Hard Blood Shock ili Tijelo otpora Satana Panonskog

Već iz podnaslova “Autodestruktivni body art u hrvatskoj umjetnosti performansa i izvedbenoj praksi” može se naslutiti da ova knjiga neće zadovoljiti očekivanja dežurnih mitologa lika i djela Ivice Čuljka (Vinkovci, 1960. - 1992.), multimedijskog umjetnika u široj javnosti percipiranog primarno kao punk-muzičara. Studija izvedena iz doktorske disertacije, neopterećena dekonstrukcijom postojećeg mita o Satanu, radije dekonstruira dominantnu recepciju u prvi plan umjetnikova stvaralaštva stavljajući autodestruktivni body art, žanr performansa čiji je Čuljak ovdašnji de facto začetnik. Kao prva gesta autodestruktivnog body arta navedena je ona riječkog muzičara Predraga Kraljevića (Termiti) na koncertu 1978. u Mjesnoj zajednici Zamet. Čuljak, što je jedan od ključnih zaključaka knjige, autodestruktivni body art u svoj ukupni stvaralački napor upisuje kao strategijsku okosnicu. Iz korespondencije većinom nastale u Neuropsihijatrijskoj bolnici “Dr. Ivan Barbot” u Popovači razaznaje se njegova težnja da bude prepoznat kao umjetnik performansa. Punk kao medij omogućavao mu je publici transferirati umjetničku viziju koja, dijelom i zbog izostanka formalnog obrazovanja, teško da bi bila institucionalno verificirana. Pripadnost supkulturi punka, uzmemo li u obzir geografsko i kulturološko ishodište Čuljkova djelovanja, k tome upućuje na dvostruku egzistencijalnu rubnost koja je neminovno utjecala kako na njegov umjetnički iskaz, tako i na rađanje te progresiju mita o Satanu Panonskom, endemu iz kataloga (post)jugoslavenskih kontrakulturnih kretanja.