Kad se more u noći krvavog Mjeseca pretvara u čudovište

Ove je godine od 25. do 28. kolovoza održano 22. izdanje Mediteran Film Festivala (MFF), smotre dokumentarnog filma koja se održava u Širokom Brijegu. Ovaj festival je jedinstven po svojoj ljetnoj filmskoj školi, MFF School, o čemu sam i prije pisao, ali vrijedi ponoviti jer se radi o nečemu što bismo mogli okarakterizirati zaboravljenim pojmom “javno dobro”, ili, da budem malo patetičan, jedinim ispravnim ulaganjem u budućnost, jer tu nije riječ samo o filmu. Škola je neprofitnog karaktera, a prvi je put organizirana prije desetak godina i otada je sastavni dio festivala. Pa i ovog, najnovijeg izdanja, bez obzira na enormno smanjena financijska sredstva, s čime se danas nosi veći dio branše. Radionica je rezultat suradnje američke filmske organizacije “Outside The Lens” i MFF-a. U njoj sudjeluju srednjoškolci iz Širokog Brijega i Kalifornije (San Diega). Sam festival traje četiri, a radionica desetak dana. Odvija se na engleskom jeziku, a svi predavači su američki filmaši. Po tvrdnji organizatora festivala, više od polovice budžeta MFF-a otpada na MFF School. Svake godine polaznici radionice snime po jedan kratki film koji otvara festival naredne godine. Pritom  sudjeluju u svim segmentima filma: od pisanja scenarija, režije, glume, zvuka, montaže, postprodukcije...  Prošlogodišnje, 21. izdanje festivala, realizirano je putem online platforme, nakon perioda neizvjesnosti hoće li uopće biti održano, nakon što su i neki veliki filmski festivali, poput onog u Cannesu, otkazali svoja “pandemijska” izdanja. Ove se godine, nasreću, festival donekle vratio u uobičajenu formu, bez obzira na pogubne posljedice koje je pandemija ostavila u filmskoj industriji, nešto što će se osjećati još godinama, pa i onda kada pandemija bude stara priča. Ako se to ikad i dogodi?