Nakon što je devastirani dvorac Oršić - Jakovlje, dodatno oštećen u zagrebačkom i petrinjskom potresu, nekoliko godina bio pod skelama, sada je konačno izronio u novom obnovljenom izdanju. Naime, prošlog tjedna prezentirani su doista respektabilni rezultati konstruktivne i cjelovite te energetske obnove tog starog zdanja, koje zahvaljujući sinergiji struke i političke volje postaje multifunkcionalni centar umjetnosti, edukacije i međunarodne suradnje.
To konkretno znači da će se ta iznimno vrijedna građevina, kako je rekao Tomislav Buntak, predsjednik HDLU-a, suvlasnika dvorca, nakon kompletne obnove ponovno roditi kao jedinstveno mjesto kulturnog stvaranja i nove energije. Zato je dvorac Oršić - Jakovlje i formalno preimenovan u Dvorac umjetnika Oršić – Jakovlje pa je i time jasno naglašen njegov kulturni kapital i povezanost s razdobljem kada je taj velebni dvorac bio utočište biafranaca i ostalih eminetnih umjetnika.
Interijer obnovljenog Dvorca umjetnika
“Nismo samo obnavljali zidove, nego smo gradili povjerenje i partnerstva za budućnost”, istaknula je ravnateljica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Ivana Andabaka Vujičić, pojasnivši da je jedna od ideja obnove bila i oplemenjivanje lokalne zajednice. Naime, dvorac je obnovom dobio potpuno nove kapacitete koji uključuju umjetničke ateliere, moderno opremljene spavaonice na tavanu za rezidencijalne boravke umjetnika, zatim dvorane sa zidnim freskama u kojima će se održavati izložbe i konferencije, galeriju s multimedijskim postavom posvećenim umjetničkoj grupi Biafra te radionice za konzerviranje i restauriranje suvremene skulpture, kao i za keramiku, staklo, metal i lončarsko kolo. Uz to, osmišljeni su i depoi za umjetnička djela, a dvorac je dodatno obogaćen vanjskim amfiteatrom za kulturne programe. U planu je i projekt povijesne gostionice koja je zamišljena kao platforma za povezivanje različitih grana umjetnosti s drugim profesijama.
Obnova dvorca započela je početkom 2023. godine, a provodi se u tri faze. Tijekom konstrukcijske obnove ojačani su temelji, zidovi i krila devastiranog dvorca. Zatim se krajem kolovoza 2024., uklanjanjem raslinja i pripremom gradilišta, krenulo u cjelovitu i energetsku obnovu, koja je ujedno i najkompleksnija faza projekta. Prema riječima Gorana Lapića, direktora Valakona d.o.o., za vrijeme cjelovite i energetske obnove posebno se pazilo na poštivanje konzervatorskih uvjeta i očuvanje izvornog identiteta objekta. “Objekt smo trebali suvremenim tehnikama gradnje podići na viši nivo, ali zadržati povijesnu i kulturnu baštinu”, istaknuo je Lapić. U sklopu te druge faze prvo su provedena opsežna konzervatorska istraživanja žbuke, unutarnjih i fasadnih zidova i stropova, a potom brojni energetski i infrastrukturni zahvati. Uvedene su nove instalacije struje, vode i grijanja, dok je kapilarna vlaga suzbijena injektiranjem. Zatim su zidovi ojačani FRCM mrežicama, izvedeni zu armiranobetonski serklaži na zidovima kata i ugrađeni nadvoji. Uz to, podrum je dobio novu nosivu podlogu, armaturu i betonsku ploču s hidroizolacijom. Potom se krenulo u obnovu fasade, koja je bila u vrlo lošem stanju. Krovišta su obnovljena još 2002. godine, a sada su sanirani dimnjaci i restaurirani fasadni ornamenti na zidovima kata, uključujući ukrase iznad prozora i vrata. Krajobrazno je oblikovan i Park skulptura koji sadrži 65 suvremenih kiparskih ostvarenja. U trećoj, završnoj fazi obnove dvorca planira se izgradnja sjevernog krila i opremanje interijera, čime će se zaokružiti cjelovita funkcionalnost dvorca. Dovršetak svih radova očekuje se iduće 2027. godine.
Današnji savjetnik za obnovu Dvorca umjetnika Alen Novoselec najavljuje izložbu ‘Dvorac umjetnika – na nebu od oblaka’, koja će biti otvorena 14. svibnja u Galeriji Klovićevi dvori. Na toj izložbi predstavit će se umjetnička djela nastala u jedinstvenom prostoru Dvorca umjetnika i Parka skulptura u Jakovlju
Također su uspješno restaurirani povijesni arhitektonski elementi i novootkrivene zidne slike iz 18. stoljeća, uglavnom pejzaži, koji su pronađeni na zidovima i svodovima dvorana u prizemlju i na katu palače. Kako je kazala Viki Jakša Burić, zadužena za konzervatorski nadzor Ministarstva kulture i medija, neki zidni oslici prikazuju kineske motive koji su vjerojatno inspirirani grafičkim listovima iz utjecajne knjige nizozemskog putopisca Johana Nieuhofa, koja je objavljena u Amsterdamu u 17. stoljeću. Naime, te ilustracije izazvale su pojavu umjetničkog stila chinoiserie, koji je interpretirao karakteristične kineske i istočnoazijske motive, najčešće fantastične pejzaže sa svilenkastim pticama, zmajevima i pagodama. Kako na području kontinentalne Hrvatske do sada nisu bili poznati oslici takvog sadržaja, njihovo otkriće u Jakovlju još je značajnije. Prekrasni trokrilni dvorac Oršić – Jakovlje, izvorno znan kao dvorac Sixta, ima dugu i zanimljivu povijest. Posjed Jakovlje po prvi put se spominje već 1546. godine, kad ga je kupio Jakov Sekelj iz Ormoža, vođa njemačke pomoćne vojske tijekom ugarskog kralja Matije Korvina. Dvorac je u baroknom duhu sagradila stara hrvatska plemićka obitelj Oršić u 18. stoljeću, a kasnije su dograđena dva bočna krila koja nisu toliko raskošna kao središnji, stariji dio palače. Svjedoče o vještom majstoru/graditelju kojeg potvrđuju i arhivski izvori. Pretpostavlja se da je prvobitnu baroknu kuriju izgradio poznati zagrebački graditelj tog vremena Matija Leonhardt, autor palače Magdalenić - Drašković u Demetrovoj 7, kojem je ovo najvjerojatnije posljednji rad. Konačni izgled dobio je u 19. stoljeću, kada je na ulazu nadograđena altana, u predvorju postavljene balustradske ograde od nepečene gline, a nakon potresa 1880. godine sagrađeno je i reprezentativno stubište te dekoracije na fasadi. Tom historicističkom obnovom promijenjen je barokni karakter dvorca, a slojevitost je postala temeljna vrijednost cjeline. Na imanju je sredinom 19. stoljeća formiran i pejzažno uređen perivoj, uređena je aleja kestena koja je vodila do dvorca te povrtnjaci i voćnjaci. Tako je dvorac funkcionirao kao karakteristično feudalno imanje koje je uspješno spajalo odmor i gospodarenje. Tijekom desetljeća dvorac i imanje u Jakovlju mijenjali su vlasnike pa su se nakon Oršića uselili plemenitaši i velikaši Gottali, Rauchovi, Josipovići i Kronfeldi, a u 20. stoljeću obitelj Sixta, industrijalci češkog podrijetla po kojima je dvorac dobio ime. Nakon Drugog svjetskog rata dvorac i imanje su nacionalizirani i u njegove prostore smještena je škola te učiteljski stanovi. Početkom sedamdesetih Općina Jakovlje raspisala je natječaj za prodaju dvorca kako bi namaknula novac za gradnju nove škole. Na natječaj se javila tvornica cipela iz Jakovlja kojoj je trebalo skladište, zatim HDLU i ULUPUH, pa čak i Tereza Kesovija, koja je u dvorcu htjela napraviti hotel, a ravnatelj škole i Općinsko vijeće opredijelili su se za likovne udruge. Kako mi je jednom ispričala naša najpoznatija hiperrealistica Jadranka Fatur, koja ima atelier u Jakovlju, “dio sela nije im to nikad oprostio jer su navijali da u dvorcu bude birtija i da se okreću novci”.
Nakon što su HDLU i ULUPUH preuzeli posjed Jakovlje početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, povjerenik za dvorac postao je njezin suprug, istaknuti hrvatski kipar i biafranac Ratko Petrić, tako da je cijelom prostoru poseban umjetnički štih dala likovna skupina Biafra. Osim Petrića, ateliere u dvorcu dobilo je čak 14 umjetnika, prvo su se “uselili” osnivači likovne grupe Biafre –Miro Vuco i Stjepan Gračan, a kasnije su došli i umjetnici poput Davorina Halića, Zvonimira Kečeka, Vladimira Herljevića, Zvonimira Gračana, Denisa Kraškovića, Relje Rajkovića, Alena Novoselca i Nataše Hrust i drugih, koji su u toj idiličnoj atmosferi, okruženi prirodom i tišinom, pronašli dodatnu inspiraciju. U dvorac su često dolazili i ostali biafranci, poput Zlatka Kauzlarića Atača,
a svraćali su i likovni kritičari i povjesničari umjetnosti, znali su se peći janjci, razgovaralo se i diskutiralo o umjetnosti.
No dvorac je iz godine u godinu sve više propadao i bilo je jasno da ga treba pod hitno obnoviti, ali nikad nije bilo dovoljno novca. Jedne noći 1979. godine planuo je požar u kojem je izgorio tavan, srušen je dio krovišta i cijelo lijevo krilo u kojem se nalazio atelijer Stjepana Gračana tako da su izgorjele njegove skulpture od poliestera. No šteta nije sanirana, čak se ni krovište nije s ničim prekrilo! Zatim je početkom devedesetih taj kraj zatresao i potres, što je dodatno devastiralo ionako ruiniranu građevinu, a tijekom idućih godina zub vremena učinio je svoje - urušio se i pod na prvom katu i u prizemlju. U nekoliko ostalih atelijera procurila je voda i znatno oštetila alat i radove. Godinama kasnije sjeverno krilo dvorca, najviše oštećeno u požaru i potresu, stručno je ocijenjeno kao ruševno i opasno te je početkom 2011. godine uz svu potrebnu dokumentaciju uklonjeno.
Petrić je ratne 1993. godine, kao umjetnički otpor agresiji na Hrvatsku, pokrenuo Likovnu koloniju Jakovlje. Prvo je bijelim vapnom na zidu ruševnog dijela dvorca napisao SOS, a zatim pozvao kolege, belgijskog kipara Tjerriea Verhellena, Mirsada Begića iz Slovenije, Milenu Lah i mladu Mirjanu Sever, koji su se, unatoč ratnoj drami, rado odazvali. Umjetnici su nakon dva tjedna završili prve skulpture s idejom da se prodajnom izložbom prikupi novac za obnovu i spas dvorca. No nije prikupljeno dovoljno sredstava, ali je zato Likovna kolonija Jakovlje postala temelj Međunarodnog parka skulptura Jakovlje, koji je 2022. proglašen zaštićenim kulturnim dobrom. Danas se u Parku nalazi 65 skulptura naših najeminentnijh suvremenih kipara, kao što je “Mačka” Branka Ružića, “Žaba” Stjepana Gračana, “Jedra” Šime Vulasa, “Isječak rijeke” Ivana Kožarića, “Kap” Ratka Petrića, “Torzo” Zvonimira Gračana i “Kupač” Zvonimira Lončarića te radovi mnogih drugih umjetnika. Taj park skulptura danas pruža impresivan presjek hrvatskog kiparstva u drugoj polovici 20. stoljeća. No veće promjene počele su se događati tek nakon što je početkom 2000-ih projekt obnove dvorca u Jakovlju preuzeo Alen Novoselec, akademski kipar i tada docent na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina zagrebačke Akademije likovne umjetnosti, koji je smatrao da se dvorac i park skulptura trebaju oživjeti s različitim umjetničkim programima, koji bi privukli publiku i koji bi povezali grad i selo te ljudima iz sela otvorili dvorac i približili umjetnost. Također, sanjao je o održivom konceptu dvorca pa je svojedobno u razgovoru za Express predlagao proizvodnju piva i lansiranje novog jakovljanskog brenda - Dvorskog piva te razvoj kongresnog turizma.
Izgled Dvorca umjetnika 2023. godine
Pod njegovim mentorstvom studenti s Akademije tada su restaurirali čak 13 skulptura, primjerice, obnovili su “Totem” Ljubomira Stahova i “Paleolitsku priču” Mirsada Begića te skulpture Nike Radić, Franza Stahlera i Peruška Bogdanića. Također su očišćeni, statički sanirani i uređeni podrumi dvorca, sanirana je vlaga u dvorcu te su napravljeni drugi manji zahvati. Potom se u priču uključilo i Ministarstvo kulture koje je počelo obnavljati dvorac još 2002. godine. No obnova je tekla sporo, a zatim su ga dokrajčili zagrebački i sisačko-petrinjski potres 2020. godine, što je bio alarm i upozorenje nadležnim institucijama da je krajnje vrijeme za hitnu akciju kako se ne bi dogodilo da to iznimno vrijedno zdanje propadne, a s njim nestane i kulturni kapital koji se desetljećima upisivao u njegove prostore. Također, današnji savjetnik za obnovu Dvorca umjetnika Alen Novoselec najavljuje izložbu “Dvorac umjetnika – na nebu od oblaka”, koja će biti otvorena 14. svibnja u Galeriji Klovićevi dvori. Na toj izložbi predstavit će se umjetnička djela nastala u jedinstvenom prostoru Dvorca umjetnika i Parka skulptura u Jakovlju. “Riječ je o kontinuitetu stvaranja koji traje od 1970-ih do danas, a kojega ovim projektom prvi put sagledavamo kao cjelinu – kao prostor u kojem se atelijer, park i dvorac stapaju u jedinstveni umjetnički ambijent”, najavio je Novoselec, zaključivši da je nakon hodanja po rubu sada pred njima široki put.
