Poeziju da bi se čitalo treba imati dara. A taj dar možda je u vezi s nečim što nam je oduzeto s polaskom u školu: sa sposobnošću da se čudimo zvuku, ritmu i melodiji svake riječi materinjeg jezika, i da u hinjenom ili stvarnom neznanju značenja izmišljamo i izmaštavamo iz zvuka, ritma i melodije riječi. Onoga dana kad si prvi put dobio po ušima i po jeziku, jer si neku riječ drukčije čuo, ili si iz onoga što čuješ zamislio značenje koje se razlikuje od značenja koje se uči u školi, tog dana uskraćen si za jedan važan dar. Osim tog dara, poeziju da bi se čitalo, trebalo bi ostati imun na dugi niz predrasuda o tome što poezija ustvari jest. Jer, uistinu govoreći, poezija koju bismo čitali, e da imamo tog dara, zapravo je poezija koja nije poezija.
569
prikaza
Jergović: Ali ako svi budu pisali poeziju, što će onda raditi pjesnici?
1/3
U hrvatskoj književnosti, a možda je tako i u svim drugim književnostima, od vremena kad je slobodni stih dobio pravo građanstva, ili još od nekih ranijih vremena, pjesnička hijerarhija stvar je društvenog dogovora
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
