Zato što zbirka kolekcionara Frane Mikelića broji više od 1000 razglednica, pred autorima izložbe o parobrodima Austrijskog Lloyda stajao je ozbiljan izazov; valjalo je probrati njih stotinjak kojima će ispričati priču o najvećem parobrodarskom društvu koje je djelovalo na Jadranu. Izložba otvorena u Hrvatskom pomorskom muzeju Split postavljena je uoči 190. jubileja osnivanja takozvane II. sekcije unutar Lloyda, odnosno parobrodarstva. Lloyd je kao društvo osnovano tri godine ranije u Trstu, i to kao poduzeće koje je osiguravateljima i brodarima pružalo informacije o pomorskoj trgovini i tržištu u Europi i Aziji. Autori izložbe su ravnatelj HPMS-a Ljubomir Radić, kustosica Branka Teklić te umirovljena kustosica Gordana Tudor koja je tijekom karijere najveću sklonost pokazivala upravo za ovu temu, zbog čega se rado uključila u osmišljavanje izložbe.
Pripreme su trajale više od pet mjeseci, a izložba posjetiteljima donosi priču od prvog parobroda naručenog iz Engleske nazvanog “Arciduca Lodovico”, kojemu je prvo putovanje bilo u svibnju 1837. godine na liniji Trst – Carigrad. Prevozio je tek s 53 putnika. Priča o Lloydu dalje prati i prve parobrodske linije uz obalu Dalmacije koje povezuju Trst, Dubrovnik i Kotor s pristajanjima u Malom Lošinju, Zadru, Šibeniku, Splitu, Hvaru i Korčuli te od 1843. u Rijeci. Godinu kasnije kompanija organizira i turističke izletničke ture, a otvaranjem Sueskoga kanala 1869. godine, uvode i linije za Daleki istok. Posjetitelji, između ostalog, mogu dobiti i uvid u krizne godine te tvrtke, poštansku službu koju su obavljali, ulogu brodova u ratovima te hrvatskim pomorcima koji su radili za njih, a koji su bili jako cijenjeni. Izložbom je tako obuhvaćena povijest kompanije do 1918. godine, od skromnih početaka u kojima se nije pridavala velika pozornost komforu putnika, posebno kada se govori o kabinama, do kasnijih, luksuznijih brodova koje bi mogli opisati kao preteču današnjih kruzera.
- Izložbom smo željeli obuhvatiti sve tematike, od ratnih godina do hodočasničkih putovanja, željeli smo pokazati sva naša dalmatinska mjesta i generalno mjesta na Jadranu, Lloydovo brodogradilište... Najatraktivnije su nam bile one na kojima su prikazani i ljudi, težaci koji su dolazili pred parobrode nešto prodavati, djeca koja se igraju... U ranijim godinama to su zapravo bile dopisnice na kojima je s jedne strane slika, a s druge strane prostor za adresu pa su ljudi zapravo pisali po slikama. Kasnije su one postale ono što danas znamo kao razglednice, slika s jedne strane, a prostor za adresu te onaj za poruku s druge strane. Nekima je i to bilo malo prostora pa su pisali s obje strane. Tako imamo jednu zanimljivu razglednicu na kojoj pošiljatelj iznimno sitnim slovima detaljno opisuje potonuće Lloydovog broda ‘Galatea’, koji je svoj vijek okončao na vezu u Šibeniku 14. travnja 1908. godine. Nije mu bilo dovoljno mjesta na poleđini pa je pisao i s prednje strane, a nacrtao je i skicu potonuća – kaže nam ravnatelj i koautor izložbe Ljubomir Radić.
Parobrod Galatea, kako su izvještavali tadašnji mediji, potonuo je zbog preteškog tereta, točnije novog križa za zvonik splitske katedrale Sv. Dujma koji je prevozio. Izložba donosi i priču o potonuću još jednog Lloydovog parobroda, “Barona Gautcha” koji je u svoje vrijeme bio najveći, najbrži i najsuvremeniji putnički brod u floti trgovačke mornarice. Izgrađen u britanskom brodogradilištu 1908. godine, održavao je liniju od Trsta do Kotora, a na svoju posljednju plovidbu krenuo je sredinom kolovoza 1914. godine. Na njemu su bile obitelji časnika i državnih službenika koje su se vraćale kućama. Iako službene brojke kažu da je na brodu stradalo 170 putnika, u taj broj nisu ulazila djeca ni vojni obveznici koji su putovali bez karte, njih stotinjak, pa je pretpostavka da je na brodu bilo oko 300 putnika, daleko više od predviđenog broja. Na moru pokraj istarske obale nedaleko od Brijuna brod je ušao u minsko polje vlastite države, Austro-Ugarske. Nakon što je odjeknula eksplozija, brod je potonuo u samo nekoliko minuta.
No to nije najveća tragedija jednog Lloydovog parobroda na Jadranu. Na parobrodu “Euterpe” poginulo je više od 600 ljudi, a njih otprilike 450 spašeno je. Naime, “Euterpe” je ratna mornarica unajmila 1918. godine, pred sam kraj I. Svjetskog rata. Pod zapovjedništvom kapetana Ilije Niketića sredinom kolovoza plovio je prema južnoj bojišnici. Nedaleko od Novalje torpedom ga je pogodila talijanska podmornica. Dio ljudi je spašen, a ostali su se utopili. Brod je potonuo na 79 metara dubine. Među Lloydovim brodovima bio je i onaj nazvan “Metcovich”, a riječ je o parobrodu koji je u Trstu služio kao pozornica s koje se promatrao ispraćaj nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove supruge, ubijenih u atentatu u Sarajevu 1914. godine. Zanimljivo je da su i fotografije snimljene na ispraćaju postale razglednice.
- Danas je nezamislivo da nekome šaljete razglednicu koju ‘krasi’ fotografija ispraćaja, no to su naprosto bila druga vremena. Osim fotografija brodova na pučini ili u lukama, za razglednice su se često angažirali i slikari. Bila su to prava umjetnička djela koja su se potom reproducirala, odnosno tiskala kao razglednice. Ono što je nama bilo zanimljivo i što smo htjeli pokazati na izložbi su i same poruke ispisane na razglednicama. Tako, među ostalima, u kolekciji imamo i dopis tadašnjeg kolekcionara markica koji piše: “Bio sam ti pisao za biljege za zbirku, da si zaboravio... Gledaj mi neke lijepe poslati”. Tu je i razglednica gospođe Marice koja nabraja gdje sve putuje i plovi i sasvim je očito da je gospođa uživala na putovanju. Od Mostara, Sarajeva, pa preko Dubrovnika u Split, Zadar do, kako piše, veličanstvenog Paga... Na parobrodima je postojao i poštanski ured, a kompanija je imala i koncesiju za prijevoz pošte. Razglednica je u to vrijeme putovala tri do četiri dana, ako usporedimo današnjim poštanskim uslugama, možemo reći da su bili jako dobri. Toliko materijala ima u Mikulićevoj zbirci i zaista je bila velika muka izabrati one najatraktivnije, one koje će najbolje ispričati priču da bude dinamično i zanimljivo. Najmanje smo išli na to da budu klasični portreti brodova jer ipak ljudi više vole životne scene. Riječ je o zaista divnoj kolekciji koja, kad bismo samo računali po prosječnoj cijeni jedne razglednice, vrijedi barem 40.000 eura – kaže nam Radić.
A iako prema mišljenju stanovnika tadašnja država nije dovoljno ulagala u obalnu infrastrukturu, ta ista država bez nečega nije mogla, a to su hrvatski pomorci.
Iako su radili za Lloyd od samih početaka, točni podaci o pomorcima poznati su tek od 1852. godine kada su objavljeni u godišnjem izvješću kompanije. Prema podacima objavljenim 18 godina kasnije, čak 80 posto kapetana i poručnika bilo je iz naših krajeva, i to 35 posto iz Istre i Hrvatskog primorja, a iz Boke kotorske 33,5 posto. Slične brojke ponavljaju se i deset godina poslije, iako nešto manje. Razlog opadanju bilo je osnivanje vlastitih parobrodarskih kompanija. Austrijski Lloyd tako je tijekom desetljeća oblikovao ne samo navike putnika već i živote onih koji su na parobrodima radili, onih koji su ih na obali čekali pa ih onih koji Lloyd nisu odobravali. Sve to otkriva upravo ova izložba ispričana preko kolekcije razglednica Frane Mikelića koja za posjetitelje ostaje otvorena do 13. rujna.
