U neodgovorenom pismu koje su tadašnjoj ministrici kulture Andreji Zlatar Violić uputili Gordana Vnuk, Branko Brezovec i Anja Maksić Japundžić dovitljivo se citira Bismarckova: “Mudrujte koliko hoćete, ali budite poslušni”. Ona jasno upućuje na svu pustoš našeg kulturnog prostora ne samo otkad više gotovo i nema prostora za umjetničke rizike te propulzivnost, nego i otkad je umjetnik, prisjetimo se predloženih izmjena Zakona o autorskim pravima, potencijalno izgubio omanju kućicu u šumi slova i članaka. Višestruko simboličan naziv opsežne monografije našeg mogli bismo reći najdrskijeg festivala “Eurokaz: trošenje vremena” (Biblioteka Eurokaz 004, Zagreb, 2021.) pod uredništvom Gordane Vnuk ujedno odražava jednu od programskih sintagmi, ali i aluziju na sporost pokreta Roberta Wilsona te promišljanje vremenitosti u visinama Mannove “Čarobne gore” obuhvaćajući neke od novina s kojima će se susretati festivalska publika od 1987. do 2013. tijekom 338 različitih predstava - novo kazalište, nova kritika, ikonoklazam, vertikalni multikulturalizam, kontekst postmainstreama i dr.
314
prikaza
Eurokaz - Drski festival koji je promijenio kazališnu scenu
1/7
Anegdotalno će također zapisati kako se na izvedbe čekalo dugo u noć i dolazilo doma pred jutro. Takva otvorenost festivala iz današnje perspektive djeluje kao najbolji tulumi koje ste zabunom propustili
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
