Časopis "Tanz" ("Ples") 2000. godine proglasio ga je plesačem godine, a onda su se i stariji kolege umjetnici, njih 10, jer takve su propozicije, za njega založili, predložili su ga za austrijsko državljanstvo i on ga je 2001. i dobio, "za posebne zasluge za kulturu Republike Austrije". Bilo mu je tek 25.
"Život u Beču? Najbolja kvaliteta življenja, da, ali tek kad si u penziji", smijao se.
Upoznao je tamo i Jörga Haidera
"Iz Hrvatske ste? Ja tamo imam Hypo banku, pričao mi je i par godina poslije toga čujem kaj se desilo. Rekoh, i ne čudi da je tako ispalo kad je tako lijepo pričao o Hrvatskoj", briljantan otrovni smisao za humor ima nacionalni prvak HNK. Najviše je, kaže, na galama plesao "Pas de Deux" od Čajkovskog. Nastupao je s etualom Pariške opere, uopće diljem Europe. Što se tiče Beča, Zaklada Nurejev odabrala ga je za "Labuđe jezero", pa za "Raymondu", puno je radio s Johnom Neumeierom, danas intendantom baleta Hamburške opere. S Jiříjem Kyliánom radio je "Petite mort": "On je stvarno divan čovjek, nevjerojatan. I kao osoba i kao koreograf i kao umjetnik. Poželiš da su svi takvi."
Nakon 10 godina u Austriji jednog je dana naprosto odjurio na audiciju za Portugalski nacionalni balet u Lisabonu. Grad na moru, toplo vrijeme, OK, riješeno, ide on...
"Imao sam stan točno na kraju tramvajske linije 28", tu smo mu već opako zavidjeli.
To je ona čuvena linija "Praça Martim Moniz-Graça-Estrela-Campo de Ourique", stara skoro 90 godina koju ste bar nekoliko puta gledali u dokumentarcima kako se kilometrima provlači uličicama povijesne jezgre Lisabona. Svjetska atrakcija.
"Njime bih se vozio do kompanije u centru grada. Osjećao sam tako dobru vibru, ljudi su bili simpa... Uvijek bih si mislio: 'Vaaauuu!', dok bih gledao te beskrajne stare zgrade", opisivao je Lisabon.
"Jedino je bilo nezgodno kad moraš raditi, a vani je lijepo vrijeme. A tamo je uvijek lijepo vrijeme."
Blistao je od sreće dok je pričao o Lisabonu, kao da ga, evo baš sad, obasjavaju zrake sunca s obala središnjeg Atlantika, gdje je proveo osam godina. Plaća mu je bila nešto niža u Beču, ali mu je zbog cijena standard bio još i bitno viši. Još jednom je prošao Europu, SAD, Rusiju, 2006. godine su nastupili pred kraljevskom tajlandskom obitelji. Bilo mu je predivno?
"Mislio sam da ću tamo ostati, kupiti stan. Ali nakon nekog vremena skužiš da vrijeme ne čeka. Nedostajala mi je obitelj u Zagrebu; majka i otac, brat i sestra, nećaci... Nikad nisam mislio da ću biti osoba koja je, ono, homesick", zastao je na tren.
Problem je bio u tome što je Lisabon malo izvan ruke, avionom izgubiš više od jednog dana da odeš bilo kamo. Profesionalno je bio zanimljiv, kaže, iako nemaju takvu tradiciju klasičnog baleta kao u Hrvatskoj, koja je iz doba Jugoslavije naslijedila pristup onom apsolutno najboljem, u Rusiji, a istodobno je imala i otvorena vrata na Zapad.
Portugal je, međutim, imao odličan moderni ples. Tako je Vasco Wellenkamp sa svojim "Baladama koje donosi vjetar" gostovao u HNK u Zagrebu dok je on još bio tu, kad mu je bilo tek 16, a baš on dočekao ga je i kao direktor u Lisabonu. U Portugalu je bio miran i sretan. Tu nam se upalila lampica, seže li možda još iz tog doba Petranovićevo poznanstvo s današnjim prvakom Baleta HNK u Zagrebu Guilhermeom Gameiroom Alvesom i njegovom suprugom Ivom Vitić Gameiro?
"Itekako! Kad sam ga upoznao, bio je još 'beba'. Guilhermo ima brata i mi smo u kompaniji bili najbolji prijatelji. Guilherme je izuzetno zreo, nevjerojatno drag i dobar čovjek. Ja sam njima, Ivi i njemu, bio kum na vjenčanju. Iva je došla par godina poslije mene kao mlada balerina. Ja sam mu predložio da ide u Zürich u školu", rekao je Petranović, beskrajno ponosan na ovo posljednje, jer to je u Guilhermovu životu bio pun pogodak.
"Kod njih doma slavio bih Božić i Novu godinu. Njihova mama me je prihvatila, ona i danas dođe ovamo..."
Tu smo se pobojali da će prijeći onu kulersku granicu emocionalnog. Ne zove je valjda i on "mama"...
"Ne, ja je zovem Kristina", rekao je.
"Ali i oni je zovu Kristina, hahaha! Ona je super žena. Kad je nazoveš 'mama', pogleda te kao: 'Ma, koga ti zoveš mama!?'"
Ali zbog obitelji koja mu je nedostajala u Zagrebu, vratio se u svoj rodni grad na, tako je ispalo, redovita generacijska okupljanja u Baletu, ne kao posljedica "starosti", nego impresivnih karijera i iskustva tih ljudi. Petranović, kaže, i dalje uživa u životu, kao sad u "Opasnim vezama", prije nekog vremena u "Dervišu i smrti" u Splitu... cijeni svaki trenutak.
"Sve je dobro dok se život još kreće uzlaznom linijom."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
?šta