Mrtvozorničke depeše o prijateljima sustizale su jedna drugu. Posebno ga se teško dojmila smrt ludovicejskog konškolarca Gejze Bonte, koji za razliku od njega nije imao ‘moralne kuraže’ oduprijeti se kondicijama časničke karijere
Tvrdeći da ‘lično nikada nije bio u vatri niti u opasnosti’, Krleža zarana nastoji učvrstiti idejni predtekst svojega po definiciji estetski osmišljenog svijeta: ‘Na mene su uvijek i topovi i vojnici djelovali smiješno i mislim da se nikad nisam toliko nasmijao ljudskoj gluposti koliko baš u Galiciji za vrijeme Brusilovljeve ofenzive 1916... Sve to što se dešavalo oko mene izgledalo mi je glupo i čovjeka nedostojno, i dubine te nedostojnosti ja sam bio svjestan i okrutno miran’. A povod tekstu je prvo kolo ‘Djela Miroslava Krleže’ u suizdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Školske knjige.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
