Nije to baš lako, "s klupe" pratiti kako u tvojem kazalištu nastupaju sve one predstave u kojima si do jučer nastupao ti ili si se za njih pripremao. Bez nje je prošla premijera "Šest likova traži autora" Olivera Frljića, zaobišao ju je sav onaj društveni i politički krkljanac koji je redatelj još jednom zakuhao, bez nje će proći i "Jedan sluga, dva gospodara" Vite Taufera, sve u Kerempuhu. A sve zbog njezine trudnoće, za koju smo izračunali da je sad negdje oko četvrtog mjeseca.
I dok se Mia Anočić-Valentić na jednom kafićkom štekatu odmah preko puta Maksimira zabavljala ulijevanjem mineralne u čašu i miješanjem kave, led smo razbili da smo čuli da je "bila previše trudna za skakati kod Frljića" pa je zato odustala i, ako je već tako, kako čovjek, preciznije žena, može biti više ili manje trudan. "Tko je to rekao!?", prasnula je u smijeh.
"Htjela sam im to reći odmah u početku, tako da na vrijeme pronađu zamjenu. Ne bih rekla da mi je žao. Zapravo mi je žao zato što mi je bilo lijepo raditi s ekipom, ali sad ipak imam druge prioritete", pričala je. "Glumica sam, radim u Satiričkom kazalištu Kerempuh i posao mi je specifičan, ima predstava u kojima skačem, plešem... Ginekolog kaže da u devet od deset slučajeva ne bi bilo ništa, ali opet, zašto bih se dovodila u situaciju da uđem u statistiku", objasnila je.
Nakratko smo se malo mrštili na oblačno zagrebačko nebo i onda optimistično zaključili da ipak neće padati. Pa smo nastavili. Na kraju je predstava ispala totalna ludnica - lopatanje kokaina, seks na nacionalnoj zastavi, sva sila stvari zbog kojih su mediji danima uoči premijere imali o čemu pisati.
"Znali smo od početka da će to tako biti, kakvu će buru podići. Znali smo da će se predstava ljudima ili svidjeti ili im biti grozna. Tako je i najbolje. Najgore je kad ispadne između, kad nit' smrdi nit' miriše", rekla je. Kad je o Frljiću riječ, to je morao biti zicer. Čovjek bi pomislio da je glumačka ekipa pri pripremanju predstave morala vrištati od smijeha kad je vidjela što im je ovaj sve pripremio. "Pa i je. Vrištali smo od smijeha", nije joj silazio osmijeh s lica.
"Pola njih je već radilo s Frljićem, a meni je to bio prvi projekt s njim. Kad sam čula da radimo 'Šest likova traži autora', nije mi palo na pamet da će to imati veze s politikom", ostavila nas je otvorenih usta. "Ha, ha, ha! A da, eto, znam da sam ispala naivna, ha, ha, ha! On je toliko nabrijan, zna što hoće, ima konkretne upute, kakav god materijal bio, osjeća što je tema, sadržaj", pričala je o Frljiću u superlativima.
Rekla je da ona, inače, ne prati politiku, a s druge strane da joj je "grah tako pao" da je vrlo često dopadaju političke uloge. Radi u takvom kazalištu, satiričkom, u kojemu to naprosto po definiciji mora biti česta tema u predstavama. Na premijeri na kraju nije bila, jer bilo bi to za svježu trudnicu doista previše, nego na pretpremijeri, tako da je u puno mirnijim uvjetima gledala kako su ispale njezine nesuđene uloge.
"Glavna uloga mi je bila uloga Prvakinje, a kako smo imali metateatar, predstavu u predstavi, odnosno tu Bujančevu svadbu, ja sam bila Željka Markić. I onda me je zamijenila moja kolegica Tihana Lazović. Da, ona je ponijela svinjsku glavu. Žao mi je, ali što da radim. Razumjeli su to i Frljić i kolege. Tihana je rekla da ću ja nastaviti igrati ako predstava još bude trajala kad se vratim. Imala je ona još jednu politički žestoku predstavu, 'Narodni heroj Ljiljan Vidić'.
S guštom sam igrala u Ljiljanu, tamo sam imala šest uloga: Milkica, četnik, krugovalnik, Laura, najavnik i događajnik. Bila sam konstantno na sceni. Mislim, 'aj ti napravi šest uloga da budu sve različite. To što sam igrala muškarca, nije mi bio problem. To sam igrala još na Akademiji kod mojeg dragog profesora Željka Vukmirice, kad smo radili 'Scapinove spletke'. Ja sam bila Scapin. Zapravo bih igrala muškarca kad god. U 'Ljiljanu' su mi lijepili brkove po licu u dijelovima kad sam bila četnikuša", pričala je.
Nakratko smo se zafrkavali pitanjima poput što je muškarac bez brkova i na koji način se u odgovor može ubaciti žena s brkovima. Primijetili smo da se sa šesterostrukom ulogom u jednoj predstavi, valjda, obaraju svjetski rekordi u brzini presvlačenja, čupanju brkova, namještanju frizure...
"Da, to iza je baš kaos, ali zato i volim igrati 'Ljiljana'. Prvo misliš da nećeš stići, a onda te dolje čekaju sve one tete, ide šminkanje, zapravo te cijelo vrijeme goni taj adrenalin tako da na kraju ispadne još i bolje nego što si se mogao nadati. Ovisnik o adrenalinu? Da, jesam... Što? Počinje li padati kiša?", pitala je odjednom.
Na brzinu smo se evakuirali u zaklon i nastavili razgovor. Za "Šest likova" je rekla da joj je najsmješniji predstave dio bio onaj u kojem je Željka Markić pjevala turbofolkericu, Cecu ili Lepu Brenu, nije se mogla odlučiti koja bi bila. Svakako joj je bilo urnebesno smiješno.
"A kak' ne bi bilo smiješno? I sve to još sa svinjskom glavom. Ja nisam dogurala s probama dotle kad su na red već došle svinjske glave, gdje se još unutra fino uznojiš, baš onako svinjski. Umirali smo od smijeha, da... Eh... A i Željka Markić, eh, hm... O njoj znam dovoljno, hm... Točka. He, he, he", i opet se smijala.
Nastavak na sljedećoj stranici...
