Zavijanje sirena čuli smo čim smo dobili vezu. Dva dana prije nego što će sa svojim Asian Dub Foundationom 28. srpnja nastupiti u Parku Orsula u Dubrovniku, Stevea Chandru Savalea telefonski smo uhvatili dok se s kćeri vozio autobusom kroz londonski Peckham.
Svake dvije, tri minute kroz slušalicu se probijalo zaglušujuće zavijanje policijskih sirena, a mi smo s Chandrasonicom pokušavali razgovarati o koncertu, njihovim posljednjim albumima “The Signal And The Noise” iz 2013. i “More Signal, More Noise” iz 2015., te o političkim porukama kojima jedan od najinvetivnijih i najeksplozivnijih bendova na svijetu već 22 godine s pozornice rešeta svoju publiku.
Buka u pozadini nalikovala nam je na izvanredno stanje, ali kako se činilo da je slavni gitarist naviknut na takvu zvučnu kulisu u svom zavičaju, ni mi se nismo predavali.
"U Hrvatskoj sam dosad bio, šta ja znam, nekih 15-ak puta, u svakom slučaju više od 10", odverglao je Chandrasonic.
Zaiskrilo je kad smo ga pitali što misli o aktualnoj izbjegličkoj krizi u EU, posebno na južnim granicama Unije, ali i među političkim elitama u i oko Bruxellesa.
"Razgovarajmo o našoj glazbi, čovječe! Zašto bismo razgovarali o politici?", zavapio je.
Riječ je, istina, o krajnje žestokom bendu koji sirovu energiju kanalizira kroz punk, rock, reggae, hip-hop, što li sve ne, pa čak i tradicionalne ritmove i instrumente iz Indije i Pakistana, što itekako ima veze s podrijetlom članova benda.
Spomenuli smo, međutim, da Asian Dub Foundation slovi i kao politički bend, što nije sasvim neutemeljeno s obzirom na izravno iznošenje stavova, doniranja novca u razne svrhe i slično.
"Istina, ali svejedno mi je jako čudno, to što svi kažu da smo politički bend. Doista jako, jako čudno", uzvratio je.
U redu, rekli smo, idemo onda s pjesmama. Podsjetili smo ga da je prije desetak godina bend radio glazbu za rock-operu o Muammaru Gadafiju, kao čovjeku koji je tijekom života imao i negativnih ali i briljantnih pozitivnih djela po svoj narod, kao i da se bend bavio sirijskim predsjednikom Bašarom al-Asadom u pjesmi “Get lost Bashar”.
"Kad je riječ o ljudima poput Gadafija ili Asada, tome smo pristupali više kao studiji o karakteru tog određenog čovjeka. Što se Asada tiče, u jednom trenutku pozvale su me neke organizacije u Londonu u povodu ubojstva sirijskog pjesnika Ibrahima Kašusha tijekom prosvjeda opozicije u Damasku koji su prethodili ratu u Siriji", objasnio nam je Chandrasonic koji čvrsto odbija makar i pomisao da se izbor u toj prekrasnoj zemlji izmučenoj petogodišnjim ratom svodi ili na pristajanje uz neku od niza brutalnih džihadističkih frakcija srodnih al-Kaidi i ISIS-u ili na nedemokratski vladin režim.
"Vi se ne svrstavate na takav način? Ili? Jer ako se svrstavate, ovaj razgovor ćemo odmah završiti. Ljudi iz Sirije koje sam upoznao bili su vrlo inspirativni, doista građanska opozicija, ali se na kraju ispostavilo da su u izrazitoj manjini u toj zemlji. A i svi ljudi iz Libije koje sam upoznao redom su bili izrazito urbani, obrazovani. Da danas radim pjesme o tim zemljama, ne mogu reći bih li o njima pisao ovako ili onako. To se jednostavno u tom trenutku dogodi na neki način" ipak nam je kultni gitarist benda približio svoje političke stavove.
Stoga smo nastavili u istom tonu i zamolili ga da nam prokomentira pjesmu “Zig Zag Nation” koja otvara oba posljednja albuma.
"Riječ je o metafori kojom objašnjavamo da u društvu više ne postoje jasne i ravne linije podjela između različitih skupina. Imate crne, bijele, imigrante iz Azije, imate složene političke podjele itd. Antirasizam je nekoć bio mnogo jednostavniji, točno se znalo tko ti je prijatelj, tko neprijatelj. Sada je te podjele mnogo lakše rasistički zloupotrijebiti, ali isto tako i postoji mnogo veći potencijal za masovni pokret preko svih tih rasnih, vjerskih raznih drugih granica", objasnio nam je.
Odgovorio nam je i smatra li da bi pritisak izbjeglica na južne granice EU-a mogao dovesti do novog bujanja rasizma u Europi.
"Ne mislim da je okidač za rasizam tih nekih stotinjak tisuća izbjeglica. Ljudi su jednostavno zavedeni. Sve kad bi izbjeglice u trenutku nestale iz Europe, rasizam bi i dalje ostao. Ljudima je najlakše manipulirati. Ako smo se već dogovorili da dopuštamo potpuno slobodan protok kapitala, onda se to isto mora primijeniti i na ljude. Jedno bez drugog jednostavno ne ide. Ne možemo dopustiti slobodan protok kapitala, a onda ljudima zabraniti da se također slobodno kreću. Jer događa se to da kapital pravi velike probleme diljem svijeta, uništi nečiju zemlju u kojoj netko živi i naravno da će onda ljudi iz te zemlje pokušati odatle pobjeći. Esktremna desnica često tvrdi da stranci dobivaju, primjerice, mnoštvo stanova. A činjenica je da u našoj zemlji stranci stanove skoro uopće ne dobivaju. U posljednjih 10 godina stranci u našoj zemlji dobili su možda samo pet posto svih stanova", rekao nam je i to.
A onda smo ga prestali gnjaviti politikom, iako je očito o svakom pitanju imao vrlo jasan, žestok i beskompromisan stav, i pitali kako je uopće nastao album “The Signal And The Noise”.
"Na snimanju tog albuma proveli smo u studiju samo 48 sati. Da, ozbiljno. Inače snimamo na turneji i kad osjetimo da zvučimo i osjećamo se jako dobro, onda odlučimo snimiti napokon i novi album", otkrio nam je.
Za pjesmu “Straitjacket”, koja je inače na bengalskom jeziku, da je naknadno uletjela na album kao rezultat vrlo pametne suradnje s “nekim jako zanimljivim ljudima”.
Napokon, rekao nam je i to, da mu je najdraža pjesma na posljednjem albumu “Signal And The Noise” zbog kombinacije rocka i punka.
"Bilo mi je to jako inspirativno. Cijeli album je inače lirički drukčiji od ostalih, a i uvelike su mu podloga različite knjige", rekao nam je.
Znači li to da razdoblje punka smatra glazbenim zlatnim dobom?
"U našoj je glazbi sve pomiješano; postpunk, reggae, indijska glazba. Ne opterećujemo se je li nešto, primjerice, metal ili country ako nam se to u tom trenutku tako sviđa. Razdoblje punka bilo je dragocjeno kao vrijeme direktnosti, doba u kojem se shvatilo što se sve može učiniti ako se stvari iz jedne vrste glazbe primijene na drugu. Ali ono što se danas pruža kao mogućnost, to je jednostavno zapanjujuće. Zbog novih tehnologija, izbor mogućnosti koje se danas pružaju praktično je neograničen. Ipak, i u digitalnom dobu nastojimo stvarati životinjski duh", rekao nam je Chandrasonic.
