Kultura
369 prikaza

Kazališta za djecu: Poučni spektakl ili ideološki shit

Nastavak sa stranice: 1

Stvarno, čemu služe predstave za djecu u hrvatskim institucionaliziranim kazalištima? Koga poučava i što ga može naučiti to često posve bezidejno trošenje novca poreznih obveznika zaodjenuto ruhom navodne jedinstvene kreativne energije pomno birane autorske ekipe?

Zagrebačko kazalište lutaka (ZKL) u teatarskim krugovima prati reputacija najlošijeg lutkarskog teatra u regiji, čiju je reviju predvidivih naslova proteklih godina razbila jedino predstava "Zagrebački vremeplovci", možda ne baš skroz razrađen, ali nikako lišen čarolije autorski projekt Ane Tonković Dolenčić. Tako da vam, ako vaše dijete voli lutke, preostaje da skoknete do Ljubljane - tamo ćete vidjeti kako izgleda prava lutkarska umjetnost. Sat i pol od Zagreba, tisućama svjetlosnih godina daleko.

Borut Šeparović Mračno doba Kultura "Imamo 'Mladež bez boga' na Crkvenom tržištu"

Dobro, nije sve tako crno. Premda većina kazališta igra na sigurno temeljeći svoj repertoar na kombinaciji obrade stranih i domaćih klasika i "suvremenih" komada, rezultat su ponekad - vrlo kvalitetne predstave. Oprezan pristup posrećio se zagrebačkom kazalištu Žar ptici, čiji je "Gulliver" (Saša Božić i Ksenija Zec) neupitno izvanredno atraktivna predstava koja je odabrala na djeci doista pristupačan način progovoriti o važnoj temi razumijevanja drugih i drugačijih.

"Zvižduk s Bukovca" (Mario Kovač) doista je dostojan hommage Zvonimiru Milčecu, a "Kako je tata osvojio mamu" (Slađana Kilibarda) razigrana, emotivna i vrlo duhovita predstava o tome što rastava roditelja može predstavljati za dijete.

Hvalevrijedne pokušaje "otvaranja" kazališta za djecu do pet godina ostvarila je Mala scena s "Pričama o...", zabavnim kratkim prezentacijama različitih fenomena iz prirode, poput vode, oblaka, zvuka, svjetlosti i slično, mada je upitno koliko tako mala djeca, koja uče isključivo iskustveno - dakle, moraju opipati, omirisati, možda i zagristi - stvarno "osjećaju ljepotu slika i riječi kojima im pripovijedamo o svijetu oko njih te na taj način usvajaju estetske vrijednosti za cijeli život", kako su svoj cilj lijepo opisali kreatori tog serijala.

Junaci Pavlove ulice - ZKM | Author: ZKM ZKM

I opet, kao zagrebačko kazalište najspremnije i najopremljenije za istinski kreativnu umjetničku proizvodnju pokazuje se Zagrebačko kazalište mladih (ZKM), čija je "Alisa u Zemlji čudesa" (Renata Carola Gatica) čarobno nekonvencionalna, angažirana i inspirativna predstava puna izvrsnih glumačkih interpretacija i sigurno jedan od vrhunaca recentne domaće teatarske produkcije, i to ne samo one namijenjene mladima.

Čak i kad postavlja klasike, ZKM podiže ljestvicu: "Sherlock Holmes" Ane Tonković Dolenčić i Krešimira Dolenčića šarmantno je osmišljena detektivska zagonetka u čijem su središtu glumačka vještina i lucidna redateljska rješenja, "Petar Pan" Roberta Waltla šarena i vesela bajka za modernu djecu puna humora i topline, a "Junaci Pavlove ulice" (Lea Anastazija Fleger) još jedan poligon glumačke izvrsnosti i dinamične kazališne igre.

Unatoč svemu rečenome i unatoč neupitnoj kvaliteti navedenih komada, ipak ostaje činjenica da se, čak i u vizualno i glumački atraktivnim predstavama, fino ušuškana u sigurnoj luci proračunskih dotacija, domaća kazališta pažljivo čuvaju da ne poderu jedra opasnim eksperimentima s iskoračivanjem iz okoštalih kanona nepodnošljivo predvidivih pravovjernih tema.

Lana Barić Ali nema predaje Kultura "Ustaštvo u RH? Već smo otišli u tri krasne..."

Držeći se mahom docirajućeg spektakla i ideološkog konformizma, ni slučajno im se ne može dogoditi da progovore o stvarno aktualnim temama, kao što su homoseksualnost i istospolni parovi, prava žena, nasilje u obitelji, izbjeglice i slično - redom temama kojima su današnja djeca neprekidno izložena ne samo putem različitih dostupnih medija, nego i unutar samoga društva, u kojemu je čak i u Hrvatskoj danas ipak postalo normalno vidjeti istospolni par kako nedužno zagrljen šeće gradom.

Pitanje koga naše kazalište odgaja i za kakvu budućnost zapravo je posve pogrešno postavljeno jer ta budućnost je već tu - u djeci današnjice koja odrastaju na američkim serijama, "Harryju Potteru", "Gospodaru prstenova" i "Igrama gladi". Kad jednoga dana ta djeca svoju djecu dovedu u kazalište na nekakvu docirajuću predstavu punu očekivanih replika iz vremena kad su se priče još prenosile usmenom predajom, pitanje je hoće li se u takvo kazalište ikad ponovno vratiti.

  • Stranica 2/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.