Ovog se tjedna na hrvatskom tržištu pojavio novi album kultnog novovalnog benda Lačni Franz, naslovljen Svako dobro, u izdanju Croatia Recordsa. Frontman benda Zoran Predin, koji od raspada prve inkarnacije Franza prije više od dvadeset godina kameleonski gura glazbenu karijeru u nekoliko različitih smjerova – kantautorsku, gypsy swing s Damirom Kukuruzovićem, šansonijersko-nostalgičnu s Matijom Dedićem – okupio je homogenu skupinu mlađih i kompetentnih glazbenika, i skupa s njima je kreirao album koji je neočekivano čvrst, energičan i kompaktan, vrlo ujednačene kvalitete. Čvršći – u rokerskom smislu – od bilo čega što je onaj stari Franz ikada napravio. Na albumu je deset pjesama, od kojih su četiri stare stvari Franza u novom ruhu, i šest potpuno novih stvari čiji je autor, naravno, sam Predin.
Tekstovi su na hrvatskom jeziku, i album je namijenjen našem govornom području; slovenska inačica albuma izdana je na proljeće i zove se Ladja norcev, brod luđaka. Ovo naše Svako dobro je, jasno, ironično, kao što je Predin bio autoironičan i ironičan prema svojoj okolini tijekom cijele svoje duge i plodne glazbene karijere.
Najskliskiji dio albuma su prerade starih stvari ,koje sve imaju nove tekstove. Među njima je i himna benda, koji je za ovu prigodu postao Zombi Praslaven, i prava je stadionska stvar. Hoće li nova, neinformirana publika prihvatiti ovu stvar, hoće li se stara, jako dobro informirana publika, odreći stare verzije, a novu neće prihvatiti? Ili će Zombi Praslaven postati himna slijedeće generacije i ostati himna one prethodne generacije? To je teško reći, ali doista je nevjerojatno da tekst trideset i pet godina nakon nastanka itekako pije vodu, ono što je Predin ironizirao u teškom socijalizmu, ono s čim se tada sprdao – podložno je sprdnji i danas. Zabrinjavajuće za sve nas…
Posebno mi je draga prerada jedne mi od najdražih stvari nekadašnjeg Franza, Bog nima telefona, a prva stvar s A strane Franzovog prvijenca Ikebana, dakle pjesma koja formalno otvara karijeru benda, je postao Bog br. 2, i u novom je ruhu i dalje dovoljno opaljen, ali i posebno nabrijan; da mi odmah postane favoritom albuma.
- Rijetko se dobijaju druge prilike u životu, a ja sam ovdje vidio priliku da popravim pjesme kojima nisam bio zadovoljan kad smo ih prvi put snimili. Moram reći da sam sada zadovoljan urađenim. Kad smo bok uz bok postavili nove i stare stvari pokazalo se da su nove na razini starih – kaže Predin na tu temu.
Ne zanima me više tko je krao, tko nas godinama laže, tko se popeo, tko nisko pao, koga jure, koga traže. Dosta mi je tužnih vijesti, kako guši zlo dobrotu, nemam vremena za nove mržnje, ima boljih stvari u životu. Eto vam u uvodnih stihovima pjesme Ja vraćam sunce u svoj dan i osnovne poruke albuma – tu sam, nisam se promijenio, briga me za sve vas s naslovnica, iz crne kronike i iz središnjih dnevnika, i dalje radim ono što volim i znam, i očajnički tražim istomišljenike.
E, sad, hoće li doista naći istomišljenike među hrvatskom publikom i koliko će ih biti – vidjet ćemo na koncertu 21. listopada u Tvornici, za koji su ulaznice već puštene u prodaju.
- Taj mi je koncert najvažnija akcija u idućem periodu, nadam se da ćemo napuniti Tvornicu i prerediti nezaboravan događaj. Koncert će se sastojati od željeznog repertoara (najveći hitovi Franza, koji su nezaobilazni dio svakog Predinovog koncerta, op zč) i promocije ovog albuma. Imat ćemo zanimljive goste, Mileta Kekina iz Hladnog piva i generacijskog kolegu Maxa Juričića, a predgrupa će nam biti mladi bend Lika Kolorado – dodaje Predin.
Starija će se publika sigurno odazvati – na istom je mjestu ova postava Franza tada bez novog albuma i posebne promocije solidno popunila gledalište i održala dobar koncert prije nekih godinu i pol dana – a nova će se valjda u međuvremenu zainteresirati materijalom s albuma.
Ako se u međuvremenu pošteno zavrti u eteru. Ja, recimo, još od proljeća, otkako sam čuo slovensku verziju, supruzi na uho redovito pjevušim daj pusu, daj pusu, refren potencijalnog hita upravo tog naslova. Ironično, naravno.
