Ključni kriterij hrvatskog filma je 'netalasanje'

Svi kojima je stalo do hrvatskog filma sjećaju se, vjerujem, perioda kratkotrajne vlade tragikomičnog Tihomira Oreškovića, kad je vođena nesmiljena haranga protiv Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), koja je prvenstveno bila usmjerena na Hrvoja Hribara, tadašnjeg ravnatelja HAVC-a, koji je, uz Alberta Kapovića, podigao ovu instituciju na razinu svojevrsnoga kulturnjačkog čuda u koje se sa zavišću i divljenjem gledalo u cijeloj regiji. I ne samo u filmskom: često se iz književnih krugova mogla čuti konstatacija kako bi bilo dobro napraviti instituciju koja bi se po uzoru na HAVC bavila plasmanom hrvatske književnosti u svijetu. Sramotna, ideološka haranga protiv Hribara vođena je i putem javne televizije, gdje su o hrvatskom filmu, kao samonametnuti "eksperti", govorili ljudi koji prije nisu imali nikakvih doticaja s filmom i čija je jedina strategija bila, da parafraziram naslov jednog filma Sama Peckinpaha, "Donesite mi glavu Hrvoja Hribara". Hribar će ostati upamćen kao čovjek koji je dao nevjerojatan zamah hrvatskoj kinematografiji, višestruko povećavši budžet HAVC-a, stvorivši stabilnu platformu koja je omogućila svojevrsni kontinuitet u broju filmova koji su se na godišnjem nivou financirali. Nažalost, Hribar je nakon silnih napada odstupio, a na njegovo mjesto je, kao prijelazno rješenje, postavljen Daniel Rafaelić, kojeg je dvije godine kasnije, 2019., zamijenio Chris Marcich, Amerikanac hrvatskog podrijetla. To je, iz današnje perspektive, bio početak kraja zlatnog doba HAVC-a, s tim da možda, kao olakotnu okolnost, možemo uzeti u obzir to što je filmska industrija u vrijeme prvog Marcicheva mandata praktički bila zaustavljena zbog pandemije. Prije nekoliko mjeseci upravni odbor HAVC-a jednoglasno je imenovao Marcicha na novi mandat od četiri godine. "Iznimno sam zahvalan što mi je upravni odbor ponovno ukazao povjerenje da nastavim svoju ulogu ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra te da i dalje, uz svesrdnu podršku i pomoć ekipe iz HAVC-a, radim na učinkovitoj provedbi Nacionalnog programa", izjavio je tim povodom Chris Marcich. Danas se situacija u odnosu na vrijeme Hrvoja Hribara iz temelja izmijenila: svjedočili smo, primjerice, strelovitom usponu srpske kinematografije, koja je danas nekoliko kopalja iznad hrvatske, pa iz te perspektive treba postaviti pitanje na što se zapravo konkretno odnosi Marcichev "Nacionalni program".