Karel Čapek u gostima kod Diokelcijana, Napoleona...

Po njemu su nazvali asteroid, napisao je knjigu o vrtlarenju i sedam puta bio nominiran za Nobela. Iza ovih zgođušnih trivija otkrit ćemo štošta bezvremenski vrijedno - bogatu književnu i publicističku ostavštinu, kao i beskompromisno antifašističko djelovanje. U imaginarij Karela Čapeka, najznačajnijeg češkog međuratnog autora, davnih su nas dana uveli gospodin Kolbaba, Marženka i František, a mnogi se s nježnošću sjećaju i Dašenke, animiranog šteneta, čije su dogodovštine snimane prema njegovoj ideji. Nakon Čapekove “Poštarske bajke”, koja je već desetljećima u lektiri naših školaraca, ali i drugih njegovih dječjih pripovijesti, čini mi se da je malo tko od ovdašnjih mlađih generacija dolazio u intenzivniji doticaj s Čapekovim prozama za odrasle, iako su ih kontinuirano prevodili Predrag Jirsak, Ludwig Bauer, Ivan Esih, a sad je tu i Matija Ivačić. Izdavačka kuća Disput u prijevodu Dubravke Dorotić Sesar 2019. objavila je Čapekove “Razgovore s T. G. Masarykom”, osnivačem Prve Republike, s kojim je ovaj novinar, prozaist i dramatičar blisko prijateljevao, da bismo u veljači, također u prijevodu profesorice Sesar, dobili nešto puno neobičnije, “Knjigu apokrifa” (Kniha apokryfu). Karela Čapeka (1890. - 1938.), inače doktora filozofije, bohemisti smatraju jednim od rodonačelnika znanstvene fantastike, kao i klasikom kriminalističkog romana, jer u više je djela eksperimentirao s postulatima žanra (preporuka za “Pripovijetke iz lijevog i desnog džepa”), a fenomen krimića promišljao je i u svojim esejima. Slavnim su ga ipak učinile satire i humoreske (prema jednoj od njih, naslovljenoj “Iz života kukaca”, u splitskom HNK krajem svibnja postavljena je antiratna drama “Kukci... zaustavljena priča” s potpisom iznenada preminulog Saše Anočića), dok je izvan granica zemlje najpoznatiji po modernim bajkama koje je temeljio na narodnim predajama svoga kraja. Pisao je drame s elementima komedije dell’ arte, popularne kod publike bile su i njegove kozerije, feljtoni te putopisne proze, poput “Pisama iz Engleske”, prevedenih i kod nas. Upravo je Čapek, ali ne Karel, nego Josef, njegov stariji brat, slikar i pjesnik, s kojim je na počecima pisao u tandemu i koji je ilustrirao gotovo sve njegove proze, osmislio riječ robot, i to u utopijskom komadu “Rossumovi Univerzalni Roboti” (R. U. R.), koji govori o proizvodnji čovjekolikog stroja kakav čovjeku isprva pomaže, da bi se kasnije okrenuo protiv njega. No o kakvim se to apokrifima ovdje zapravo radi? Svakako o poprilično otkačenima.