Izložba 'Preobrazbe' - divlja estetika stakla Antona Vrlića

Kad govorimo o umjetničkoj putanji akademskog slikara Antona Vrlića (1957.), nemoguće je zaobići ime Raoula Goldonija, njegova mentora, profesora i uzora. Goldoni je među ostalim poznat i po tome što je s 12.000 ploča ostaklio pročelje zagrebačke Galerije Gradec, centra suvremene umjetnosti na Gornjem gradu, koji je otvoren za potrebe Univerzijade, a koji je zatvoren više od dvadeset godina. S vremenom je zgrada počela propadati, a staklene ploče koje je Goldoni dizajnirao i izradio u Italiji, posljednjih godina postale su prijetnja prolaznicima i mnogobrojnim turistima na Gornjem gradu. Upravo su te staklene ploče polazišna točka Vrlićeva novog rada “Preobrazbe”. Staklo koje je izgubilo svoju prvotnu namjenu, koje se zaboravilo i počelo propadati, oživjelo je u posve novom obliku. No kao i Goldoni, koji je bio majstor u mediju stakla, i Vrlić je posljednjih dvadeset godina stvaralaštva posvetio staklu, unatoč tome što se desetljećima sustavno bavi slikarstvom. Počelo je kad je dobio narudžbu da izradi vitraje za jednu crkvicu u blizini Sinja, no istraživački nerv gonio ga je dalje da vidi što u tome mediju može doseći u oblikovanju kroz volumen i prostorno određenje. U prostorijama Klovićevih dvora gdje traje Vrlićeva izložba nazvana “Preobrazbe”, gledatelji će naići na staklene skulpture amorfnih i izrazito sugestivnih formi koje će ih ponukati da staklo počnu promišljati izvan uobičajenih utilitarnih ili estetskih okvira. Vrlićevo staklo nije ono kojem bismo se divili u nečijem dnevnom boravku zbog ljepote, sklada ili boje. Ne bismo ga poželjeli odnijeti kući i staviti na vidno mjesto. Neće nas podsjetiti na vazu, prozor ili čašu nego na stijenje, stalaktite i kocke leda.