćaju ozbiljno. Ne vjeruju im. Ali zato vjeruju političarima. Glupo, zar ne? 

Express: Nedavno ste izjavili da se bankarski fašizam, kako ga je nazvao Stephane Hessel, neće moći srušiti nenasilno, neće moći popraviti reformama. Prepoznajete li bilo gdje u svijetu znakove pukotina u takvom poretku?

Nažalost ne. Stvari postaju sve lošije i lošije. Banke i korporacije vode glavnu riječ i postaju sve moćnije. Recimo, TTIP o kojem se posljednjih mjeseci mnogo govori. U Hrvatskoj su vrlo glasni lobisti tog sporazuma, a i aktualna i prošla vlada podržavaju TTIP. Nitko od njih ne kaže da TTIP omogućuje korporacijama da budu iznad zakona zemlje koja potpiše sporazum, iznad interesa građana i njihovih prava. Na primjer, donese li neka vlada propis kojim će, štiteći zdravlje građana, ograničiti postotak neke štetne tvari u prehrambenim proizvodima, korporacija će moći tužiti tu vladu i dobiti novac koji će izgubiti povlačenjem tog proizvoda iz prodaje. Znači, interes tih korporacija i njihov profit važniji je od zdravlja građana.

Express: Kakav je vaš komentar na ovu Vladu i njihove poteze? Konkretno, na Hasanbegovićeve poteze u kulturi i rasprodaju državnih tvrtki. 

Ova Vlada i ministar kulture više nisu vrijedni riječi. Možda ovo, samo kreten može kazati da će prodajom državnih tvrtki država zaraditi. Zaraditi se može proizvodeći nešto i prodajući to što ste proizveli. Zamislite da za sitnu lovu, jer ste primorani na to, jer dugujete nekomu, prodate svoj jedini zimski kaput ili svoj jedini stan i onda se veselite jer ste zaradili. To što ste postali beskućnik ili ostali bez kaputa nema nikakve veze. Potpuno idiotski. 

Express: Pokazuje li naša zemlja simptome nefunkcionalne države? 

Blagi ste. Tu više nije riječ o simptomima. Hrvatska danas ne postoji kao organizirana, slobodna, demokratska država na dobrobit svih građana. Ona je teritorij bezakonja gdje vladaju kriminalni klanovi i kojekakve interesne skupine. Zakoni i dobri običaji tu odavno ne vrijede za sve. A kad zakoni ne vrijede za sve, onda kao da ih uopće nema. 

Express: Smatrate li da je demokratski Zapad prilikom nedavnog višestrukog obilježavanja obljetnice Jasenovca, pa i onim dogovorenim-nedogovorenim sastankom Johna Kerryja i Mire Kovača, hrvatskoj vlasti pokazao žuti ili crveni karton? 

Bila je to vrlo zvučna šamarčina garnituri na vlasti. Čini se da je jedino predsjednica nešto naučila iz toga. 

Express: Kako komentirate nagli zaokret udesno u svim područjima društva? Na koji se način možemo obraniti od takve vrste nazadovanja?

Tko to mi? Za nekoga je ovo što vi nazivate nazadovanjem – napredovanje. Dobar dio društva ne da se ne želi obraniti od povratka u “bolju prošlost” nego to podržava i ohrabruje. Dio današnje Vlade, saborske većine te ljudi iz medija i kulture pokazuju nam kako bi to izgledalo da je Drugi svjetski rat dobila nacistička Njemačka i njezini saveznici. Mi koji znademo da je u tom ratu fašizam poražen i da su moderna Europa i svijet izgrađeni na antifašističkim vrijednostima, moramo pružati otpor tim ljudima i reviziji povijesti. NDH, koju oni danas veličaju, Hitlerova je tvorevina. Pavelić i ustaški režim nisu nikakav izraz težnje hrvatskog naroda za državom, kako danas papagajski ponavljaju nadajući se da će dovoljno puta izgovorena laž postati istinom. Pavelić nije izabran na izborima, njega je instalirao Hitler, on je obična Hitlerova krpena lutka. Pao je s Hitlerom. U NDH su bili na snazi rasni zakoni. Masovno se progonilo, zatvaralo i ubijalo ljude samo zato što su bili Srbi, Židovi, Romi ili Hrvati antifašisti. I eto kako se u ovom trenutku možemo suprotstaviti nazadovanju – ponavljanjem činjenica. Glasnim razobličavanjem laži i poluistina koje širi hrvatska ekstremna desnica. Istina je najjače oružje otpora toj ekipi. 

Express: Kakva je budućnost hrvatske kulture? 

Iz ove perspektive gledano – loša. Rekao sam da trenutni ministar kulture nije više vrijedan riječi. Tek, on je instaliran da uništi ono što on i njegovi tutori smatraju lijevom kulturnom scenom. Da iz hrvatske književnosti i kulture, da budem slikovit, progna Miroslava Krležu i na njegovo mjesto postavi Milu Budaka. 

Express: Slobodni ste pisac. Može li se živjeti od pisanja u Hrvatskoj?

Od literature se u Hrvatskoj ne može živjeti. 

Express: Vaš se sin također bavi pisanjem. U kolikoj mjeri ste vi utjecali na njega? Dajete li mu savjete i što mislite o takvom izboru karijere za njega? 

To biste morali upitati Svena, to jesam li utjecao na to da odabere posao pisca. Međutim, mogu reći da moje proze nisu utjecale na njegov stil. Srećom, rekao bih. On ima svoj prepoznatljiv stil, svoju rečenicu, autentičan je. Naravno da razgovaramo o njegovim prozama, veseli me što mi daje na čitanje svoje priče, i tada mu, kao stariji i ipak iskusniji kolega, dajem savjete koji se tiču isključivo zanata. Ako očekujete da ću kazati kako bih sretniji i zadovoljniji bio da je odabrao da bude liječnik, IT faca, odvjetnik ili nešto slično – prevarili ste se. Drago mi je da je odabrao to nesigurno, ali lijepo zanimanje. Ono mu više nego mnoga druga zanimanja omogućuje da bude slobodan, svoj. Istini za volju, bio bih jednako sretan da je odabrao bilo koje drugo zanimanje. Glavno da je izbor njegov. 

Express: Nedavno ste u Zagrebu ugostili njemačkog književnika Franza Doblera, a i inače u Njemačkoj imate brojna poznanstva na tamošnjoj kulturnoj sceni. Kakva je njihova percepcija Hrvatske? 

Vide samo ono na površini. Kao i većina nas kad ode u neku stranu zemlju. Franzu se svidio Zagreb. Poklonio sam mu album Josipe Lisac “Dnevnik jedne ljubavi”. Oduševio ga je. Također mu se sviđaju songovi Sare Renar. 

Express: Što čitate trenutačno?

Uvijek čitam petnaestak knjiga naizmjence, što je vrlo loš običaj. Izdvojit ću odličan roman u rimama Borivoja Radakovića “Što će biti s nama”. I knjigu “Black Elk Speaks”. Black Elk je bio vrač plemena Oglala Lakota. 

Express: Aktivni ste na Facebooku. Mislite li da su društvene mreže zaslužne za pasivizaciju ljudi, pogotovo mladih? 

Provsjedi su kod nas u posljednjih nekolio godina rijetki i uglavnom slabo posjećeni. Možda za pasivizaciju možemo dijelom okriviti i društvene mreže. No tu je i epidemija konzumerizma, i mediji koji zatupljuju, možemo za to pronaći još tisuću razloga, ali prije svega tu je tupa ravnodušnost većine koja jednostavno ne mari. Kojoj je svejedno u kakvom društvu živi. A to nije od jučer. Tako je oduvijek. Promjenu je uvijek inicirala manjina, poslije joj se priključivala tzv. kritična masa potrebna za izvođenje preokreta, a legendarna većina stajala je sa strane i čekala rasplet. Nije se miješala.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.