Nevjerojatno je da je prošle godine podignut najveći spomenik u SAD-u, zapravo najveći na Zemljinoj zapadnoj hemisferi, i to još Kristoforu Kolumbu, a da je vijest praktično pala u bunar. Osim ako nije riječ o nečem čime se nitko ne može ponositi. U odnosu na 110 metara visoki brončani kip Kolumba, 46 metara visoki "Kip slobode" (oba bez postolja) čini se kao patuljak. Čak i s postoljem "Kip slobode" još uvijek je 18 metara niži.
Ono zbog čega je Kolumbo fascinantan jest njegova ozloglašenost kao građevina koja je izrazito ružna, sušti spomenik kiču. Skulpturu "Rođenje novog svijeta" vlasti grada Areciba na Portoriku službeno su otvorile 14. srpnja 2016., mnogi će reći na sramotu civilizaciji i umjetnosti, i to nakon što su projekt tijekom godina odbili redom gradovi Baltimore, Fort Lauderdale, Miami, New York City i Columbus u državi Ohio.
Neslavni autor je gruzijsko-ruski umjetnik i arhitekt Zurab Cereteli, kojega u akademskim i umjetničkim krugovima u Rusiji bije glas kao "genij kiča", kao "provocirajući antitalent", kao "ono što bi se dogodilo kad bi Disney postao PR sila". Sve je počelo kad je Ceretelijev rad oduševio tadašnjeg američkog predsjednika Georgea Busha starijeg tijekom njegovog posjeta SSSR-u 1991.
Cereteli je tada imao 67 godina i tada je došao na ideju da projektira takav spomenik koji će moći ponuditi nekome u SAD-u povodom obilježavanja 500. obljetnice iskrcavanja Kristofora Kolumba i njegove posade na Bahamima. Vrlo brzo je smislio i izradio kip, koji je potom stao reklamirati. Što se autora tičem, nije bilo sumnje gdje spomenik mora biti; u gradu Columbusu. Međutim, vijesti iz arhiva već iz siječnja 1994. govore da je Columbus njegovu ideju odbacio zgrožen u prvom redu time što bi ih već i samo transport i gradnja grdosije od preko 100 metara koštali čak 25 milijuna dolara.
A povrh toga građani su se organizirali u organizaciju otpora projektu zbog, kako su rekli, "urnebesno smiješnog"i "ružnog" spomenika. Tada se prvi put pojavio i nadimak zlosretnog spomenika "Chris Kong". Cereteliju je toliko bilo stalo ostaviti svoj trag u SAD-u da je odustao od honorara i grozničavo tražio kome će to prodati. New York je bio pristojan i odbio ga je pod izlikom da bi "spomenik mogao ometati zračni promet". Neobičan argument u gradu s toliko nebodera.
Nisu bili oduševljeni niti Fort Lauderdale i Miami. U Baltimoreu su mu okrutno poručili da neka si spomenik nazove "Iz Rusije s... ugh!", pri čemu je "ugh" uzvik gađenja. Popljuvali su ga i Cleveland i Boston, tko zna zapravo tko sve. Govorili su mu da bi od toga mogao napraviti odličan umjetni greben, ako ga potopi u more. Blaži kritičari su mu predlagali da spomeniku napravi samo glavu, tako da ostatak rugobe nikad ne ugleda svjetlo dana.
Otkantao ga je 1994. i Bill Clinton kad mu je Cereteli predstavio primjerak statue koji je izvorno odabrao Bush stariji. A Cereteli se nije predavao. Okrenuo se Moskvi i uspio se izboriti da 1997. taj grad podigne jezivo sumnjivo sličan 98 metara visok spomenik Petru velikom uz obalu rijeke Moskve povodom 300. obljetnice osnutka ruske mornarice. Kao što je i taj spomenik skoro identičan Kolumbu, tako su i reakcije bile skoro identične.
Arhitekti su se organizirali u skupinu otpora projektu, nazivajući to "uvredom gradu". Sam Boris Jeljcin spomenik je nazvao ružnim, a nakon što je već nekako podignut, anarhistički raspoloženi aktivisti čak su postavili i eksploziv i u posljednji trenutak odustali od miniranja u strahu da bi nekoga mogli ubiti. I nakon moskovskog "Petra velikog", Cereteli je napokon našao srodnu dušu i u SAD-u, sadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa.
"Velik i baš cool", opisao ga je Trump za New Yorker 1997. Srećom, pa se tadašnji gradonačelnik New Yorka Rudolh Giuliani svim silama usprotivio "ceretelizaciji" grada. Tek 1998. Cereteli je pronašao žrtvu za svoj umjetnički poklon; Catano u Portoriku. Gradnja je trebala početi 1999. i biti gotova 2000. Samo što se tada ispostavilo da to sve skupa ima koštati 150 milijuna dolara. Toliki novac nisu imali.
Sve je stalo, iskrcani dijelovi počeli su pomalo hrđati, Cereteli je 2010. čak iskopao studiju po kojoj bi spomenik godišnje posjećivalo pola milijuna turista, pa bi, eto, zapravo donosio dobit, a ne bio trošak. A onda mu je za vrat sjela organizacija posvećena čuvanju uspomene na istrebljene urođenike Taino, koji su stradali bjelačkom kolonizacijom Portorika.
Optužili su da je to spomenik genocidu. Tek 2016. Cereteli se uspio probiti kroz džunglu financijskih, političkih, povijesnih, kulturnih i umjetničkih skandala i dočekati da mu grad Arecibo na brzinu sklepa već od hrđe crvenkasti monstruozno golemi kip koji danas upropaštava gradsku vizuru.
