Ipak, nakon desetljeća provedenog u Beču došlo je vrijeme za promjenu. Beč je, kaže, htio napustiti i ranije, no svaki bi ga put nešto spriječilo u tom naumu, dogodilo bi se nešto lijepo poput važnih, gore navedenih događaja, i odlučio bi ostati. Još koji tjedan, mjesec ili godinu. Naposljetku su presudili problemi financijske prirode.
"Zbog stanja u kući, plan je bio prvacima ponuditi ugovore o djelu, postaviti ih u status gostiju, a meni to nije odgovaralo. To su i napravili, no pokazalo se kako to nije bila dobra odluka. Imao sam sreću što sam, nakon deset godina, u Lisabonu pronašao kompaniju koja je obogatila moju karijeru i grad koji je postao moj dom", prisjeća se Tomislav bez imalo gorčine. Kako bi je i bilo kad je u Lisabonu, gdje je stekao status prvaka Portugalskog nacionalnog baleta, pozornicu dijelio s jednom pravom pravcatom princezom - potomkinjom portugalske obitelji Tavora.
Do trenutka u kojem je ona postala njegova Julija, Tomislav Petranović već se tri puta našao u nekoj od uloga u slavnom baletu. Jedanput i u glavnoj. U bečkoj je Operi plesao prvo najmlađeg Benvoglia, a potom najstarijeg Mercutzija. Znanje i iskustvo stečeno svakom od tih uloga pomoglo mu je u postavljanju idućih, među kojima je posljednja ona Mercutzija na pozornici hrvatskog nacionalnog teatra. Kako se, nakon 18 godina provedenih u inozemstvu, odlučio Zagreb učiniti svojim domom?
"Nakon što sam profesionalno postigao i više nego što sam sanjao, motiv za odvajanje od obitelji više nije bio tako velik. Nakon što nas je napustio moj otac, shvatio sam da vrijeme ne čeka nikoga i da se ne može stvari ostaviti ‘za kasnije’. Zagreb je nevjerojatan grad u kojemu se jako lijepo živi i pun je osoba koje ja volim i koje, nadam se, vole mene", skromno govori ovaj vrhunski umjetnik čija samozatajnost dolazi do izražaja i kad treba izdvojiti najveći uspjeh u karijeri.
Ne bi, tvrdi, bilo pošteno izdvojiti samo jedan kad ga je baš svaki od njih u određenom trenutku silno veselio i oblikovao i kao osobu i kao plesača. Priznaje, ipak, kako čak i deset godina, koliko je proveo u bečkoj Operi, za neke plesače označava cijelu karijeru, dok on svoje bečko desetljeće svrstava samo u jedno od mnogobrojnih dragocjenih iskustava.
Nakon više od tri desetljeća na pozornici, kad podvuče crtu, ne pronalazi klasičnu baletnu ulogu koju nije otplesao, ponekad i u više inačica, plesao je na najvećim svjetskim pozornicama, otvarao balove, sudjelovao na gala večerima, partnerirao nekima od najvećih balerina našeg vremena i radio s najcjenjenijim koreografima. Od kojih se najradije prisjeća rada s Johnom Neuemeirom, kreatorom i intendantom hamburškog baleta. Od njega je naučio važnost povezanosti koraka, emocija i misli.
"Kod njega je svaki pokret imao smisao i poruku", prisjeća se Tomislav. Dodaje i kako nema uloge koju bi u svojoj bogatoj karijeri izdvojio kao najdražu zbog nje same. Najdraže su mu, kaže, one koje svojom upornošću uspije savladati i prenijeti publici. U tome pronalazi i nešto terapeutsko. No dogodilo mu se i da nije uspio posve ući u ulogu. Bilo je to u predstavi "Kako vam drago", na kojoj je radio sa slavnim koreografom Neuemeierom.
"Povjerio mi je ulogu Sylviusa, mladog momka ludo zaljubljenog u djevojku Phoebe. Nisam se često našao u situaciji u kojoj nisam znao kako početi. Sylviusov je mladić zaslijepljen ljubavlju prema djevojci koja ga ne želi. On je uporno slijedi i udvara joj se, dok ga ona uporno odbija do te mjere da on i sam, barem meni, ispada smiješan. Kako je to miljama udaljeno od moga karaktera, zamolio sam Johna za pomoć. On mi je samo rekao: ‘Ti si, Tomislave , idealan za tu ulogu i zato sam te odabrao. Nemoj glumiti ljubav, budi ljubav’."
Naposljetku, nemoguće se, nakon proslave ovako velike karijere, ne osvrnuti na planove za budućnost. Budući da su baletne, kao uostalom i sve umjetničke, pa i sve ostale mirovine, danas vrlo nesiguran pojam, Tomislav se, uz nastavak baletne karijere, odlučio i za nastavak formalnog obrazovanja. Tako na Visokoj poslovnoj školi za međunarodne odnose i diplomaciju upravo polaže ispite s druge godine. Možemo li se nadati da će svoje talente i stečena znanja jednom primjenjivati i u kulturnoj diplomaciji?
"Uživam u novim krajolicima i veselim se smjeru u kojem će me novo putovanje odvesti. Studiranje je samo još jedan oblik rada na sebi, dugo sam to htio. Kulturna diplomacija logičan je nastavak mog životnog puta i način da podijelim svoja iskustva i vještine u službi svoje domovine."
To, naravno, ne znači da ga više nećemo gledati na sceni. Plesat će, kaže, sve dok reakcije publike na njegov rad budu jednake sadašnjima. Ako je suditi samo po tome, karijera Tomislava Petranovića trajat će još dugo. Nastavit će se već iduće sezone ulogama u "Orašaru", "Labuđem jezeru" i "Elizabeti Austrijskoj - Sissi", a publiku očekuju i tri premijerne izvedbe; "Opasne veze" Giorgija Madie, "Metropolis" braće Bubeniček i večer slavnog albanskoga koreografa Angelina Peljocaja.