Neke domaće filmove pogleda onoliko gledatelja kolika je prije pet, šest godina bila naklada prvog izdanja nekog tiražno prosječnog hrvatskog pisca
Svašta je u zemlji Hrvatskoj moguće, ali još se nije desilo da u kvartovskom kafiću poslužuje vilončelist, dok za šankom harfistica pere čaše i ubacuje led u pelinkovac. Nije, osim u seriji, kupaonicu na pola dana okupirao sredovječni glumac pokušavajući očistiti kamenac iz bojlera niti je netko na benzinskoj crpki imao bliski susret s filmskim redateljem koji japanskom brzinom mijenja akumulatore. Lakše je u Lici naći naftu nego balerinu da svakog radnog dana, od podne do 16 sati, pričuva dvogodišnje dijete zaposlenih roditelja ili akademskog slikara da oboji zidove kuhinje, osim ako u toj kuhinji svaki dan ne sprema kavu i sebi.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
