Zbog izložbe se moralo prijeći tisuće kilometara, organizirati zahtjevne transfere neprocjenjivih artefakta, a zbog njezine kompleksnosti sve je trajalo više od dvije godine. Sve ovo priređeno je povodom obilježavanja 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva i 1100 godina od održavanja splitskih crkvenih sabora koji predstavljaju ključnu povijesnu prekretnicu.
Ova velebna izložba prvi put predstavlja najvredniju arheološku, sakralnu i arhivsku baštinu od kasne antike do 12. stoljeća te ističe Split kao povijesno središte susreta Crkve i Kraljevstva. Zanimljivo je istaknuti da upravo iz 925. godine potječe pismo pape Ivana X., u kojem se hrvatski vladar Tomislav prvi put u povijesti spominje kao kralj Hrvata.
Split je, dakle, prije 1100 godina bio središte presudnih susreta Crkve i Kraljevstva - Ecclesia et Regnum, a ovaj jubilej pružio je prigodu da se, upravo na tom ishodištu - u Splitu, ponovno sagleda povijesni trenutak u kojemu su oblikovani crkveni i politički odnosi koji su obilježili srednjovjekovnu hrvatsku državu.
No ova izložba obuhvaća i stoljeća prije spomena prvih kraljeva, od pojave samog kršćanstva, koje se u Saloni javlja već u 1. stoljeću. Upravo tako je izložba i osmišljena, kao putovanje kroz povijest. Prvi dio izložbe postavljen je u lapidariju muzeja, a sam ulazak u neki drugi svijet počinje spektakularno, šetnjom kroz niz kolona. Četiri su iz opatije sv. Petra i Mojsija u Solinu, a četiri iz crkve sv. Marije u Ninu.
Izložba nudi i širi povijesni kontekst koji objašnjava zašto je baš splitska biskupija izabrana metropolijom, i to upravo zbog povijesne važnosti nekadašnje salonitanske nadbiskupije, čiji je sljednik splitska biskupija. Stoga je dio postava posvećen salonitanskoj sakralnoj baštini i ranokršćanskom razvoju tog prostora, kao temeljnom preduvjetu za razumijevanje crkvenih i političkih procesa u razdoblju koje izložba obrađuje. U prvom dijelu izložbe ulazimo u vrijeme Salone, gdje su predstavljeni svi ključni ranokršćanski lokaliteti: Manastirine gdje je pokopan sv. Dujam, Kapljuč gdje je pokopano još pet mučenika i Marusinac na kojemu je pokopan sv. Anastazije.
- U 5. stoljeću Salona postaje crkveno središte Dalmacije, a salonitanski nadbiskup nosio je naslov metropolita Dalmacije i imao je pod sobom 12 biskupija. Početak splitske nadbiskupije, koja je sljednik one salonitanske, počinje u prvoj polovici 7. stoljeća, kad u Dalmaciju dolazi papin legat Ivan iz Ravene, kojemu se pripisuje pretvorba poganskog hrama u katedralu. On u Split prenosi relikvije salonitanskih mučenika, sv. Dujma i sv. Staša, koji postaju zaštitnici Splita. Papa Ivan IV. šalje opata Martina 641. godine da prikupi ostatke mučenika i preseli u Rim. No kako su relikvije već prebačene u Split, opat Martin prenio je u Rim tek manje ostatke koji se i danas nalaze u kapeli sv. Venancija koja se nalazi unutar Lateranske krstionice - priča nam dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu i jedan od koautora izložbe dok nas vodi kroz izložbu.
Ukupno ih ima sedam, a oni su i dr. sc. Maja Petrinec, muzejska savjetnica Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika Split, dr. sc. Vinicije B. Lupis s Instituta za društvene znanosti "Ivo Pilar", dr. sc. Jakov Vučić iz Arheološkog muzeja Zadar, doc. dr. sc. Ana Azinović Bebek iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, prof. dr. sc. Krešimir Filipec s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i doc. dr. sc. Josip Višnjić s Filozofskog fakulteta u Puli.
- Paralelno s ranokršćanskim razvojem prostora prikazan je i povijesni kontekst dolaska Hrvata te proces njihova pokrštavanja. Taj se razvoj zaokružuje u 10. stoljeću, u razdoblju vladavine kralja Tomislava, kad se prvi put uspostavlja crkvena i svjetovna vlast na jasno definiranom teritoriju koji obuhvaća područja biskupija sudionica Splitskog crkvenog sabora 925. godine. Upravo taj prostor ostaje okvir političke vlasti hrvatskih vladara sve do 12. stoljeća. Odluke donesene na splitskim saborima stoga se mogu promatrati kao temeljni trenutak u oblikovanju crkvenog ustroja, ali i nacionalnog identiteta unutar jasno određenih geografskih i političkih granica - govori nam ravnatelj Jurčević.
Izložbeni postav strukturiran je i geografski, obuhvaćajući splitsku nadbiskupiju te sve biskupije koje su joj u ranom srednjem vijeku gravitirale. Izloženi predmeti tako potječu iz tadašnjih ključnih dalmatinskih i hrvatskih središta - Salone i Splita, Zadra i Nina, Trogira i Skradina, Knina i Biograda, Raba i Krka, Osora i Cresa, Makarske i Hvara, Dubrovnika, Stona i Kotora, Trebinja, Siska i Lobora. Upravo takav pristup omogućuje uvid u iznimnu ujednačenost materijalne baštine tog razdoblja: ulomci crkvene arhitekture i crkveni namještaj, premda potječu iz različitih biskupijskih središta i brojnih sakralnih objekata, djeluju kao da dolaze iz jedne crkve. Ta stilska i ikonografska homogenost, vidljiva u ponavljanju istih ornamentalnih motiva, jasno upućuje na postojanje snažne i jasno definirane crkvene upravljačke strukture te zajedničkog kulturnog i duhovnog prostora kojim je upravljala splitska metropolija. U tom periodu javlja se i šahirani simbol, koji se može vidjeti na kamenim ulomcima na izložbi, no on je tad služio samo kao ukras.
- U muzeju se može vidjeti i sarkofag nadbiskupa Ivana koji je predsjedao tim saborima. Upravo njemu papa piše pismo da organizira sabor te odredi crkvenu jurisdikciju i hijerarhijsku vlast na području Dalmacije i Hrvatske. Osim nadbiskupa Ivana, na tom saboru sudjelovali su i zadarski, trogirski, ninski, osorski, rapski, dubrovački, kotorski te sisački biskup, kao i papinski izaslanik. Splitski nadbiskup proglašen je nasljednikom salonitanskog metropolita te su jasno određene granice njegove mjerodavnosti - priča nam dr. sc. Jurčević dodajući kako je na istom teritorijalnom području, od Raše u Istri do Boke kotorske i Siska na sjeveru, svjetovni vladar bio kralj Tomislav, kojemu teritorij na upravljanje daje bizantski car jer je uspio poraziti i Bugare i Mađare.
Naglašava nam i koliko je bila snažna veza između Crkve i tadašnjeg kraljevstva, o čemu govori i činjenica da se imena hrvatskih kraljeva spominju upravo u crkvenim dokumentima te da nemamo ni jedan svjetovni ili nisu istraženi. Posjetitelji izložbe, osim artefakta, imaju priliku upoznati i genealogiju hrvatskih vladara, ali i vidjeti neke od najpoznatijih spomenika koji su svi redom dio crkvene arhitekture kao, primjerice, Baščanska ploča, Branimirov natpis, Trpimirov natpis... Tu su i važni dokumenti - prijepis Trpimirove darovnice iz 1568. godine, darovnica kralja Petra Krešimira IV., kojom poklanja zemlje samostanu sv. Krševana u Suhovarama iz 1070. godine...
- Ova zaista kompleksna i važna izložba zahtijevala je puno promišljanja, ali i organizacije. Koncept smo napravili još 2023. godine, a nakon što je odobreno od Ministarstva kulture i medija, počeli smo s realizacijom. Od početka 2024. godine do danas nismo stali. Kako je riječ o građi prikupljenoj u gotovo 40 institucija, trebalo je kontaktirati sve nadležne, od ustanova do institucija, župnike, vikare... Na izložbi je radilo zaista mnogo ljudi, a ovim putem posebno zahvaljujem kolegici Maji Petrinec iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika te kolegici Ivani Banovac, kustosici izložbe, kao i Ivanki Vukšić, Duji Ordulju i svim kolegama iz konzervatorsko-restauratorskog odjela Arheološkog muzeja u Splitu, kao i svim suradnicima koji su s nama bili 'jedno tijelo' u najzahtjevnijim fazama postavljanja. Iako su procesi bili vrlo kompleksni, cijelo vrijeme je vladala jedna pozitivna energija. Muzej je bio košnica u kojemu su se izmjenjivali zanatlije svih struka, od stolara pa do staklara, bravara i drugih. A samo dopremanje artefakta koji teže i do tone bilo je i logistički i fizički težak posao, posebno ako matičnoj instituciji, u kojoj se nalazi željeni predmet, ne možete prići kamionom, kao što je to bio slučaj u Dubrovniku i Zadru. Tako smo pred Arheološki muzej u Zadru na Forum morali dovesti viljuškar, a prethodno napraviti rampu. Vozilo se preko Kalelarge u konvoju do parkirališta, gdje je čekao kamion. Isto je bilo i u Dubrovniku, gdje smo građu preuzimali u tvrđavi Revelin, što se radilo preko ljeta i dodatno nam je otežavala činjenica da je turistička sezona. Na svim lokacijama su se snimali i videomaterijali, kao i fotodokumentacija. Dio materijala iskorišten je za multimediju koja je dio postava, a brojni snimljeni kadrovi poslužit će nam i za film koji se planira pripremiti u sljedećem razdoblju - kaže nam ravnatelj Jurčević, koji s razlogom može biti ponosan jer ova izložba zaista pruža cjelovit prikaz o razdoblju u kojem se oblikovala srednjovjekovna hrvatska država.
