Na današnji dan, 3. siječnja 1892. godine, rođen je John Ronald Reuel Tolkien, čovjek čije je ime postalo sinonim za epsku fantastiku. Njegov "Gospodar prstenova" nije samo knjiga, već čitav jedan svemir, detaljno osmišljen svijet vilenjaka, patuljaka i hobita koji je zarobio maštu generacija. No, korijeni tog čarobnog Međuzemlja ne leže u drevnim mitovima, već u blatu i krvi najstrašnijeg sukoba koji je svijet do tada vidio - Prvog svjetskog rata. Tolkienov svijet nastao je iz pepela Europe, kao pokušaj da se stvori ljepota u vremenu neopisivog uništenja.
Iako ga danas smatramo arhetipskim engleskim piscem, Tolkien je rođen u Bloemfonteinu u Južnoj Africi. Nakon očeve iznenadne smrti, trogodišnji Ronald s majkom i bratom seli se u Englesku. Djetinjstvo provedeno u Sareholeu, tada ruralnom selu pokraj Birminghama, ostavilo je neizbrisiv trag. Zeleni brežuljci, mirni proplanci i stari mlin postali su nacrt za Shire, idilični dom hobita, simbol nevinosti i mira koji će kasnije biti ugrožen silama tame.
Nakon majčine prerane smrti, dvanaestogodišnji Tolkien i njegov brat ostaju siročad pod skrbništvom katoličkog svećenika. Utjehu pronalazi u jezicima. Njegova strast prema filologiji bila je nevjerojatna; studirao je klasične i germanske jezike na Oxfordu, a iz puke zabave počeo je stvarati vlastite, kompleksne jezike. Nije ni slutio da upravo postavlja temelje za povijest i narode Međuzemlja. Ti jezici, prvenstveno vilenjački Quenya i Sindarin, tražili su narod koji će ih govoriti i povijest koja će im udahnuti život.
Pakao Somme i rođenje Međuzemlja
Idilu akademskog života prekinuo je početak Prvog svjetskog rata. Tolkien se 1915. godine pridružio vojsci kao poručnik i uskoro je poslan na Zapadni front, ravno u srce Bitke na Sommi, jedne od najkrvavijih bitaka u ljudskoj povijesti. Kao časnik za veze, iskusio je sav užas modernog, industrijaliziranog ratovanja. Krajolici uništeni topništvom, rovovi ispunjeni blatom i raspadajućim tijelima, zrak zatrovan plinom - sve se to duboko urezalo u njegov um.
Ovi prizori kasnije su preneseni na stranice njegovih knjiga. Mrtve močvare kroz koje Frodo i Sam prolaze, s licima mrtvih vojnika zarobljenim ispod vodene površine, izravan su odraz bojišta Somme. Pustoš Mordora, uništena, zatrovana zemlja bez života, preslika je "ničije zemlje" između rovova. U pismima je kasnije potvrdio: "Mrtve močvare i prilazi Morannonu duguju ponešto sjevernoj Francuskoj nakon Bitke na Sommi."
Rat mu nije donio samo stravična sjećanja, već i neizmjeran osobni gubitak. Od njegova četiri najbliža prijatelja iz školskog kluba T.C.B.S. (Tea Club and Barrovian Society), samo je jedan preživio rat. Gubitak prijatelja potaknuo ga je da stvori nešto trajno, mitologiju za Englesku, kao spomen na generaciju koja je nestala u blatu Francuske.
Odraz rata u 'Gospodaru prstenova'
Iako je Tolkien uporno tvrdio da "Gospodar prstenova" nije alegorija rata, utjecaj je neosporan. Njegova iskustva nisu pretočena u djelo doslovno, već su sublimirana u teme, likove i atmosferu. Hrabrost, odanost i izdržljivost običnih vojnika koje je susretao u rovovima poslužili su kao inspiracija za Sama Gamgeeja, hobita koji ostaje vjeran svom gospodaru do samog kraja.
- Moj 'Sam Gamgee' je doista odraz engleskog vojnika, onih redova i posilnih koje sam poznavao u ratu 1914. i koje sam prepoznao kao daleko superiornije od sebe - napisao je jednom.
S druge strane, Frodo Baggins predstavlja drugu stranu rata. On je traumatizirani veteran, heroj koji je spasio svijet, ali je pritom uništen. Njegove rane, i fizičke i psihičke, nikada u potpunosti ne zacjeljuju. Poput mnogih vojnika koji su se vratili kući "slomljeni", Frodo ne može pronaći mir u Shireu koji je spasio. Mora ga napustiti kako bi pronašao iscjeljenje, što je snažna metafora za PTSP od kojeg su patili bezbrojni veterani.
Stvaranje legende s dva prsta
Nakon što je zbog rovovske groznice vraćen u Englesku, Tolkien je ostatak rata proveo na oporavku. Tada, u bolničkim krevetima i vojnim kampovima, počinje zapisivati prve priče iz "Silmarilliona". Nakon rata, posvetio se akademskoj karijeri na Oxfordu i obitelji. Priče za svoju djecu bile su mu bijeg od stvarnosti. Jednog dana, ocjenjujući studentske ispite, na praznoj stranici je zapisao: "U rupi u zemlji živio je hobit".
Ta rečenica postala je temelj za "Hobita", objavljenog 1937. godine. Neočekivani uspjeh knjige potaknuo je izdavače da zatraže nastavak. Tolkien je počeo pisati priču koja je ubrzo prerasla dječju bajku i postala mračna, epska saga o borbi dobra i zla. "Gospodar prstenova" pisan je više od deset godina, a nevjerojatno je da je Tolkien cijelu trilogiju od preko tisuću stranica natipkao koristeći samo dva prsta.
Tolkienov svijet, iako fantastičan, prožet je dubokim osjećajem gubitka i melankolije, osjećajem da jedno doba prolazi i da svijet više nikada neće biti isti. To je bio odraz osjećaja koji je zavladao Europom nakon Prvog svjetskog rata - tuga za izgubljenim svijetom nevinosti. Njegovo djelo nije glorifikacija rata; ono je duboko promišljanje o njegovoj cijeni, o prijateljstvu koje se rađa u najtežim trenucima i o nadi koja tinja i u najdubljoj tami. Upravo zato njegova priča i danas, desetljećima kasnije, odjekuje takvom snagom.
