Poskidao je u Prvom svjetskom ratu 62 neprijateljska aviona, bio je slavni letački zabavljač, otrov za srca obožavateljica, a od 1933. glavni pomagač Hermanna Göringa u izgradnji nacističkog Luftwaffea. Upravo ta suradnja s Göringom, jednim od glavnih nacističkih zločinaca, ta prodaja duše vragu, stajala je života Ernsta Udeta, koji je prije točno 75 godina počinio samoubojstvo. Imao je 19 godina kada je 1915. tada pozamašnih 2000 maraka i najluksuznijom opremom za kupaonicu uspio potplatiti koga je već trebao kako bi ga pustili da postane pilot u prvom svjetskom sukobu. Ranije ga nisu puštali iz vrlo prozaičnog razloga, proglasili su ga preniskim jer je bio visok samo 160 centimetara. Zapravo je uspio domoći se statusa borbenog pilota tek u ožujku 1916., što njegovom broju pobjeda u zraku dodatno daje na važnosti.
Tom prilikom se u zraku u jednom trenutku našao suočen s izborom ili da si dopusti naletjeti na 23 francuska aviona u jednom smjeru ili se ustremiti u drugom na dva protivnika. Naravno da je izabrao drugo i raspalio po njima. Jednoga je uspio i skinuti, za što je već tad nagrađen željeznim križom. U ratu je preživio stotine bitaka, nebrojeno puta je morao prisilno slijetati i išlo mu je tako dobro da su ga krajem 1917. premjestili u elitnu skupinu pilota kojom je zapovijedao osobno Manfred von Richthofen, u povijesti upamćen kao "Crveni baron". Tko zna, zapravo, bi li von Richthofen ikada i poginuo da tog dana Udet nije bio odsutan, odnosno nije letio skupa s Crvenim baronom. Krajem srpnja 1918. postao je jedan od prvih letača koji se spasio skakanjem s padobranom.
Padobran mu se, doduše, otvorio tek na visini od 76 metara, ali je preživio kako bi stigao tijekom sljedećeg mjeseca poskidati čak 20 aviona. Konačno je u rujnu dobio metak u bedro, te ga je potpisivanje kapitulacije dočekalo u bolnici. Imao je samo 22 godine i pred njim se otvorio svijet obilja, žena, pijanki, uopće svega zamislivog za najvećeg živućeg zračnog veterana-junaka svoje nacije. 1925. uspio je svojim angažmanima u kojima je izvodio vratolomije avionom, zaraditi čak 140.000 maraka, pravo pravcato bogatstvo. Pojavio se i u tri filma Leni Riefenstahl. 1933. zbog njegovih ga je letačkih sposobnosti angažirao Hollywood. Pitanje je koliko bi dugo tako živio da ga te godine Göring nije nagovorio da se učlani u NSDAP. Ispostavilo se da to nije bio nimalo lak zadatak, jer se Udetu živo fućkalo za politiku, a nešto posebno nije mirisao niti naciste.
Göring je, međutim, igrao na kartu da je i sam bio veteran njemačkog ratnog zrakoplovstva, a i obećao je da će mu zauzvrat kupiti dva sasvim nova američka dvokrilca Curtiss Hawk II, kojih je sve skupa ikada proizvedeno samo 70, i to po tada ludoj cijeni od 13.000 dolara za svaki. Udet je pristao, ali mu je zbog toga naglo počela padati popularnost. Nacisti su ga koristili u svojim propagandnim nastupima. Udet je, ostalo je zabilježeno, znao govoriti da "Hitler neće Njemačku odvesti u rat", da se "s Židovima ponekad doista postupa loše, ali to se i preuveličava" i slične stvari. Dvije godine poslije i Göring ga je 1935. pozvao u svoje ministarstvo. "Za ljubav letaštva ponekad se mora sklopiti pakt i s vragom. Samo se ne smije dopustiti da ga on i poždere", tim ga je riječima Göring nagovarao, a Udet je pao na mješavinu ulagivanja, još skupih darova, uljepšavanja stvarnosti i osobnog šarma.
Göring ga je imenovao glavnim inspektorom "štuka" i četiri godine poslije isposlovao mu da mu se dodijeli isključivo za njega novoskovani naslov "Generalluftzeugmeister". Razlog za to je bila sve primjetnija Udetova depresija, odnosno što god je to već bilo, nezadovoljstvo time što je posao kotačić u birokratskom aparatu Trećeg Reicha, te se odao piću. Ne jednom letio je s bocom konjaka u kabini. Nije da ga prijatelji nisu upozoravali da će mu se suradnja s nacistima obiti o glavu. Na početku bombardiranja Engleske ispostavilo se da "štuke" imaju niz tehničkih nedostataka zbog kojih nisu u stanju dobro ponirati kako bi precizno izbacivale bombe na svoje ciljeve. Ispostavilo se da je Göring mrtvo hladno svu krivnju za to svalio na njega.
Pa još kad je doznao da je Hitler čvrsto odlučio napasti SSSR... Stao je još više piti, stao se drogirati metamfetaminom "pervitinom". Konačno, u kolovozu 1941. odlučio je napustiti ministarstvo, da bi ga Göring tada stao "prijateljski" odgovarati od toga, govoreći mu "da ga on tada neće moći zaštititi od neprijatelja" koje će steći. U nekom trenutku Udet je, zapravo, pretrpio slom živaca. Pritom je svoju ulogu u tome imala i jedna od njegovih ljubavnih veza, ona s Marthom Dodd, kćeri američkog veleposlanika u Berlinu u 30-ima, čovjeka koji je izrazito bi na liniji da se SSSR pokuša zaštititi od nacističke invazije. U svojoj oproštajnoj poruci Udet je napisao: "Željezni, ti si odgovoran za moju smrt." Pritom je "Željezni" bio Göring.
Njegova djevojka Inge Bleyle pokušala ga je spasiti jer je vidjela što se sprema. Izvlačila ga je iz kuće u posjet prijateljima, da bi ga dan uoči samoubojstva uhvatila kako djeci prijatelja pjevuši morbidnu pjesmicu: "... sutra više nećete imati svog stričeka..." Kratko prije nego što će si pucati u glavu, razgovarali su na telefon. Rekao joj je da će sutra u to vrijeme biti udovica i pritom se rasplakao. Adolf Hitler mu je osobno organizirao sprovod sa svim počastima, Göring mu je na pogrebu plakao kao kišna godina, nacistima je tako dugo prodavao dušu da su mu ukrali čak i sprovod. I jedino što bi mu još možda značilo bilo je to da su ga sahranili na groblju odmah do Crvenog barona.
