Novo, treće hrvatsko izdanje ne treba čuditi: roman "Ono" je posebno, veliko i važno poglavlje Kingova opusa, a Stilus se za ovaj potez zacijelo odlučio zbog nedavnoga svjetskoga filmskog hita. "Ono" je, naime, ujedno i posljednji, možda dosad i najveći izdanak hollywoodskog bavljenja Kingom: lanjska Warnerova ekranizacija redatelja Andyja Muschiettija (režirao je i horor "Mama" s Jesicom Chastaine i Nikolajem Coster-Waldauom) s hvaljenim Billom Skarsgårdom u ulozi Klauna Pennywisea brzo je postala najuspješniji horor film u povijesti.
Dosad je utržila više od 700 milijuna dolara, s čistom zaradom od 327 milijuna, nadmašivši lanjske nastavke tradicionalno megauspješnih franšiza "Brzi i žestoki", "Pirati s Kariba", "Planet majmuna", "Auti" i "Transformeri".
No fenomen "Ono" ima bogatu pretpovijest. Kad se pojavio (1986.), roman "Ono" zaprepastio je publiku i kritiku silinom epskog zamaha, toliko netipičnom za žanr horora. Već na početku zgrozi nas pojava ljudožderskog Pennywisea, Plešućega Klauna, a potom napreskokce pratimo stravična iskušenja djece iz fiktivnoga grada Derryja u Maineu 1957. (za psihoze Hladnog rata) i njihovih odraslih inačica iz 1984. (za psihoze reganizma), kad od djetinjstva traumatizirani ljudi saznaju da se "Ono ponovno događa".
Ne u podkontekstu, nego ravnopravno, i na jednom i na drugom vremenskom planu, osim nadnaravnih pratimo i itekako realne strahote. "Ono" već na početku prerasta u romanesknu fresku konzervativne, zadrigle, homofobne, antisemitske, ženomrziteljske i u svakom pogledu - nasilne Amerike. Iz današnje perspektive romanu bi se mogla zamjeriti jedino određena prenatrpanost i gubljenje ritma, ali, priznajmo, postoji li itko na ovom svijetu tko nikad nije zaspao čitajući "Rat i mir" ili "Gospodara prstenova"?
U romanu "Ono" je do izražaja došla glavna autorova tema: zlo u čovjeku i zlo izvan čovjeka, međusobno isprepleteni i na stvarnosnoj i na metaforičkoj razini. I da, to i jest tajna Kingova umijeća!
Zamisli o ekranizacijama romana bilo je mnogo, ali kao glavna prepreka uvijek se nametala upravo njegova kompleksna pripovjedna struktura. Mnogi se još dobro sjećaju Lorimarove serije iz 1990. u režiji solidnog profesionalca Tommyja Leeja Wallacea ("Halloween III", "Max Headroom"), koju smo gledali ne imajući prethodno priliku pročitati knjigu u prijevodu. Bila je dostatno atmosferična i izrazito napeta, kao klaun Pennywise briljirao je Tim Curry (legendarni nositelj "The Rocky Horror Picture Showa"), no (samo) trosatna ukupna minutaža nije mogla u dovoljnoj mjeri odgovoriti na zahtjeve složenog romana.
Naime, Kingova eksplozivna mješavina nevjerojatnog broja likova i događaja, dvaju vremenskih planova, flashbackova i narativnih rukavaca nije samo noćna mora za ustrašene čitatelje, nego i za filmaše. Kako sve to adaptirati za ekran? Stoga je i projekt, započet još 2009., prošao svojevrsnu epopeju - nasreću, ne i kalvariju.
Nakon brojnih peripetija i izmjena, scenaristi Chase Palmer, Cary Fukunaga (redatelj prve sezone "Pravog detektiva" i iduće bondijade!) i Gary Daubermann (scenarist "Časne" i dviju "Annabelle") na kraju su razriješili složenu strukturu "odriješenjem Gordijskog čvora": film prati samo zbivanja iz djetinje dobi likova, jer je projekt koncipiran kao duologija. U pripremi je drugi nastavak, koji će obraditi doživljaje odraslih protagonista koji se, doslovce, vraćaju na mjesto zločina.
Premijera filma "It - Chapter Two" najavljena je za 6. rujna iduće godine, nekoliko dana nakon Kingova 72. rođendana. Od knjižne pojave "Ono" ipak su protekle već 32 godine pa na kraju treba napomenuti da se - uz razumljive kvalitativne oscilacije - King ne prestaje razvijati u cijelom tematsko-formalnom spektru svojega stvaralaštva, pružajući nam i nadalje širok dijapazon britkih proza, od kratkih priča na tragu groteske do dark fantasyja u cijeloj seriji romana te od slojevitih horora do žustrih trilera.
Stoga, za sve one kojima je "klasični" King odviše strašan i mračan, srdačno preporučujemo njegov najnoviji niz bestselera započet "Gospodinom Mercedesom", a nastavljen romanima "Tko nađe, njegovo" i "Posljednja straža". Riječ je o atipičnoj kingijadi, neo noir krimićima koji bi mogli biti bliski svim ljubiteljima žanra, bez obzira na to preferiraju li više Agathu Christie ili Joa Nesbøa. U prve dvije knjige, naime, zapravo i nema nadnaravnih elemenata, dok u trećoj... Ah, uostalom, pa to je ipak - Stephen King!
