Ivana Brlić-Mažuranić – povodom 150. obljetnice rođenja

Pokojni hrvatski književnici u fokus javnosti obično dolaze u dva slučaja: prigodom okruglih obljetnica ili povodom nekih novih otkrića/skandala. Okrugle obljetnice su, nema sumnje, dobra prilika da se prigodno “provjetri” korpus zajedničkog znanja o kanonskim književnim figurama, no čini se da Ivana Brlić-Mažuranić s tim nema problema i da se za nju javnost zanima i izvan obljetničarskih i skandaloznih prigoda. Posljednjih godina raste i znanstveni, i stručni, i opći javni interes za njezin lik i djelo, što zbog uvijek jednako atraktivne figure samozatajne i profinjene naše književne “majke”, što zbog toga što njezina književnost rezonira s čitatelji(ca)ma tijekom cijelog života (od “Hlapića” u djetinjstvu do “Priča iz davnine” u zrelijoj čitateljskoj dobi), a što zbog njezine životne sudbine i svojevoljne smrti u 64. godini. Iz perspektive kulturne povijesti, pak, Ivana Brlić-Mažuranić je i kao autorica i kao građanska osoba vrlo prikladna figura društvene reprezentacije na prijelomu 19. i 20. stoljeća, i to posebno kao poznato lice procesa koji od devetnaestostoljetnoga krutog reguliranja ženske egzistencije na osobnom i društvenom planu vodi do novoga stoljeća, koje će postupno, polako i nevoljko redefinirati ženinu društvenu poziciju. Neki su važni događaji u njezinu životu baš prava ilustracija tog procesa: na primjer, pred kraj 19. stoljeća (1892.) njezini roditelji ugovaraju njezinu udaju, i to na njezin 18. rođendan, a četrdesetak godina poslije (1937.) izabrana je u JAZU kao prva žena u toj muškoj znanstveno-umjetničkoj instituciji. Njezina pak “mjesta” također ocrtavaju simboličnu topografiju našega fin de sièclea – od Ogulina, u kojem je rođena neposredno nakon što je demilitarizirana Vojna krajina, čiji je dio taj gradić bio puna tri i pol stoljeća, preko rastućeg, optimističnog Zagreba, u kojem je provela djevojaštvo u posljednjim desetljećima 19. stoljeća i usvojila životne obrasce i rituale tad još mlađahne građanske klase, do Broda na Savi, pograničnoga grada koji je na prijelomu stoljeća još zadržao usporen, šarmantan životni stil proteklih vremena, u kojem je živjela od udaje do sredine 1930-ih i u kojem je napisala sva svoja književna djela.